Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4940/13 (N. S.,U. K. i A. D. i M. M.)

Odluka donesena 14. 05. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4940/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine, u predmetu broj AP 4940/13, rješavajući apelacije Nazifa Spahića i dr na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Nazif Spahić protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 027202 13 Gž od 10. listopada 2013. godine;

Ulfeta Kondžić protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 016423 13 Gž 2 od 15. siječnja 2014. godine;

Anđelko Derajić protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 001086 13 Gž od 12. veljače 2014. godine;

Milorad Motika protiv presude Višeg privrednog suda Banja Luka broj 61 0 Ps 003238 14 Pž od 25. kolovoza 2014. godine; i T.A. protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 058401 14 Rev od 12. veljače 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 4940/13

1. Nazif Spahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Miroslav Prerad, odvjetnik iz Banja Luke, podnio je 2. prosinca 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 027202 13 Gž od 10. listopada 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom donesenom u parničnom postupku radi naknade štete, odbijena je žalba apelanta i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 0 027202 07 P od 21. ožujka 2013. godine kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio naknadu nematerijalne štete zbog protupravnog lišenja slobode i kršenja ljudskih prava za vrijeme boravka u zarobljeništvu na području Republike Srpske, u iznosu od 29.400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete nije u skladu sa odredbama članka 237. stavak 1. i članka 458.a Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 027202 13 Gž od 10. listopada 2013. godine.

AP-1697/14

3. Ulfeta Kondžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vareša, koju zastupa Nadira Omahić, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 10. travnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 016423 13 Gž 2 od 15. siječnja 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi isplate, v.sp. 16.076,00 KM, prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 016423 12 P 2 od 19. srpnja 2013. godine, u stavku jedan izreke presude tuženi je obvezan da apelantici vratiti pozajmicu u iznosu od 2.994,47 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe do isplate i nadoknadi joj troškove postupka u iznosu od 1.387,19 KM u roku od 30 dana, stavkom dva izreke presude odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva apelantice preko dosuđenog iznosa dok je u stavku trećem izreke presude apelantica obvezana nadoknaditi tuženom troškove postupka u iznosu od 769,68 KM. Drugostupanjskom presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 016423 13 Gž 2 od 15. siječnja 2014. godine, između ostalog, žalbe apelantice i tuženog su djelomično uvažene u dijelu odluke o troškovima postupka i prvostupanjska presuda Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 016423 12 P 2 od 19. srpnja 2013. godine je u tom dijelu ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

4. Ustavni sud zapaža da apelantica u parničnom postupku radi isplate duga nije u skladu sa odredbama članka 237. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 016423 13 Gž 2 od 15. siječnja 2014. godine.

AP-2302/14

5. Anđelko Derajić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Meliha Filipović, odvjetnica iz Banja Luke, podnio je 19. svibnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 001086 13 Gž od 12. veljače 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom donesenom u parničnom postupku radi utvrđenja, žalba apelanta je odbijena i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 P 001086 08 P od 19. veljače 2013. godine kojim je u skladu sa člankom 84. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske konstatirano povlačenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari iz razloga što je punomoćnik apelanta izostao sa pripremnog ročišta od 19. veljače 2013. godine a tuženi je predložio donošenje rješenja kojim se tužba smatra povučenom. Također, u stavku dva navedenog rješenja odbačena je kao nedozvoljena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 P 001086 08 P od 16. srpnja 2013. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

6. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja, nije u skladu sa odredbama članka 84. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) pristupio na pripremno ročište, a rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 P 001086 08 P od 16. srpnja 2013. godine odbijen je kao neosnovan njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

AP-5543/14

7. Milorad Motika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Zoran Jovanović, odvjetnik iz Pala, podnio je 19. prosinca 2014. godine apelaciju protiv presude Višeg privrednog suda Banja Luka broj 61 0 Ps 003238 14 Pž od 25. kolovoza 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi isplate potraživanja iz radnih odnosa, v. sp. 75.740,00 KM odbijena je žalba apelanta i potvrđena je presuda Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ps 003238 11 Ps od 25. travnja 2014. godine kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanta radi isplate potraživanja proisteklih iz radnog odnosa.

8. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate potraživanja iz radnog odnosa nije u skladu sa odredbama članka 237. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) izjavio reviziju protiv presude Višeg privrednog suda Banja Luka broj 61 0 Ps 003238 14 Pž od 25. kolovoza 2014. godine.

AP-1719/15

9. T.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija

– Advokati Ljubović Bakir & Ljubović Dženana, podnio je 9. travnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 058401 14 Rev od 12. veljače 2015. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, isplate plaća i drugih naknada, odbijena je revizija apelanta protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 058401 08 Rsž od 27. lipnja 2014. godine, kojim je uvažena žalba tuženog, ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 058401 06 P od 17. listopada 2008. godine i apelantova tužba odbačena kao neblagovremena.

10. Apelant nije u skladu sa člankom 103. Zakona o radu (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 43/99, 32/00 i 29/03) podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4940/13. Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelantica iz predmeta broj AP 1697/14 smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede njezinih prava iz članaka 1., 7. i 8. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

15. U konkretnom slučaju apelanti nisu iskoristili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

16. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3). točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4940/13 (N. S.,U. K. i A. D. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio