Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4915/14 (S. M., M. M., A. M. i A. M.)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4915/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4915/14, rješavajući apelaciju Salke Muslije i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Salke Muslije, Mirhade Muslija, Amela Muslije i Adisa Muslije.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 39 0 P 001156 11 P 3 koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju.
Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Salko Muslija, Mirhada Muslija, Amel Muslija i Adis Muslija (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Šija, koje zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnijeli su 19. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 39 0 P 001156 11 P 3 koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. marta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 2. aprila 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelanti su 21. decembra 2006. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona radi naknade štete, prouzrokovane aktiviranjem mine 22. aprila 2006. godine, kao posljedice povređivanja i smrti od mine zaostale iz rata, koja se nalazila na području koje nije bilo označeno, niti obilježeno.
6. Općinski sud je 8. januara 2010. godine donio presudu kojom je odbijen zahtjev apelanata zbog nedostatka pasivne legitimacije, a koja je, prema navodima Općinskog suda, ukinuta presudom Kantonalnog suda u Zenici od 6. aprila 2011. godine, te je predmet vraćen na ponovni postupak.
7. Općinski sud, dalje, navodi da je u ponovnom postupku donio presudu od 16. januara 2012. godine kojom je zahtjev apelanata odbijen, a nakon čega je presuda ukinuta po žalbi i predmet ponovo vraćen na ponovni postupak.
8. Općinski sud se obratio Ustavnom sudu zahtjevom za ocjenu kompatibilnosti odredaba čl. 86. st. 1. i 2. i 88. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća sa odredbama čl. 1, 2. i 42. Zakona o deminiranju u Bosni i Hercegovini o kojem je Ustavni sud donio Odluku broj U 5/13 od 5. jula 2013. godine i kojom je odbio zahtjev Općinskog suda.
9. Apelanti su u nekoliko navrata urgencijama nastojali utjecati na Općinski sud kako bi se njihov predmet okončao.
10. Prema stanju spisa, predmet je još u toku pred Općinskim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u parničnom postupku koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 10.000,00 KM, kao i troškove sastavljanja apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju od 2. aprila 2015. godine opisao hronologiju postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Općinski sud navode apelanata smatra neosnovanim, budući da ono što je sporno u ovom predmetu nisu činjenice, nego pravni osnov za naknadu štete i pasivna legitimacija. Kako dalje navodi Općinski sud, kod ovakvog činjeničnog stanja pravna shvatanja prvostepenog i drugostepenog suda se razilaze isključivo zbog osnova odgovornosti za štetu, te da bi izlaz iz ove situacije predstavljala jedino mogućnost da prvostepeni sud zatraži stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o spornom pravnom pitanju (skokovita revizija), ali takvu mogućnost ZPPFBiH još uvijek ne predviđa.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
17. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak koji su pokrenuli 2006. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelante.
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 21. decembra 2006. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od osam godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi naknade štete. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud ne smatra da se u konkretnom slučaju radi o naročito složenom predmetu.
24. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud ne nalazi da su apelanti na bilo koji način utjecali na dužinu trajanja postupka. Štaviše, slanjem urgencija su nastojali ubrzati sam postupak.
25. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da postupak nije okončan ni nakon više od osam godina. U tom periodu Općinski sud je donio dvije prvostepene presude, koje su ukinute po žalbi. Dakle, činjenica je da je Općinski sud donio dvije presude, i to prvu tri godine nakon podnošenja tužbe, a drugu u znatno kraćem vremenu, nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak. Međutim, kako u prvom, tako i u ponovljenom postupku presude su bile ukinute po žalbi. Ustavni sud konstatira da je Općinski sud donošenjem presuda pokazao namjere da okonča postupak, ali da one, zbog navedenih razloga, nisu bile djelotvorne za apelante. Razlog koji Općinski sud navodi za nepostupanje po tužbi apelanata, odnosno razilaženje u pravnom shvatanju prvostepenog i drugostepenog suda se ne može uzeti kao opravdanje za dužinu trajanja postupka u ovako dugom vremenskom periodu. Štaviše, Općinski sud je iznio sporno pitanje i pred Ustavni sud u okviru zahtjeva za ocjenu kompatibilnosti odredaba čl. 86. st. 1. i 2. i 88. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća sa odredbama čl. 1, 2. i 42. Zakona o deminiranju u Bosni i Hercegovini, a koji je Ustavni sud odbio svojom odlukom o 5. jula 2013. godine. Općinski sud u svom odgovoru, osim ovog razloga, nije naveo neki drugi kojim bi opravdao dugo trajanje postupka, niti naznake kada bi postupak mogao zaista biti okončan. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o tužbi za naknadu štete koju su apelanti pretrpjeli zbog povređivanja i smrti od mine zaostale iz rata, što je za apelante nesumnjivo važno, kako moralno, tako i materijalno, a što je samo još jedan razlog za što hitnije rješavanje tužbe apelanata.
26. Iako se posmatrajući pojedine faze postupka mogu primijetiti aktivnosti sudova usmjerene ka rješavanju tužbenog zahtjeva apelanata, nesporna je činjenica da ni nakon više od osam godina postupak nije okončan. Sve navedeno, a posebno da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od osam godina nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelanti tražili zbog neodlučivanja o njihovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
29. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča parnični postupak pokrenut po tužbi apelanata odgovarajuća satisfakcija za apelante.
b) Ostali navodi
30. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja parničnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi njihovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
31. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškovi u vezi sa sastavljanjem apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje više od osam godina i kada još uvijek nije okončan, a obrazloženje Općinskog suda se ne može smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić