Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3961/14 (Veterinarska stanica a.d. Laktaši)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3961/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3961/14, rješavajući apelaciju Veterinarske stanice a.d. Laktaši, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 24. travnja 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Veterinarske stanice a.d. Laktaši.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog privrednog suda Banja Luka broj 57 0 Ps 093637 11 Ps.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, sukladno članku 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 57 0 Ps 093637 11 Ps, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Veterinarska stanica a.d. Laktaši (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Miljkan Pucar, odvjetnik iz Banje Luke, podnijela je 27. kolovoza 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Ps 093637 11 Ps.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 27. ožujka 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud dostavio je odgovor na apelaciju 3. travnja 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je Okružnom privrednom sudu 26. srpnja 2011. godine podnijela tužbu protiv tuženog „Braća Raca“ d.o.o. Maglajani (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga u iznosu od 10.422,59 KM. Predmet je u Okružnom privrednom sudu zaprimljen u rad pod brojem 57 0 Ps 093637 11 Ps.
6. Okružni privredni sud je 24. kolovoza 2011. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor.
7. Prema stanju u spisu, tuženi je uložio odgovor, koji je proslijeđen apelantičinom punomoćniku.
8. Apelantica je podnescima od 5. listopada 2011. godine, 28. prosinca 2012. godine, 27. lipnja 2014. godine i 20. kolovoza 2014. godine urgirala postupanje Okružnog privrednog suda u navedenom predmetu.
9. Prema stanju u spisu, parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da su joj u postupku povrijeđeni pravo na pristup sudu, pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica je, između ostaloga, istakla da je svojim podnescima više puta urgirala poduzimanje procesnih radnji, ali da Okružni privredni sud u vremenu od preko tri godine nije poduzeo bilo kakvu radnju s ciljem procesuiranja njezine tužbe. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i odredi joj naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je izložio kronologiju postupka, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da su u postupku odrađene sve procesne radnje do zakazivanja ročišta. Također, Okružni privredni sud je naveo da je zadužen s velikim brojem predmeta koji se uzimaju u rad prema vremenu podnošenja inicijalnog akta sudu, te da predmetni postupak nije bio na redu za zakazivanje pripremnog ročišta, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe sudu. Imajući u vidu navedeno, Okružni privredni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. VI.Dopustivost
13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak povodom apelantičine tužbe podnesene 26. srpnja 2011. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
18. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
19. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 26. srpnja 2011. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste razdoblje od približno tri godine i deset mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
22. Ocjenjujući postupanje redovitog suda, Ustavni sud primjećuje da je Okružni privredni sud apelantičinu tužbu od 26. srpnja 2011. godine u relativno kratkom roku proslijedio tuženom na odgovor (24. kolovoza 2011. godine), kao i da je nakon dostavljanja odgovora proslijedio odgovor apelantičinom punomoćniku. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje da Okružni privredni sud u razdoblju dužem od tri godine nije poduzeo niti jednu procesnu radnju s ciljem zakazivanja pripremnog ročišta, odnosno okončanja parničnog postupka. S druge strane, apelantica je pismenim podnescima u više navrata (podnescima od 5. listopada 2011. godine, 28. prosinca 2012. godine, 27. lipnja 2014. godine i 20. kolovoza 2014. godine) urgirala da se uzme predmet u rad i time pokazala zainteresiranost da ishodi odluku u postupku. U svom odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je naveo da ima velik broj predmeta i da se predmeti uzimaju u rad prema vremenu podnošenja inicijalnog akta sudu, te da prema kronologiji rješavanja predmeta konkretni postupak nije bio na redu za zakazivanje ročišta, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe sudu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud prvenstveno podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). Također, Ustavni sud podsjeća i na vlastitu praksu, prema kojoj se preopterećenost sudova velikim brojem predmeta ne može smatrati izvanrednom okolnošću nego sustavnim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, tako da svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 4394/13 od 21. listopada 2014. godine, stavak 23, dostupna na www.ustavnisud.ba). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očito da izložene okolnosti iz odgovora na apelaciju ne mogu predstavljati razumno opravdanje, niti objašnjenje zbog čega Okružni privredni sud duže od tri godine uopće nije poduzimao procesne radnje u navedenom predmetu.
23. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Okružnog privrednog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka koji se i nakon tri godine i deset mjeseci od podnošenja tužbe nalazi u početnoj fazi, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U smislu članka 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njezinog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Okružnom privrednom sudu da po hitnom postupku okonča parnični postupak.
Ostali navodi
26. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantičine navode u odnosu na povredu prava na pristup sudu iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, s obzirom na to da se ti navodi temelje na navodima o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak traje približno tri godine i deset mjeseci i još uvijek se nalazi u početnoj fazi odlučivanja, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Okružnom privrednom sudu koji nije poduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
28. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić