Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4138/14 („Interlogistika“ d.o.o. iz Banje Luke)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4138/14

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4138/14, rješavajući apelaciju „Interlogistike“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Interlogistike“ d.o.o. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu broj 77 0 I 013268 09 I koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Interlogistika“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 77 0 I 013268 09 I.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. februara 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizIlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

5. Apelant je 18. juna 2009. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 001344 08 P od 23. februara 2009. godine, koji je Osnovni sud usvojio rješenjem od 25. juna 2009. godine.

6. Odlučujući o prigovoru izvršenika izjavljenom 8. jula 2009. godine protiv rješenja o izvršenju, Osnovni sud je donio Rješenje broj 77 0 I 013268 09 I od 6. decembra 2012. godine kojim je prigovor odbijen kao neosnovan.

7. Prema navodima Osnovnog suda, taj sud je zaključkom od 12. decembra 2012. godine naložio izvršeniku da dostavi podatke o imovini i novčanim primanjima.

8. Predmet je po podnesenoj žalbi protiv rješenja od 6. decembra 2012. godine proslijeđen Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 5. juna 2013. godine, a Okružni sud je svojim Rješenjem broj 77 0 I 013268 13 Gž od 28. oktobra 2013. godine žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda.

9. Predmet je 1. novembra 2013. godine vraćen Osnovnom sudu na daljnje postupanje.

10. Apelant se u nekoliko navrata obraćao Osnovnom sudu urgencijom da se njegov predmet što hitnije okonča.

11. Prema stanju spisa, predmetni postupak je još u toku pred Osnovnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. Osnovni sud u odgovoru od 6. februara 2015. godine navodi da se pri ocjenjivanju trajanja postupka treba uzeti u obzir opštepoznata preopterećenost sudova starim i neriješenim predmetima, te obaveza sudova da postupaju po predmetima sa starijim inicijalnim aktom. U pogledu navoda iz apelacije, Osnovni sud smatra da nema kršenja apelantovih prava uzimajući u obzir radnje koje je sud preduzeo, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka u predmetu broj 77 0 I 013268 09 I pred Osnovnim sudom.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, s izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

a)Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelant 18. juna 2009. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste gotovo šest godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo 18. juna 2009. godine radi izvršenja na osnovu izvršne isprave - Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 001344 08 P od 23. februara 2009. godine. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.

23. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije uticao na dužinu postupka. Štaviše, u nekoliko navrata je pismenim urgencijama nastojao ubrzati sam postupak.

24. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatuje da izvršni postupak koji se vodi pred ovim sudom nije okončan ni nakon gotovo šest godina. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina).

25. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dozvolio predloženo izvršenje 25. juna 2009. godine protiv kojeg je izjavljen prigovor, a koji je odbijen rješenjem od 6. decembra 2012. godine. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dozvolio predloženo izvršenje već sedam dana nakon podnošenja prijedloga, dok su mu za odlučivanje o prigovoru bile potrebne više od tri godine, što je suprotno odredbi člana 15 ZIP-a koji nalaže da se o prigovoru ima odlučiti u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Osnovni sud je tek šest mjeseci nakon podnošenja žalbe žalbu dostavio Okružnom sudu na odlučivanje. Postupak po žalbi je pred Okružnim sudom trajao nešto kraće, tačnije četiri mjeseca, nakon čega je spis vraćen Osnovnom sudu na daljnje postupanje. Ustavni sud konstatuje da je Osnovni sud propustio da postupi u skladu sa članom 15 ZIP-a, kao i u skladu sa članom 5 istog zakona, a s obzirom na relativno duge vremenske periode u kojima nije postupao u predmetu.

26. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u svom odgovoru naveo da apelantov predmet nije mogao biti uzet u rad, zato što se predmeti rješavaju hronološki, i to prema datumu inicijalnog akta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost predmetima ne opravdava sudove, a trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje uzrokovano, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Osnovni sud preduzeo određene korake u smjeru okončanja izvršnog postupka, ali se obrazloženje koje je dao za nepostupanje u apelantovom predmetu ne može smatrati opravdanim. Ustavni sud konstatuje da Osnovni sud nije ispoštovao zakonske odredbe kako u odnosu na odlučivanje po prigovoru, tako ni u odnosu na cjelokupan izvršni postupak koji je hitan. Iako je Osnovni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može da prihvati ovakvo objašnjenje kao opravdanje za neizvršavanje pravosnažnog rješenja o izvršenju u periodu od gotovo šest godina.

27. Imajući u vidu navedeno a, prije svega, činjenicu da Osnovni sud nije postupio u skladu sa odredbama člana 64 ZIP-a, te da u periodu od gotovo šest godina nije preduzeo neophodne radnje kako bi okončao izvršni postupak, ovaj period se ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6 Evropske konvencije.

28. Sve navedeno, a posebno činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo šest godina nije okončao predmetni izvršni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

29. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

30. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na neizvršenje rješenja, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne odluke. Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

32. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada Osnovni sud u periodu od gotovo šest godina nije izvršio pravosnažno rješenje o izvršenju.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4138/14 („Interlogistika“ d.o.o. iz Banje Luke) | Sudska praksa | Aktio