Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3656/14 (P. R. i L. S.)
Odluka donesena 14. 05. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3656/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 05. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine, u predmetu broj AP-3656/14, rješavajući zahtjev Puniše Rešetara i Ljiljane Stajić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Puniše Rešetara i Ljiljane Stajić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Puniša Rešetar i Ljiljana Stajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, podnijeli su 5. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 007993 14 Gž 2 od 23. juna 2014. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Mal 007993 12 Mal 2 od 30. aprila 2014. godine. Apelant je 16. februara 2015. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda broj 43 0 Mal 007993 12 Mal 2 od 30. aprila 2014. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 Mal 007993 12 Mal 2 od 30. aprila 2014. godine apelantima je naloženo da DOO „Zenica-stan“ Zenica u stečaju (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplate iznos od 485,01 sa zakonskim zateznim kamatama počev od 6. novembra 2006. godine pa do isplate kao i da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 626,60 KM.
3. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da obaveza etažnih vlasnika na plaćanje naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade propisuje odredba iz člana 18. Zakona o održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade („Službene novine ZE-DO kantona“ br. 1/00 i 1/02) koji zakon je bio na snazi do 23. februara 2008. godine. Istaknuto je da navedeno propisuje i odredba člana 31. sada važećeg Zakona o upravljanju i održavanju stambenih i stambeno-poslovnih zgrada („Službene novine ZE-DO kantona“ broj 2/07). Navedeno je da se zakonske obaveze moraju izvršavati a što pravna prednica apelanata (Jelena Rešetar) u utuženom periodu to nije činila čime je povrijedila zakonsku obavezu. Ukazano je da pravna prednica apelanata nije plaćala utužene iznose naknada iz čega proizlazi da nije izvršavala svoju zakonsku obavezu.
4. Protiv prvostepene presude apelanti su podnijeli žalbu koju je Kantonalni sud presudom broj 43 0 Mal 007993 14 Gž 2 od 23. juna 2014. godine odbio.
5. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da obaveza apelanata kao pravnih slijednika umrle Jelene Rešetar za plaćanje naknade za period od 1. aprila 2004. godine do 31. avgusta 2006. godine proizlazi iz odredbe člana 18. Zakona o održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade („Službene novine ZE-DO kanona“ br. 1/00 i 1/02) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne obaveze kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud, te odredbe člana 143. stav 1. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list RBiH“ broj 7/80) kojom odredbom je propisano da nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove do visine naslijeđene imovine.
6. Istaknuto je da je obaveza plaćanja naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade ustanovljena zakonom i radi se o zakonskoj obavezi koja se mora izvršavati. Obaveza etažnih vlasnika stanova u zgradama da plaćaju naknadu za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi proizlazi iz odredaba člana 18. Zakona o održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koju odredbu je po mišljenju Kantonalnog suda pravilno citirao prvostepeni sud. Prema tome kod zakonskih obaveza, kao što je predmetna, obveznicima nije prepušteno na volju da cijene da li će ili neće zakonsku obavezu izvršavati.
7. Nadalje je Kantonalni sud naveo da ukoliko postoje okolnosti koji dovode u sumnju nepristranost sudije apelanti su imali mogućnost tokom prvostepenog postupka pa sve do završetka glavne rasprave podnijeti zahtjev za izuzeće navodeći konkretne okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost rada sudije.
8. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. U zahtjevu za određivanje privremene mjere navode da se u konkretnom slučaju radi o nelegalnim i nelegitimnim postupcima stečajnog upravnika.
9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i ima opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
11. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Iz navedenog proizlazi da apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da apelanti, osim zahtjeva kojim je predloženo odlaganje izvršenja pravosnažne presude, nisu ponudili razloge i dokaze koji bi po svom sadržaju i suštini Ustavnom sudu bili dovoljni da donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje pravosnažne sudske odluke odnosno koji bi ukazivali da je donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić