Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-17/14 (R. B.)

Odluka donesena 14. 05. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-17/14

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 17/14, rješavajući apelaciju Rahime Barimac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Rahime Barimac.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002404 10 Gž od 7. juna 2013. godine vraćen Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi na ponovno suđenje.

Nalaže se Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 18 0 P 002404 14 P 2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rahima Barimac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 31. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 18 0 P 002404 14 P 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. decembra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 20. augusta 2007. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Adila Barimca, sina Rašida Barimca (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja bračne tečevine stečene dok je bila u braku s Rašidom Barimcem, a sporne nekretnine su u vlasništvu Adila Barimca, na osnovu Rješenja o nasljeđivanju iza umrlog Rašida Barimca broj O-118/05 od 25. septembra 2006. godine. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem 018-0-P-07000484, a nakon unosa predmeta u CMS bazu podataka predmet je dobio broj 18 0 P 002404 07 P.

6. Presudom Općinskog suda broj 18 0 P 002404 07 P od 26. februara 2010. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da su nekretnine upisane u p. l. 471, pobliže označene u izreci presude (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), zajednička imovina stečena u braku između apelantice i Rašida Barimca i da su te nekretnine suvlasništvo apelantice s dijelom ½, da se utvrdi apelanticino nasljedno pravo s nužnim nasljednim dijelom od 1/10 dijela na ostavinskoj masi ostavitelja, da je tuženi dužan da joj prizna pravo suvlasništva s dijelom od 6/10 na ostavinskoj masi ostavitelja, da se na osnovu te presude izvrši brisanje upisa izvršenog na osnovu Rješenja o nasljeđivanju broj O-118/05 od 25. septembra 2006. godine u korist tuženog, te da se u zemljišnim knjigama izvrši upis prava suvlasništva u apelanticinu korist. Istom presudom apelantica je obavezana da tuženom podmiri sve troškove parničnog postupka u iznosu od 2.454,40 KM.

7. Rješavajući povodom apelanticine žalbe, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je Presudu broj 18 0 P 002404 10 Gž od 7. juna 2013. godine, kojom je apelanticina žalba djelimično uvažena, osporena presuda ukinuta u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su sporne nekretnine zajednička imovina stečena u braku između Rašida Barimca i apelantice i da su iste nekretnine suvlasništvo apelantice s ½, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženi dužan priznati apelantici pravo suvlasništva s dijelom od 5/10 (1/2 dijela) na predmetnim nekretninama, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za brisanje upisa u korist tuženog Adila Barimca s dijelom 5/10 (1/2 dijela), kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U preostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi apelanticino nasljedno pravo s nužnim nasljednim dijelom od 1/10 dijela na ostavinskoj masi ostavitelja, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se tuženi obaveže priznati apelantici pravo suvlasništva s dijelom od 1/10 na ostavinskoj masi ostavitelja, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da će se izvršiti brisanje upisa u korist tuženog Adila Barimca i u zemljišnim knjigama izvršiti upis prava suvlasništva u apelanticinu korist s dijelom 1/10 dijela, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

8. Apelantica je podneskom od 29. oktobra 2013. godine urgirala u Općinskom sudu, tražeći da taj sud konkretni predmet uzme odmah u rad, te da, u skladu s odredbom člana 227. Zakona o parničnom postupku, u ponovnom postupku zakaže glavnu raspravu.

9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je naredbom postupajućeg sudije zakazana glavna rasprava za 20. mart 2014. godine, koja nije održana zato što je punomoćnica tuženog Azra Balta, advokatica iz Sarajeva, obavijestila sud da više ne zastupa tuženog, te je zatražila odgodu ročišta i predložila pozivanje tuženog lično. Naredno ročište je zakazano za 8. maj 2014. godine.

10. Apelanticin punomoćnik je dopisom od 30. aprila 2014. godine obavijestio sud da 8. maja 2014. godine ne može pristupiti na sud zbog ranije preuzetih obaveza.

11. Međutim, ročište zakazano za 8. maj 2014. godine održano je i na njemu je novi punomoćnik tuženog, advokat Fikret Ćelebić, predložio odlaganje ročišta kako bi se mogao kvalitetno pripremiti za raspravu. Nakon toga, ročište je odloženo za 5. septembar 2014. godine.

12. Iz odgovora na apelaciju proizlazi i da je apelanticin punomoćnik pismenim podneskom od 4. juna 2014. godine proširio tužbu u objektivnom i subjektivnom smislu, na način da je uz ranijeg tuženog Adila Barimca, sina umrlog Rašida, sada kao tužene označio i njegovu braću, nasljednike umrlog Rašida Barimca, i to Hasiba Barimca, Osmana Barimca i Salku Barimca.

13. Općinski sud je 5. septembra 2014. godine proširenu tužbu s izvornikom i prilozima ranije tužbe dostavio na ime i adresu novih tuženih: Hasiba Barimca, Osmana Barimca i Salku Barimca.

14. Kako je tuženi Adil Barimac pred sudom (8. maja 2014. godine) odbio da prihvati da ga sud imenuje privremenim zastupnikom novih tuženih, sud je pozvao apelanticu da dostavi adrese novih tuženih. Apelantica je, na poziv suda, 26. septembra 2014. godine Općinskom sudu dostavila podatke i adrese novih tuženih.

15. Međutim, pošiljke Općinskog suda na adrese novooznačenih tuženika vraćene su kao neuručene sa naznakom da su ta lica nepoznata na tim adresama. Naknadno, 17. novembra 2014. godine, na predmetni spis je pristigao pismeni odgovor novog tuženog Hasiba Barimca iz Sarajeva, kojim osporava navode, ali i zahtjeve iz tužbe.

16. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je ukratko izložila tok postupka, te istakla da je postupanje Općinskog suda u suprotnosti s pozitivnopravnim propisima i načelima parničnog postupka, te je stranci onemogućeno pravo na suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu sve navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad, nastavi postupak, te zakaže ročište za glavnu raspravu. Osim toga, apelantica je predložila da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka, koja je u skladu s dostavljenim podacima navedena u činjeničnom stanju, pri čemu je istakao da je apelantica svojim postupanjem (dostavljanjem nepotpune proširene tužbe, te netačne adrese novotuženih) postupak dovela iz raspravne u pripremnu fazu (kada je prema zakonu obavezan na dostavljanje proširene, a i stare tužbe sa svim prilozima novotuženicima na znanje, odgovor i njihovo uključivanje) i time zakočila dovršetak spora za koji traži naknadu nematerijalne štete. Općinski sud je predložio da Ustavni sud apelaciju u cijelosti odbije kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan nešto više od sedam i po godina od podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao parnični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a)Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je postupak započeo podnošenjem tužbe 20. augusta 2007. godine, te da još uvijek nije okončan, iz čega proizlazi da postupak traje preko sedam i po godina i još uvijek nije okončan, pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče apelanticinog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja bračne stečevine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi u pogledu imovine koja je bila predmet tužbenog zahtjeva, zatim dokaze koje je trebalo provesti, te činjenice da je u konkretnom predmetu apelantica proširila tužbeni zahtjev, može se govoriti o relativno složenom predmetu.

30. U vezi s ponašanjem redovnih sudova Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud odlučujući o apelanticinoj tužbi donio presudu nakon dvije godine i šest mjeseci (26. februara 2010. godine), te da je Kantonalni sud odlučujući o apelanticinoj žalbi donio presudu nakon tri godine i četiri mjeseca (7. juna 2013. godine) kojom je djelimično uvažio apelanticinu žalbu i u tom dijelu prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u daljnjem toku postupka preduzimao određene procesne radnje (zakazivao glavnu raspravu za 20. mart 2014. godine, koja je odložena za 8. maj 2014. godine, odnosno za 5. septembar 2014. godine), te da u konkretnom slučaju, u ponovljenom postupku, prema stanju spisa nisu uočljivi neki neopravdano dugi periodi neaktivnosti suda. Međutim, Ustavni sud zapaža da je ponovni postupak pred Općinskim sudom još uvijek u toku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je, između ostalog, naveo da se doprinos trajanju postupka može u većem dijelu staviti na teret apelantici. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je i apelantica u određenoj mjeri doprinijela dužini parničnog postupka imajući u vidu da je podnijela nepotpunu proširenu tužbu, kao i da je sudu dostavila netačne adrese tuženih. Također, Ustavni sud zapaža da su procesne smetnje objektivno utjecale na dužinu postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u konkretnom slučaju donio presudu (26. februara 2010. godine) koja je ukinuta presudom Kantonalnog suda (7. juna 2013. godine) i predmet je vraćen na ponovni postupak, što znači, imajući u vidu i vremenski period koji je protekao od podnošenja tužbe do donošenja presude, da Općinski sud nije postupao djelotvorno u postupku. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je to što je Općinskom sudu naloženo da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni sedam i po godina nakon podnošenja tužbe, pri čemu je i apelantica svojim ponašanjem u određenoj mjeri utjecala na dužinu postupka, a Općinski sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za tako dugo trajanje postupka.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-17/14 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio