Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5653/14 (D. N.)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5653/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5653/14, rješavajući apelaciju Dušana Nikića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dušana Nikića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak po tužbi za naknadu štete, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv Presude Opštinskog suda u Lukavcu broj 126 0 P 156397 13 P od 18. marta 2014. godine u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dušan Nikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 29. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak po tužbi za naknadu štete koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 7. januara, a od Opštinskog suda u Lukavcu 18. marta 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. februara, a Opštinski sud u Lukavcu 26. marta 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelant je 12. aprila 2006. godine pred Opštinskim sudom u Tuzli podnio tužbu protiv države Bosne i Hercegovine – Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine za oružane snage, kao pravnog sljednika II korpusa Vojske Federacije, Federacije Bosne i Hercegovine i Opštine Lukavac radi naknade štete, vs. 312.960,00 KM.
6. Opštinski sud u Tuzli je donio Rješenje broj 32 0 P 005077 06 P od 9. jula 2012. godine kojim se apelantova tužba smatra povučenom.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Opštinskog suda u Tuzli, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 32 0 P 005077 12 Gž od 18. januara 2013. godine kojim se žalba uvažava, prvostepeno rješenje ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Opštinski sud u Lukavcu je donio Presudu broj 126 0 P 156397 13 P od 18. marta 2014. godine kojom se odbija apelantov tužbeni zahtjev, te se apelant obavezuje da trećetuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 44,00 KM, u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, dok se odbija zahtjev prvotužene za naknadu troškova postupka.
9. Iz odgovora Opštinskog suda u Lukavcu i Kantonalnog suda proizilazi da je apelant 11. aprila 2014. godine podnio žalbu protiv navedene presude Opštinskog suda u Lukavcu, koja je 11. jula 2014. godine zajedno sa spisom dostavljena Kantonalnom sudu na odlučivanje.
10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je još u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u parničnom postupku koji se trenutno nalazi po žalbi pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da postupak traje skoro 10 godina i da je izgubio povjerenje u sudstvo, te smatra da će i odluku drugostepenog suda čekati duži vremenski period.
b) Odgovor na apelaciju
12. Opštinski sud u Lukavcu je u svom odgovoru naveo da je počeo da radi 1. decembra 2012. godine, te da mu je Opštinski sud u Tuzli apelantov predmet dostavio 19. juna 2013. godine. Nakon sprovedenog postupka Opštinski sud u Lukavcu je donio prvostepenu presudu 18. marta 2014. godine protiv koje je apelant podnio žalbu 11. aprila 2014. godine, te je spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
13. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da apelantove navode o dužini trajanja postupka smatra neosnovanim. Kantonalni sud ističe da je apelantova tužba, podnesena 12. aprila 2006. godine, evidentirana u elektronsku bazu podataka (CMS) sa 15. majem 2013. godine, pa se kao datum pokretanja postupka smatra ovaj posljednji datum. Prilikom sačinjavanja plana rješavanja predmeta za prvi kvartal 2015. godine apelantov predmet se pojavljuje kao predmet evidentiran u 2013. godini, a ne u 2006. godini. Iz tog razloga sudu nije bio poznat datum podnošenja tužbe u ovom predmetu. Budući da je spis po žalbi dostavljen Kantonalnom sudu 11. jula 2014. godine i da se predmeti uzimaju u rad hronološki, prema starosti podnesene tužbe Opštinskom sudu, zbog pogrešnog evidentiranja stvarnog početka u ovom predmetu, a što Kantonalni sud smatra greškom Opštinskog suda u Tuzli, apelantov predmet nije stavljen u rad za prvi kvartal 2015. godine, ali će biti stavljen u rad u drugom kvartalu 2015. godine.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
17. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak koji je pokrenuo 2006. godine, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan ni nakon više od osam godina od pokretanja, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
20. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelante. Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 12. aprila 2006. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste devet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi naknade štete. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Opštinskog suda u Lukavcu i Kantonalnog suda, Ustavni sud ne smatra da se u konkretnom slučaju radi o naročito složenom predmetu.
25. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne smatra da je apelant na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka.
26. Što se tiče ponašanja opštinskih sudova i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da postupak nije okončan ni nakon devet godina i da se trenutno nalazi po žalbi pred Kantonalnim sudom. Nakon podnošenja tužbe 2006. godine, Opštinski sud u Tuzli je 9. jula 2012. godine donio rješenje kojim se apelantova tužba smatra povučenom, a koje je ukinuto po žalbi i predmet vraćen na ponovni postupak. Prema navodima Opštinskog suda u Lukavcu, sud je počeo da radi 1. decembra 2012. godine, a apelantov predmet je tom sudu dostavljen 19. juna 2013. godine. Ustavni sud konstatuje da je od dostavljanja spisa Opštinskom sudu u Lukavcu do donošenja prvostepene presude proteklo devet mjeseci, što se ne može smatrati naročito dugim periodom. Potom je apelantov predmet upućen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi, gdje se trenutno i nalazi. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju istakao da je apelantova tužba greškom zavedena u CMS za 2013. godinu umjesto za 2006. godinu, što je uzrokovalo kašnjenje svih daljnjih pravnih radnji koje su sudovi preduzimali. Međutim, činjenica je da je od podnošenja tužbe do donošenja prvostepene odluke proteklo šest godina, pa da je slijedeći rješenje od 9. jula 2012. godine predmet vraćen na ponovni postupak i spis dostavljen drugom sudu na postupanje, a koji je po prijemu spisa donio odluku u roku od devet mjeseci. Prema stanju spisa i odgovorima na apelaciju, Ustavni sud smatra da postupak od njegovog pokretanja do dana donošenja ove odluke traje devet godina od čega šest godina pred Opštinskim sudom u Tuzli. Od trenutka njegovog dostavljanja pred mjesno nadležni Opštinski sud u Lukavcu taj sud je u relativno kratkom vremenu donio prvostepenu presudu i predmet po žalbi uputio Kantonalnom sudu. Iako se, posmatrajući pojedine faze postupka, mogu primijetiti aktivnosti sudova usmjerene ka rješavanju apelantovog tužbenog zahtjeva, nesporna je činjenica da ni nakon punih devet godina postupak nije okončan. Štaviše, Ustavni sud ističe da je Kantonalni sud bio svjestan činjenice da je greškom Opštinskog suda u Tuzli prvostepeni postupak nerazumno dugo trajao, što je trebalo da ima u vidu prilikom sačinjavanja Plana rješavanja predmeta za prvi kvartal 2015. godine u koji je trebalo da uvrsti i apelantov predmet. Sve navedeno, a posebno to da opštinski sudovi i Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon devet godina nisu okončali predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
27. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
29. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči o apelantovoj žalbi u parničnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
b) Ostali navodi
30. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja parničnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada parnični postupak traje devet godina i kada još uvijek nije okončan, a obrazloženja redovnih sudova se ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić