Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4106/14 (D. S.)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4106/14

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4106/14, rješavajući apelaciju Dubravka Savića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dubravka Savića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 71 0 I 115819 11 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dubravko Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 115819 11 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 26. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 2. februara i 19. marta 2015. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

5. Apelant je 1. aprila 2011. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 030852 08 P od 21. septembra 2010. godine, kojom je Jadranka Vrančić (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezana da mu isplati iznos od 5.000,00 KM na ime glavnog duga i iznos od 1.616,80 KM na ime troškova postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom, i to zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

6. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 115819 11 I od 8. septembra 2011. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Apelant je podnescima od 30. januara, 23. februara i 20. avgusta 2012. godine urgirao kod Osnovnog suda tražeći da taj sud sprovede izvršni postupak imajući u vidu da je rješenje o izvršenju doneseno 8. septembra 2011. godine.

8. Iz stanja spisa proizilazi da je sudski izvršitelj 22. marta 2013. godine izvršio popis pokretnih stvari izvršenika, da je Osnovni sud 8. aprila 2013. godine donio zaključak o prodaji pokretnih stvari izvršenika, kojim je ročište za prodaju zakazano za 29. april 2013. godine, a zaključkom od 25. novembra 2013. godine utvrđeno da su na pomenutom ročištu apelantu kao najpovoljnijem ponuđaču prodate pokretne stvari izvršenika.

9. Nakon toga, što proizilazi iz apelacionih navoda i odgovora na apelaciju, Osnovni sud je donio rješenje o dosudi od 25. novembra 2013. godine na osnovu kojeg je apelant stekao pravo da preuzme kupljene stvari iz posjeda izvršenika.

10. Dalje, iz stanja spisa proizilazi da je u međuvremenu Božana Bajić, kao treće lice, 7. maja 2013. godine izjavila prigovor protiv rješenja o izvršenju od 8. septembra 2011. godine, navodeći da su popisane pokretne stvari svojina trećeg lica, a ne izvršenika, te je predložila da se prigovor usvoji i obustavi izvršni postupak.

11. Osnovni sud je donio zaključak broj 71 0 I 115819 11 I od 25. novembra 2013. godine kojim je Božana Bajić kao treće lice upućena da kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv apelanta radi dokazivanja da joj pripada pravo svojine na pokretnim stvarima, bliže navedenim u izreci zaključka, koje su predmet pljenidbenog popisa u predmetnoj izvršnoj stvari.

12. Apelant je podnescima od 13. decembra 2013. godine i 22. avgusta 2014. godine obavijestio Osnovni sud da nije uspio naći izvršenika na njegovoj adresi i preuzeti kupljene pokretne stvari, te zamolio sud da preduzme potrebne mjere kako bi se izvršni postupak uspješno okončao.

13. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 2. februara 2015. godine proizilazi da je Osnovni sud utvrdio adresu izvršenika provjerom putem MUP-a RS Banja Luka, te zaključkom od 22. januara 2015. godine odredio sprovođenje rješenja o dosudi od 25. novembra 2013. godine na adresi izvršenika za 10. februar 2015. godine uz asistenciju sudskog izvršitelja radi predaje pokretnih stvari apelantu.

14. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 19. marta 2015. godine proizilazi da se apelant, iako uredno obaviješten, nije pojavio na adresi izvršenika 10. februara 2015. godine radi preuzimanja pokretnih stvari koje su predmet rješenja o dosudi, niti je obezbijedio potrebnu radnu snagu, prevoz i sve ostalo nužno za preuzimanje stvari.

15. Iz predočenih dokumenata proizilazi da izvršni postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka koja je navedena u činjeničnom stanju odluke, te istakao da Osnovni sud više od tri godine ne sprovodi postupak izvršenja određenog rješenjem od 8. septembra 2011. godine, čime mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, te čime je onemogućen u pravu da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njegovom građanskom pravu. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava zagarantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom i naloži Osnovnom sudu da preduzme sve potrebne zakonom propisane radnje kako bi se najhitnije sproveo postupak izvršenja u predmetu broj 71 0 I 115819 11 I, te kako bi apelant namirio svoje potraživanje utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom. Osim toga, apelant je postavio i zahtjev za naknadu štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 2. februara 2015. godine ukratko opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Osim toga, Osnovni sud je istakao da je sproveo rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika njihovom zapljenom i prodajom, te za 10. februar 2015. godine odredio i predaju prodatih stvari prinudnim putem uz asistenciju sudskog izvršitelja.

18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 19. marta 2015. godine ponovio navode iz odgovora od 2. februara 2015. godine, te istakao da je sproveo rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika zapljenom i njihovom prodajom, te odredio i predaju prodatih stvari prinudnim putem uz asistenciju sudskog izvršitelja. Međutim, apelant kao tražilac izvršenja nije pristupio, niti opravdao svoj izostanak.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

a)Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pokrenut 1. aprila 2011. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu oko četiri godine.

b) Analiza dužine trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda od 21. septembra 2010. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.

30. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je u periodu od oko četiri godine preduzeo veliki broj procesnih radnji s ciljem sprovođenja predloženog izvršenja u konkretnom predmetu, što je i apelant naveo u apelaciji, a i sud u odgovorima na apelaciju. Dakle, po mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je u ovom postupku bio aktivan, te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka. Naime, nakon što je apelant 1. aprila 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje, sud je 8. septembra 2011. godine donio rješenje o izvršenju.

31. Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon donošenja rješenja o izvršenju od 8. septembra 2011. godine, evidentna početna neaktivnost suda za koju nije ponuđeno opravdanje, ali je poslije toga Osnovni sud, kao nadležan organ, efikasno i zakonito obavio svoju funkciju, tj. u vrlo kratkom roku izvršio popis pokretnih stvari izvršenika (22. marta 2013. godine), nakon čega je donio zaključak o prodaji pokretnih stvari izvršenika (8. aprila 2013. godine), kojim je ročište za prodaju zakazano za 29. april 2013. godine. Nakon toga, Osnovni sud je donio zaključak od 25. novembra 2013. godine kojim je utvrđeno da su apelantu, kao najpovoljnijem ponuđaču, prodate pokretne stvari izvršenika. Osnovni sud je istoga dana donio i rješenje o dosudi, te je apelant stekao pravo da preuzme kupljene stvari iz posjeda izvršenika. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u međuvremenu, odlučujući o prigovoru Božane Bajić kao trećeg lica, donio zaključak od 25. novembra 2013. godine kojim je treće lice upućeno na parnicu. Konačno, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 2. februara 2015. godine naveo da je, nakon što apelant nije uspio pronaći izvršenika na njegovoj adresi i preuzeti kupljene stvari, donio zaključak od 22. januara 2015. godine kojim je odredio sprovođenje rješenja o dosudi na adresi izvršenika za 10. februar 2015. godine uz asistenciju sudskog izvšitelja. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Osnovnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. S druge strane, kada je u pitanju apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant nije u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Štaviše, uputio je i urgencije Osnovnom sudu kako bi se izvršni postupak ubrzao. Međutim, Ustavni sud zapaža, što proizilazi iz odgovora na apelaciju od 19. marta 2015. godine, da se apelant nije pojavio na adresi izvršenika, niti je obezbijedio potrebnu radnu snagu, prevoz i sve ostalo nužno za preuzimanje stvari kako bi se predmetni izvršni postupak okončao.

32. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u predmetnom postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih predmetni izvršni postupak još nije okončan, kao i okolnosti koje se, po ocjeni Ustavnog suda, u odlučujućem dijelu mogu staviti na teret apelantu, jer je svojim ponašanjem doprinio da postupak izvršenja nije okončan (nije pristupio na lice mjesta/ na adresi izvršenika, niti je obezbijedio potrebnu radnu snagu, prevoz i sve ostalo nužno za preuzimanje stvari). Stoga, iako navedeni postupak traje oko četiri godine, te iako se, po domaćem zakonu, radi o postupku hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

33. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se, zbog dužine trajanja postupka, isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, ovlašćen da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava, a pošto je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade. Pravo na imovinu

34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu, te navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje temelje na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke i uz okolnost što predmetni izvršni postupak još nije okončan, budući da je apelantovo ponašanje u značajnoj mjeri uticalo na dužinu postupka, a Osnovni sud je postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti.

36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4106/14 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio