Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3570/14 (N.M.)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Istraga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3570/14

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3570/14, rješavajući apelaciju N.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija N.M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercergovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona broj T01 0 KTK 0013610 12.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. N.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 30. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja istrage koja se vodi pred Kantonalnim tužilaštvom Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) u predmetu broj T01 0 KTK 0013610 12.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva je 29. januara 2015. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Tužilaštvo je odgovor na apelaciju dostavilo 6. februara 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je u statusu osumnjičenog saslušan u Upravi policije - Sektor kriminalističke policije Bihać (u daljnjem tekstu: Policija) tokom 2012. godine. Apelant je, prema navodima Tužilaštva, u periodu od 2005. do 2012. godine obavljao dužnost povjerenika Sindikalne podružnice Kazneno-popravnog zavoda poluotvorenog tipa Bihać (u daljnjem tekstu: KPZ Bihać).

6. Iz popisa spisa koji je Ustavnom sudu dostavilo Tužilaštvo Ustavni sud zapaža da je u 2012. godini zaprimljena anonimna prijava protiv apelanta zbog nezakonitog rada i pronevjere sredstava. Tokom 2012. godine prikupljeni su materijalni dokazi vezani za ovaj predmet, te je saslušano 11 svjedoka.

7. Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je, postupajući po zahtjevu Tužilaštva od 13. februara 2014. godine, donijelo naredbu broj 17 0 K 056401 14 Kpp od 17. februara 2014. godine kojom je određen pretres prostorija koje koristi apelant radi pronalaska i oduzimanja internih propisa Sindikata - Sindikalne podružnice KPZ Bihać, kao i kompletne dokumentacije vezane za rad Sindikalne podružnice KPZ Bihać nastale u periodu od 2005. do 2012. godine koja se zatekne u pretresanom objektu.

8. Tužilaštvo je 12. maja 2014. godine donijelo naredbu o provođenju istrage.

9. Nakon što je donesena naredba o provođenju istrage, Tužilaštvo je 16. maja 2014. godine ispitalo apelanta u svojstvu osumnjičenog.

10. Tužilaštvo je tokom 2014. godine, nakon donošenja naredbe o provođenju istrage, provelo različite istražne radnje saslušanjem svjedoka, prikupljanjem materijalnih dokaza, kao i pribavljanjem nalaza i mišljenja vještaka.

11. Prema stanju u spisu, Ustavni sud zapaža da je istražni postupak u ovom predmetu još u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant je naveo da se istraga protiv njega vodi više od dvije godine, počev od 2012. godine, odnosno od momenta kada je saslušan u Policiji u svojstvu osumnjičenog, kao i da postupajući tužilac nije u zakonskom roku (roku od šest mjeseci) okončao istragu protiv njega. Ukazao je da nisu tačni navodi Tužilaštva da se istraga protiv njega vodi od donošenja naredbe o provođenju istrage 12. maja 2014. godine, a u prilog tome navodi da je naredba za pretres prostorija koje koristi donesena 17. februara 2014. godine. Osim toga, apelant je ukazao da nikad nije obaviješten da se protiv njega vodi istraga iako se u više navrata obraćao Tužilaštvu i VSTV, kao i da mu je ograničena sloboda kretanja i prebivališta (uvjetovan je da traži odobrenje, kao i da obavijesti Tužilaštvo o promjeni adrese). Smatra da je, zbog svega navedenog, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te da mu je postupanjem Tužilaštva nanesena materijalna i nematerijalna šteta.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je navelo da se u konkretnom slučaju radi o kompleksnom predmetu koji se odnosi na apelantove radnje koje je poduzimao u vremenskom periodu od 21. oktobra 2005. godine do 5. marta 2012. godine.

14. Navedeno je da se istraga vodi zbog postojanja osnova sumnje da je apelant počinio produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 2. u vezi sa članom

55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa je trebalo provesti istražne radnje kako bi se utvrdila svaka od 25 radnji koju je apelant, navodno, poduzimao u naznačenom vremenskom periodu, a koje bi činile konstrukciju produženog krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Ovo iz razloga što, iako se, prema odredbama zakona o prividnom realnom sticaju, radi o jednom krivičnom djelu, nužno je za svako djelo koje čini konstrukciju produženog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja otkriti i dokazati sva objektivna i subjektivna obilježja svakog poduzetog djela posebno, što samo po sebi ukazuje na svu kompleksnost predmeta. Zbog toga je potrebno vrijeme za okončanje istrage kako bi se utvrdilo da li postoji dovoljno osnovane sumnje kako bi se mogla podići optužnica, ili ukoliko su ispunjeni razlozi iz člana 239. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), obustaviti istragu u odnosu na osumnjičenog.

15. Tužilaštvo je, dalje, navelo da su tačni apelantovi navodi da je Općinski sud izdao naredbu o pretresu broj 17 0 K 056401 14 Kpp od 17. februara 2014. godine na temelju zahtjeva Tužilaštva. U zahtjevu su detaljno obrazloženi razlozi za njegovo podnošenje, koji se ogledaju prvenstveno u pribavljanju blanketnih propisa Sindikata - Sindikalne podružnice KPZP Bihać i kompletne dokumentacije vezane za rad Sindikalne podružnice KPZ Bihać koja je nastala u periodu od 2005. do 2012. godine koja se nije mogla pribaviti na drugi način, unatoč nastojanju Tužilaštva da ih pribavi bez naredbe za pretres, sve s ciljem da bi se utvrdilo da li postoje osnovi sumnje da je apelant počinio predmetno krivično djelo. I okolnost da je bilo potrebe da se provedu predistražne radnje koje ne trpe odgađanje, kako navodi Tužilaštvo, ukazuje na to da se radi o kompleksnom predmetu.

16. Konačno, u prilog navodima o kompleksnosti predmeta Tužilaštvo je navelo da su u međuvremenu, nakon podnošenja apelacije, saslušani mnogobrojni svjedoci upravo na okolnosti koje su se pokazale spornim u toku istrage i koje je valjalo detaljno razjasniti, pa je putem naredbe suda pribavljena dokumentacija od poslovne banke i provedena su vještačenja vještaka ekonomske struke, a sve da bi se utvrdilo da li postoji dovoljno osnovane sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo.

17. Tužilaštvo je zaključilo da se u toku postupka vodilo računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda u prikupljanju dokaza za okončanje istrage na način da osumnjičeni ne bude neosnovano uskraćen u poštivanju njegovih prava, u smislu odredaba člana 6. Evropske konvencije, kao i da smatra da je apelacija neosnovana, pa je predložilo da je Ustavni sud odbije, jer iz izloženog proizlazi da nisu povrijeđena apelantova prava iz člana 6. Evropske konvencije.

V. Relevantni propisi

18. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nazavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odgađanja a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

Član 45.

Prava i dužnosti tužioca (1) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti suda.

(2) Tužilac ima pravo i dužnost da:

a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih osoba vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,

b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, Član 240.

Okončanje istrage (1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(3) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzet će kolegij tužilaštva.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Apelacija je u ovom predmetu podnesena zbog toga što istraga u Tužilaštvu nije okončana u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno zbog toga što je postupak još u fazi istrage. U odnosu na ove apelantove navode, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija dopustiva. Osim toga, Ustavni sud primjećuje kako postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenom mogućnost da se žali na dužinu istrage, tj. da ovo pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom.

22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelant smatra da je, zbog neokončavanja istrage u razumnom roku, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

25. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju za apelanta postoji „optužba“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da mu moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja ovog zaključka, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47. (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Period koji se uzima u obzir

26. U skladu s praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima, pri ocjeni razumnoga roka, vezuje se za trenutak u kojem je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi, Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije osobe koja je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi, Wemhoff, stav 18).

27. Ustavni sud zapaža da je u ovom postupku prva mjera koja je implicirala tvrdnju da je apelant počinio krivično djelo poduzeta u septembru 2012. godine, kada je apelant, u svojstvu osumnjičenog, saslušan u Policiji. Na temelju navedenog, Ustavni sud zapaža da istražni postupak traje više od dvije godine, računajući od momenta kada je apelant saslušan u svojstvu osumnjičenog, te da je još u toku.

Analiza dužine trajanja postupka

28. U pogledu složenosti postupka, Ustavni sud, imajući u vidu da se u postupku radi o produženom krivičnom djelu koje se sastoji od više odvojenih radnji i u kojem je potrebno provesti veliki broj dokaza, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj istrazi.

29. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama utjecao na odugovlačenje postupka. Ustavni sud primjećuje da se apelant u više navrata obraćao Tužilaštvu urgencijama da se postupak istrage okonča u što kraćem roku.

30. U odnosu na ponašanje Tužilaštva, Ustavni sud na temelju stanja u spisu, posebno iz odgovora Tužilaštva, zapaža da je Tužilaštvo 13. februara 2014. godine, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koje ima, podnijelo prijedlog sudu za izdavanje naredbe za pretres stana i pratećih prostorija koje koristi apelant, a da je naredba o provođenju istrage donesena tek 12. maja 2014. godine. Tužilaštvo ovakvo postupanje (dakle, provođenje istražne radnje pretresanja stana i pratećih prostorija prije donošenja naredbe o provođenju istrage) pravda kompleksnošću predmeta i potrebom poduzimanja radnji koje ne trpe odgađanje. U konkretnom slučaju Ustavni sud neće dublje ulaziti u analizu ovakvog pustupanja Tužilaštva iz aspekta standarda poštivanja ljudskih prava s obzirom na to da je apelacija podnesena samo zbog dugog trajanja istrage.

31. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je u ZKPFBiH primjenom principa akuzatornosti utvrđeno da je odluka o pokretanju, obustavljanju i okončanju istrage u isključivoj nadležnosti tužioca. Također, tužilac, u skladu sa zakonom, ima zakonsku obavezu da poduzme krivično gonjenje kada postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo, te da vodi računa o rasvjetljavanju kako činjenica koje terete osumnjičenog, tako i onih koje mu idu u prilog. Najzad, član 240. stav 3. ZKPFBiH regulira da će Kolegij Tužilaštva poduzeti mjere radi okončanja istrage u situaciji kada istraga nije okončana nakon šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage.

32. Ustavni sud je svjestan činjenice da zakonom nije propisano koliko istraga može trajati, odnosno do kada mora biti okončana i u slučaju kada Kolegij Tužilaštva poduzme potrebne mjere i radnje u smislu člana 240. stav 3. ZKPFBiH. Međutim, tumačenje navedenih zakonskih rješenja kao pravo Tužilaštva da istragu može voditi neograničeno dugo bilo bi suprotno jednom od osnovnih prava osumnjičenog, odnosno optuženog, utvrđenih u članu 14. ZKPFBiH, kojim je regulirano pravo osumnjičenog, odnosno optuženog, da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je proteklo šest mjeseci na koje upućuje član 240. stav 3. ZKPFBiH, a iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti zašto Kolegij Tužilaštva nije postupio po ovoj izričitoj zakonskoj odredbi i poduzeo mjere i radnje radi okončanja istrage, niti takvo postupanje smatra opravdanim.

33. Ipak, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su istražne radnje poduzimane kontinuiranom dinamikom, te da nema izraženih perioda neaktivnosti Tužilaštva u ovom predmetu, pa razmatrajući da li navedeno vrijeme istrage zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud mora imati u vidu da se radi o opsežnoj istrazi zbog postojanja osnova sumnje da je apelant počinio produženo krivično djelo, što iziskuje utvrđivanje svake radnje (njih 25) koju je apelant navodno poduzeo u vremenskom periodu od 2005. do 2012. godine, koje čine konstrukciju produženog krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Osim navedenoga, Tužilaštvo je navelo da je u postupku potrebno saslušati veliki broj svjedoka od kojih neke i više puta, provesti vještačenja i pribaviti i izvršiti uvid u obimnu dokumentaciju radi rasvjetljavanja predmeta i utvrđivanja postojanja elemenata krivičnog djela.

34. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da, iako istraga traje preko dvije godine, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ipak, nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

35. Apelant smatra da mu je, zbog neokončavanja istrage, povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na slobodu kretanja i prebivališta, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

36. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovih prava zasnivaju na navodima o pravu na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku koje je Ustavni sud već razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju ovih prava, također, neosnovani.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako istraga u krivičnom postupku traje više od dvije godine i još uvijek nije okončana, budući da se radi o složenoj istrazi u kojoj je bilo potrebno poduzeti veliki broj radnji i saslušati veliki broj svjedoka.

38. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić