Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4181/14 (B. M.)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4181/14

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4181/14, rješavajući apelaciju Božane Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Božane Martinović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi po žalbi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 132904 15 Gž.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 15. septembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 P 132904 13 P.

2. Apelantica je 12. januara 2015. godine Ustavnom sudu podnijela dopunu apelacije u kojoj navodi da je Općinski sud u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 58 0 P 132904 13 P od 9. decembra 2014. godine na koje je apelantica podnijela žalbu, te da se predmet nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud) na daljem postupanju i da predmetnu apelaciju proširuje i na drugostepeni postupak.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 9. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 18. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 10. juna 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženih radi utvrđivanja i određivanja njihove obaveze, prvotuženog kao poslodavca drugotuženog koji je imao obavezu da plaća alimentaciju utvrđenu pravosnažnim i izvršnim Rješenjem Općinskog suda broj P: 253/98 od 14. marta 2001. godine. Apelantica je na osnovu navedenog rješenja Općinskog suda pokrenula izvršni postupak, gdje je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio i donio Rješenje o izvršenju broj I.626/02 od 21. maja 2002. godine, novi broj predmeta: 58 0 I 121046 02 I, a po kom rješenju drugotuženi nije uredno postupao. Općinski sud je apelanticinu tužbu zaprimio 10. juna 2013. godine i predmet zaveo i vodio pod brojem 58 0 P 132904 13 P. Prvotuženi je 29. jula 2013. godine dostavio sudu odgovor na tužbu, a drugotuženi nije u ostavljenom roku dao odgovor na tužbu.

7. Apelantica je, radi okončanja predmetnog parničnog postupka, 1. jula 2014. godine i 18. augusta 2014. godine podnijela urgencije Općinskom sudu.

8. Općinski sud je u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 58 0 P 132904 13 P od 9. decembra 2014. godine, kojim je apelanticinu tužbu odbacio zbog toga što ne postoji pravni interes tužioca, odnosno apelantice za podnošenje tužbe za utvrđivanje, koja je tužbu podnijela kao zakonski zastupnik svoje punoljetne djece koja imaju stranačku sposobnost. Na navedeno rješenje apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je predmet na dalje postupanje zaprimio 20. januara 2015. godine i predmet zaveo pod brojem 58 0 P 132904 15 Gž.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet Općinskog suda na dalje postupanje, odnosno rješavanje po apelanticinoj žalbi zaprimio 20. januara 2015. godine, da je preopterećen velikim brojem predmeta koji se rješavaju prema planu rješavanja starih predmeta, te da predsjednik suda svaka tri mjeseca određuje i zadužuje sudije predmetima za dalji rad prema starosti inicijalnog akta i hitnosti, a apelanticin predmet ne spada u grupu hitnih predmeta za rješavanje.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak koji traje približno dvije godine nije okončan, jer se predmet nalazi kod Kantonalnog suda na daljem postupanju, odnosno odlučivanju po apelanticinoj žalbi, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24). Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelantica 10. juna 2013. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu pokrenula parnični postupak koji, prema stanju spisa, još nije okončan, jer se predmet nalazi pred Kantonalnim sudom zbog rješavanja po apelanticinoj žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 132904 13 P od 9. decembra 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka jesu približno dvije godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se od januara 2015. godine nalazi pred Kantonalnim sudom radi rješavanja po apelanticinoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda kojim je apelanticina tužba odbačena, te da se ne radi o naročito složenom postupku, jer se radi o utvrđivanju dopustivosti apelanticine tužbe, niti okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je predmetni postupak od naročitog značaja za apelanticu.

23. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podnošenja apelanticine tužbe, u vremenskom periodu dužem od jedne i pol godine, u predmetnom parničnom postupku donio Rješenje broj 58 0 P 132904 13 P od 9. decembra 2014. godine, kojim je apelanticinu tužbu odbacio zbog toga što ne postoji pravni interes tužioca, odnosno apelantice za podnošenje tužbe za utvrđivanje, koja je tužbu podnijela kao zakonski zastupnik svoje punoljetne djece koja imaju stranačku sposobnost. Apelantica je na navedeno rješenje Općinskog suda podnijela žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu na dalje postupanje 20. januara 2015. godine. Imajući u vidu okolnost cijelog predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u vremenskom periodu dužem od jedne i pol godine u ovoj pravnoj stvari donio odluku o apelanticinom pravnom položaju, što Ustavni sud može ocijeniti kao razuman rok.

24. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da sud ima veliki broj predmeta u radu, da je apelanticin predmet zaprimio 20. januara 2015. godine, a koji ne spada u kategoriju hitnih predmeta, te da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta i prema preraspodjeli predmeta koju je izvršio predsjednik suda. Imajući u vidu navode Kantonalnog suda iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je javna vlast preduzela određene korake radi umanjenja zaostataka u radu redovnih sudova donošenjem Plana rješavanja starih predmeta, te određivanjem prioriteta u postupanju. Imajući u vidu okolnost konkretnog slučaja i to da je Kantonalni sud predmet zaprimio 20. januara 2015. godine, a apelantica je dopunom apelacije od 12. januara 2015. godine predmetnu apelaciju proširila i na drugostepeni postupak, Ustavni sud smatra da je to relativno kratak period za odlučivanje Kantonalnog suda o apelanticinoj žalbi na rješenje Općinskog suda od 9. decembra 2014. godine s obzirom na to da cijeli postupak traje približno dvije godine.

25. Imajući u vidu predmetni parnični postupak, koji traje približno dvije godine i u kom je donesena prvostepena odluka, a predmet se nalazi pred drugostepenim sudom radi postupanja po apelanticinoj žalbi, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog parničnog postupka, u okolnostima konkretnog slučaja, zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

26. Na osnovu navedenog, a uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku, koji nije od naročitog značaja za apelanticu, koji traje približno dvije godine i u kojem je donesena prvostepena odluka godinu i pol dana nakon podnošenja tužbe, a predmet se nalazi pred Kantonalnim sudom na postupanju po apelanticinoj žalbi, koji je zaprimio 20. januara 2015. godine, nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4181/14 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio