Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4075/14 („Hercegovina vino“ d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4075/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4075/14, rješavajući apelaciju „Hercegovina vina“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Hercegovina vina“ d.o.o. Mostar.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 57 0 Mals 092644 11 Mals.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 57 0 Mals 092644 11 Mals, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Hercegovina vino“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Mals 092644 11 Mals.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 26. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. februara 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelant je 13. maja 2011. godine tužbom Okružnom privrednom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Majde Kovačević, vlasnice STR „Tuti fruti“ iz Banje Luke ( u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate duga, vsp. 291,15 KM sa pripadajućim kamatama. Tužba je zavedena pod brojem 57 0 Mals 092644 11 Mals.
6. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Okružni privredni sud tužbu dostavio na odgovor tuženoj 3. juna 2011. godine, a tužena je 10. juna 2011. godine dostavila sudu odgovor na tužbu, koju je sud dostavio apelantu 30. avgusta 2011. godine, koji je podneskom od 7. septembra 2011. godine ponudio tuženoj mogućnost mirnog rješenja spora i zaključenje sudskog poravnanja.
7. Nadalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Okružni privredni sud dopisom od 25. oktobra 2011. godine pokušao da obavijesti tuženu na adresu na koju je tužena primila tužbu, ali je pismeno vraćeno u sud neuručeno sa napomenom da se tužena odselila.
8. Apelant je podnescima od 15. avgusta 2012. godine i 19. avgusta 2014. godine urgirao u Okružnom privrednom sudu, tražeći da taj sud što hitnije zakaže pripremno ročište.
9. Iz predočenih dokumenata proizilazi da prvostepeni postupak nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Okružnog privrednog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je ovakvim postupanjem Okružni privredni sud potpuno zanemario i povrijedio jedan od osnovnih principa parničnog postupka sadržan u odredbi člana 10 Zakona o parničnom postupku prema kojem je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Osim toga, apelant je naveo da postupanje, odnosno nepostupanje Okružnog privrednog suda u konkretnom predmetu ima kao rezultat povredu njegovog prava na pristup sudu. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava zagarantovanog Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, te naloži Okružnom privrednom sudu da preduzme sve potrebne parnične radnje u skladu sa Zakonom o parničnom postupku kako bi se što hitnije donijela odluka u konkretnom predmetu. Pored toga, apelant je postavio i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu odlaganja da donese odluku.
b) Odgovor na apelaciju
11. Okružni privredni sud u odgovoru na apelaciju ukratko je opisao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da nije zakazao ročište zbog toga što je pismeno od 25. oktobra 2011. godine vraćeno u sud neuručeno sa napomenom da se tužena odselila, nakon čega je uslijedila odluka VSTS o hronologiji zakazivanja predmeta prema starosti inicijalnog akta. Okružni privredni sud je naveo da je konkretni predmetu u radu, prema hronologiji zaprimljenih tužbi, te da se nalazi u planu rješavanja predmeta za 2015. godinu i da je zakazano ročište za 23. februar 2015. godine.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 348.
[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj. […] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elemenat prava na pravično suđenje.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da su apelanti, u smislu člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je postupak okončan nakon održanog ročišta zakazanog za 23. februar 2015. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
24. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Okružnom privrednom sudu primljena 13. maja 2011. godine pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jesu oko četiri godine.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.
26. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo predmetni postupak 13. maja 2011. godine koji još nije okončan. Ocjenjujući postupanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud primjećuje da je Okružni privredni sud, nakon podnošenja tužbe u maju 2011. godine, nakon 21 dana dostavio tužbu tuženoj na odgovor (3. juna 2011. godine), a nakon prijema odgovora na tužbu tužene 10. juna 2011. godine, odgovor dostavio apelantu poslije gotovo tri mjeseca (30. avgusta 2011. godine). Nakon toga Ustavni sud zapaža da je apelant podneskom od 7. septembra 2011. godine ponudio tuženoj mogućnost mirnog rješenja spora i zaključenje sudskog poravnanja, ali je dopis Okružnog privrednog suda od 25. oktobra 2011. godine kojim je pokušao da obavijesti tuženu vraćen u sud neuručen sa napomenom da se tužena odselila, što je, prema navodima Okružnog privrednog suda iz odgovora na apelaciju, razlog zašto nije zakazao pripremno ročište. Poslije toga je uslijedila odluka VSTS o hronologiji zakazivanja predmeta prema starosti inicijalnog akta. Međutim, ovi razlozi, sami po sebi, ne mogu predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom apelantove tužbe. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom, te da, u smislu člana 10 ZPP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. U konkretnom slučaju Okružni privredni sud se ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi s obzirom na to da nije ni pokušao primijeniti neke od relevantnih odredaba ZPP koje se odnose na dostavljanje pismena, kao što je postavljanje privremenog zastupnika za tuženu nepoznatog boravišta i dostavljanje pismena putem oglasne ploče i objavljivanjem u dnevnim novinama za one tužene koji nisu na adresi posljednjeg poznatog boravišta u Bosni i Hercegovini.
27. Osim toga, Okružni privredni sud je u odgovoru na apealciju kao obrazloženje zašto nije zakazao ročište u konkretnom predmetu naveo svoju obavezu da predmete rješava po redoslijedu inicijalnog akta koji su određeni odlukom VSTS. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da odluka VSTS koja se ističe u odgovoru Okružnog privrednog suda na apelaciju, iako predstavlja aktivnosti s ciljem da se ublaži zaostatak u radu tog suda, ne može predstavljati dovoljno opravdanje za prekomjerno odugovlačenje predmetnog parničnog postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u više navrata podnescima urgirao da se postupa u predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Okružni privredni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, i pored mjera preduzetih radi otklanjanja zaostataka u radu, ni nakon gotovo četiri godine nije okončao predmetni parnični postupak od čega je period potpune neaktivnosti trajao više od tri godine i tri mjeseca, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da preduzete mjere na organizaciji rada suda radi otklanjanja zaostataka nisu bile djelotvorne i da su rezultirale nepostupanjem u predmetnom postupku. Zbog toga, dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
28. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je to što je Okružnom privrednom sudu naloženo da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje temelje na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak traje oko četiri godine i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, budući da su mjere preduzete radi otklanjanja zaostataka u radu rezultirale nepostupanjem suda u predmetnom postupku i stvaranjem svakog novog predmeta starim predmetom.
33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić