Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1325/12 (S. E.)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni odnos
  • Naknada
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1325/12

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1325/12, rješavajući apelaciju Subhije Eminović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj /94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Subhije Eminović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 20 0 Rs 022131 12 Rev od 8.

januara 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Subhija Eminović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 9. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se povodom njene tužbe vodio pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 Rs 022131 12 Rs (raniji broj Rs-244/03). Postupak je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 Rs 022131 12 od 8. januara 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedene radnje, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 5. jula 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je 20. marta 2015. godine zatraženo da dostavi spis broj 20 0 Rs 022131 12 Rs.

3. Općinski sud je 17. jula 2012. godine dostavio odgovor, dok je 31. marta 2015. godine dostavio na uvid traženi spis. Kantonalni sud nije dostavio odgovor.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 31. marta 2003. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Unsko-sanskog kantona i JU OŠ „Gornja Koprivna“ iz Gornje Koprivne (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotužena) radi isplate naknada proisteklih iz radnog odnosa.

6. Presudom Općinskog suda broj RS: 244/03 od 10. augusta 2005. godine obavezana je drugotužena da apelantici isplati na ime naknade razlike plaće, toplog obroka i regresa za sporni period iznose pobliže navedene u izreci prvostepene presude sa zakonskom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Istovremeno je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosio na isplatu razlike plaće za period od oktobra 1999. do augusta 2002. godine, kao i potraživanja mjesečnih iznosa na ime toplog obroka za 1999. i 2000. godinu, te precizirani iznosi na ime naknade regresa za 1999. i 2000. godinu sa zateznom kamatom, dok je tužba u odnosu na prvotuženog odbijena kao neosnovana.

7. Apelantica i drugotužena su 20. oktobra 2005. godine protiv prvostepene presude podnijele žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

8. Općinski sud je 28. novembra 2005. godine dostavio spis Kantonalnom sudu radi donošenja odluke o žalbama.

9. Iz spisa proizlazi da je Kantonalni sud odlučujući o žalbama apelantice i drugotužene donio Presudu broj 01 0 Rs 004074 05 Rsž od 21. juna 2010. godine, kojom je žalba drugotužene vezana za dosuđujući dio prvostepene presude odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena, dok je apelanticina žalba izjavljena protiv odbijajućeg dijela prvostepene presude odbijena kao neosnovana, te je prvostepena presuda i u tom dijelu potvrđena.

10. Iz spisa također proizlazi da je Kantonalni sud 17. augusta 2010. godine spis vratio Općinskom sudu uz obavještenje da je presuda Kantonalnog suda od 21. juna 2010. godine dostavljena apelantici i drugotuženoj.

11. Apelantica je posredstvom punomoćnika 18. januara 2012. godine podnijela zahtjev Općinskom sudu radi uvida u spis broj RS: 244/03, pa je na zahtjev njenog punomoćnika spis isti dan i kopiran.

12. Apelantica je 23. jula 2012. godine uputila zahtjev Kantonalnom sudu za dostavljanje presude Kantonalnog suda od 21. juna 2010. godine, te je postupajući povodom navedenog zahtjeva Kantonalni sud 27. jula 2012. godine apelantici dostavio navedenu presudu.

13. Apelantica je 14. augusta 2012. godine izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 21. juna 2010. godine.

14. Vrhovni sud je Presudom broj 20 0 Rs 022131 12 Rev od 8. januara 2013. godine usvojio apelanticinu reviziju i nižestepene presude preinačio u pogledu odluke za isplatu glavnog duga, i to tako da je drugotužena obavezana da apelantici naknadi i glavni dug za period od oktobra 1999. godine do augusta 2002. godine u iznosu od 8.160,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (u kojem dijelu je apelanticin tužbeni zahtjev nižestepenim presudama odbijen), te troškove postupka u iznosu od 1.232,03 KM.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda broj 20 0 Rs 022131 12 Rs povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica hronološki opisuje tok postupka, zatim ukazuje na to da se radilo o radnom sporu koji zahtijeva hitnost u postupanju, a postupak do momenta podnošenja apelacije nije okončan. Ističe da je Kantonalni sud donio Presudu broj 20 0 Rs 022131 12 Rsž od 21. juna 2010. godine, kojom se njena žalba u cijelosti, a žalba drugotužene djelimično uvažava i prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu i u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok se u ostalom dijelu žalba drugotužene odbija kao neosnovana. Također je navela da se obraćala Općinskom sudu urgencijama od 7. decembra 2011. godine, 30. januara i 29. februara 2012. godine, tražeći da sud u što kraćem roku predmet uzme u rad, jer je Presuda Općinskog suda Cazin broj RS: 244/03 od 10. augusta 2005. godine u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu, Općinskom sudu Cazin, na ponovni postupak. Apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu ustavnih prava u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i zakaže ročište u skladu s Presudom Kantonalnog suda Bihać od 21. juna 2010. godine, jer se radi o radnom sporu koji zahtijeva hitnost u postupanju.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je u odgovoru prezentirao tok postupka u predmetu i dostavio presudu Vrhovnog suda od 8. januara 2013. godine.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da se apelantica Ustavnom sudu obratila zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga, iako je postupak u međuvremenu okončan, nezavisno od toga, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

22. Apelantica smatra da joj je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća i na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Osim toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je taj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

a)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je postupak započeo podnošenjem tužbe 31. marta 2003. godine. Ustavni sud primjećuje da je apelantica u apelaciji pogrešno navela da je presudom Kantonalnog suda od 21. juna 2010. godine prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na neisplaćene plaće, topli obrok, te troškove postupka i u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Naime, iz spisa Općinskog suda koji je dostavljen na uvid proizlazi da je Kantonalni sud odbio kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrdio prvostepenu presudu u cijelosti (dakle i u dosuđujućem i u odbijajućem dijelu). Međutim, iz spisa je evidentno da je Kantonalni sud svoju presudu dostavio apelantici tek 27. jula 2012. godine, i to na njen zahtjev, dakle nakon podnošenja apelacije, nakon čega je apelantica izjavila reviziju o kojoj je odlučio Vrhovni sud Presudom broj 20 0 Rs 022131 12 Rev od 8. januara 2013. godine, a ta odluka u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja konačnu odluku o apelanticinom tužbenom zahtjevu. Stoga će predmet ocjene Ustavnog suda biti period od devet godina i devet mjeseci koliko je, dakle, trajao cjelokupan postupak odlučivanja o apelanticinom tužbenom zahtjevu.

b)Analiza dužine trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelantica tražila isplatu duga na ime naknada proisteklih iz radnog odnosa, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Osim toga, imajući u vidu predmet spora, može se zaključiti da je postupak za apelanticu značajan.

29. Sumirajući postupak u cjelini, Ustavni sud, prije svega, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, što znači da je sud, shodno odredbi člana 420. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dužan da u takvim predmetima obrati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja. Pri tome, Ustavni sud smatra da se i u odnosu na pravna pitanja koja je trebalo riješiti ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon apelanticinog podnošenja tužbe 31. marta 2003. godine donio presudu o tužbenom zahtjevu u roku od dvije godine i četiri mjeseca (10. august 2005. godine). Ustavni sud zapaža da iz spisa proizlazi da je postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom trajao neprimjereno dugo, budući da je Kantonalnom sudu trebalo četiri godine i sedam mjeseci da donese odluku o žalbama protiv prvostepene presude, te još dvije godine da bi apelantici, i to na njen zahtjev, dostavio odluku donesenu povodom podnesene žalbe. Budući da Kantonalni sud nije ponudio nikakvo objašnjenje niti razloge za tako dugo trajanje postupka, te kako Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrditi apelanticin doprinos ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud zaključuje da je za dužinu postupka odgovoran upravo Kantonalni sud, budući da iz stanja spisa proizlazi da je daljnji postupak povodom revizije pred Vrhovnim sudom okončan u roku od pet mjeseci. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji isključiva odgovornost Kantonalnog suda za nedonošenje odluke u razumnom roku u konkretnom slučaju.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina postupka posmatranog u cjelini bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad je parnični postupak koji je prema zakonu hitan trajao devet godina i devet mjeseci, a apelantica svojim ponašanjem tome nije doprinijela.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1325/12 (S. E.) | Sudska praksa | Aktio