Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3392/14 (T. P.)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3392/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3392/14, rješavajući apelaciju Trivune Purić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 24. travnja 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Trivune Purić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku u kojemu je donesena prvostupanjska Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 037165 10 Mal od 23. prosinca 2014. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi nalazi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, sukladno članku 62.
stavak 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 037165 10 Mal od 23. prosinca 2014.
godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, sukladno članku 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Trivuna Purić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Smiljana Delić, odvjetnica iz Banje Luke, podnijela je 18. srpnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Mal 037165 10 Mal. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 27. ožujka 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. travnja 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je Osnovnom sudu 23. listopada 2000. godine podnijela tužbu protiv tuženog Lj. Č. iz Prijedora (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete zbog učinjenja kaznenog djela koje je utvrđeno pravomoćnom Presudom Osnovnog suda broj K-79/98 od 5. svibnja 1999. godine. Predmet je u Osnovnom sudu zaprimljen u rad pod brojem P-2324/00.
6. Apelantica je podneskom od 13. prosinca 2002. godine urgirala uzimanje predmeta u rad i zakazivanje pripremnog ročišta.
7. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 37165 00 P od 19. listopada 2009. godine pozvao apelanticu da uredi tužbu na način da dostavi točnu adresu zatvorske ustanove u kojoj se tuženi nalazi na izdržavanju kazne zatvora, što je, prema stanju spisa, apelantica i učinila.
8. Tuženi je 12. siječnja 2011. godine dostavio odgovor na tužbu.
9. Osnovni sud je pripremno ročište zakazao za 18. ožujka 2014. godine i 15. travnja 2014. godine, ali pripremno ročište je odgođeno zato što dostava tuženom nije bila uredna.
10. Apelantica je 7. svibnja 2014. godine dostavila podnesak Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Uprave za pravne i kadrovske poslove Banja Luka, u kojem je navedena adresa tuženog, te je istovremeno predložila da Osnovni sud postupi sukladno članku 296. stavak 2. točka
4. ZPP i tuženom imenuje privremenog zastupnika.
11. Osnovni sud je pripremno ročište održao 28. svibnja 2014. godine, ali je odgođeno za 10. srpnja 2014. godine zbog neuredne dostave. Na navedenom ročištu utvrđeno je da se tuženi nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ-u Foča.
12. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 037165 10 Mal od 23. prosinca 2014. godine tuženi je obvezan apelantici na ime naknade štete isplatiti iznos od 1.400,00 KM sa zakonskom zateznom i troškovima postupka.
13. Nezadovoljan navedenom odlukom, tuženi je izjavio žalbu, a spis je 2. ožujka 2015. godine dostavljen Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).
14. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Okružnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da joj je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica je, između ostalog, istakla da parnični postupak pred Osnovnim sudom traje skoro 15 godina i još uvijek nije okončan, te da za to nema opravdanih razloga. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantici odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je ukratko izložio kronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da se pred tim sudom vodi velik broj sporova male vrijednosti, te da je predmetnim spisom bio zadužen veći broj sudaca koji su otišli iz suda jer su izabrani na više pozicije ili raspoređeni na druge referate. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. VI.Dopustivost
18. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak povodom apelantičine tužbe podnesene 24. listopada 2000. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
22. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
24. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 24. listopada 2010. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste razdoblje duže od 14 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
27. Ocjenjujući postupanje redovitog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvu procesnu radnju u navedenom predmetu poduzeo nakon proteka približno devet godina od podnošenja tužbe, kada je rješenjem od 19. listopada 2009. godine vratio apelantici tužbu radi uređenja. Također, Ustavni sud zapaža je nakon dostavljanja uređene tužbe Osnovnom sudu trebalo približno dvije godine da tuženom dostavi tužbu na odgovor, a potom i nešto više od tri godine da nakon dostavljanja odgovora na tužbu od 12. siječnja 2011. godine zakaže pripremno ročište za 15. travnja 2014. godine. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u relativno kratkom roku donio prvostupanjsku presudu od 23. prosinca 2014. godine i predmet 2. ožujka 2015. godine proslijedio Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi. Dakle, iz činjeničnog stanja proizlazi da je Osnovni sud imao razdoblja izrazite neaktivnosti u radu. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je kao razlog nepostupanja istakao broj sporova male vrijednosti pred tim sudom, kao i činjenicu da je predmetnim spisom bio zadužen veći broj sudaca. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). Također, Ustavni sud podsjeća i na vlastitu praksu, prema kojoj se preopterećenost sudova velikim brojem predmeta ne može smatrati izvanrednom okolnošću nego sustavnim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, tako da svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 4394/13 od 21. listopada 2014. godine, stavak 23, dostupna na www.ustavnisud.ba). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da izložene okolnosti iz odgovora na apelaciju ne mogu predstavljati razumno opravdanje, niti objašnjenje zbog čega je Osnovnom sudu trebalo približno 14 godina da u predmetnom postupku, koji se ne može smatrati složenim, donese prvostupanjsku presudu.
28. Stoga, imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja postupka, razdoblja izrazite neaktivnosti Osnovnog suda, kao i činjenicu da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Osnovnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
29. S obzirom na to da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke nužno je da Okružni sud donese odluku o izjavljenoj žalbi, to je tom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu članka 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njezinog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o žalbi protiv prvostupanjske presude.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak traje više od 14 godina i još uvijek nije okončan, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Osnovnom sudu koji je imao razdoblja izrazite neaktivnosti u radu i nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka.
33. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić