Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1624/12 (AD „Ribnjak“ Prnjavor)
Odluka donesena 14. 05. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Pristup sudu
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1624/12
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 05. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1624/12, rješavajući apelaciju AD „Ribnjak“ Prnjavor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija AD „Ribnjak“ Prnjavor podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 031327 11 Gž od 30. januara 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 031327 11 P od 25. oktobra 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. AD „Ribnjak“ Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Zoran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnio je 26. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 031327 11 Gž od 30. januara 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 031327 11 P od 25. oktobra 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tuženog Slavka Lazića (u daljnjem tekstu: tuženi), kao druge strane u predmetnom postupku, zatraženo je 7. aprila 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 16. aprila 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a tuženi 24. aprila 2015. godine, dok Osnovni sud nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelant je 24. novembra 2009. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog radi naknade štete.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 P 031327 11 P od 25. oktobra 2011. godine utvrđeno je da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena. Takođe, navedenim rješenjem odbačena je kao neblagovremena protivtužba tuženog koju je podnio u toku postupka. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo, prije svega, da je taj sud 6. septembra 2011. godine zakazao pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari na koje je pristupio tuženi, dok na to ročište nije pristupio apelantov punomoćnik, koji je bio uredno pozvan. Osnovni sud je ukazao da je apelantov punomoćnik podneskom od 5. septembra 2011. godine, koji je dostavljen putem faksa, zatražio odlaganje predmetnog ročišta, jer nije u mogućnosti da pristupi na predmetno ročište zbog ranije zakazanih rasprava u predmetima Osnovnog suda u Banjoj Luci, te je u prilogu dostavio pozive za te rasprave. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je prihvatio prijedlog apelantovog punomoćnika sa čime se saglasio tuženi, te da je odložio pripremno ročište za 25. oktobar 2011. godine. Osnovni sud je dalje naveo da je apelantov punomoćnik ponovo podneskom od 24. oktobra 2011. godine, koji je dostavljen putem faksa, zatražio odlaganje predmetnog ročišta, jer nije u mogućnosti da pristupi na predmetno ročište zbog ranije zakazane rasprave u predmetima Osnovnog suda u Banjoj Luci i Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci. Osnovni sud je naveo da je na pripremno ročište pristupio tuženi koji se izričito protivio ponovnom odlaganju pripremnog ročišta, te koji je predložio da sud donese rješenje kojim će se utvrditi da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena.
7. U vezi s navedenim, Osnovni sud je ukazao da je odredbama člana 97 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koje se shodno primjenjuju i na pripremno ročište, propisana obaveza sudije da utvrdi da li su na ročište došla sva pozvana lica, te ako nisu, da provjeri da li su uredno pozvana i da li imaju opravdan razlog za izostanak. Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 84 stav 1 ZPP propisano da, ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi. Osnovni sud je naveo da u konkretnom slučaju uredno pozvani apelantov punomoćnik nije pristupio na pripremno ročište, a da njegov nedolazak nije opravdan. Naime, Osnovni sud je ukazao da je odredbama člana 111 stav 1 ZPP, koje se shodno primjenjuju i na pripremno ročište, propisano da sud može odložiti zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje, ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta, te da je odredbama stava 2 tog člana propisano da je sud dužan najkasnije osam dana prije održavanja ročišta provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1 tog člana. Pri tome Osnovni sud je naveo da je smisao odredaba člana 111 ZPP u tome da stranke, čim nastupe takve okolnosti, obavijeste sud o opravdanim razlozima spriječenosti da pristupe na zakazano ročište, kako bi sud, provjerom postojanja uslova za održavanje ročišta, imao dovoljno vremena da u slučaju odlaganja ročišta, obavijesti o tome stranke, te da bi svako drugačije postupanje vodilo odugovlačenju postupka i prouzrokovanju nepotrebnih troškova. S obzirom na to da je apelantov punomoćnik neposredno pred održavanje pripremnog ročišta, a ne osam dana prije njegovog održavanja, zatražio odlaganje pripremnog ročišta, iako je za razloge spriječenosti pristupa na ročište znao još danom dostavljanja poziva, tj. 8. septembra 2011. godine, te budući da tuženi nije zahtijevao da se ročište održi, Osnovni sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 84 ZPP.
8. Odlučujući o apelantovoj žalbi, kao i žalbi tuženog protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 80 0 P 031327 11 Gž od 30. januara 2012. godine kojim je žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da se činjenice koje je apelantov punomoćnik isticao u toku postupka, kao i u žalbi, koje se odnose na opravdanu spriječenost da pristupi na pripremno ročište, ne mogu smatrati osnovanim. Naime, Okružni sud je ukazao da se činjenica da je apelantov punomoćnik istog dana imao kod drugih sudova zakazana ročišta i što je o tome dan ranije obavijestio prvostepeni sud ne može smatrati opravdanom u odnosu na njega kao advokata, jer je apelantov punomoćnik bio dužan da obezbijedi zastupanje svoje stranke na dugi način o čemu je bio dužan i da blagovremeno obavijesti sud. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pri donošenju svoje odluke pravilno primijenio odredbe člana 111 st. 1 i 2 ZPP.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Osnovni sud zakazao pripremno ročište za 25. oktobar 2011. godine, da je njegov punomoćnik 24. oktobra 2011. godine putem faksa dostavio tom sudu zahtjev za odlaganje pripremnog ročišta, te u prilogu zahtjeva dostavio tri poziva za ročišta zakazana u predmetima Osnovnog suda u Banjoj Luci i Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci. Apelant navodi da je, osim toga, na dan održavanja pripremnog ročišta njegov punomoćnik putem telefona kontaktirao sa sudijom koji je postupao u apelantovom predmetu, te da je sudija obećao da će predmetno ročište odložiti. Apelant navodi da je na taj način doveden u zabludu, jer njegov punomoćnik, koji se pouzdao u obećanje sudije, nije o ročištu obavijestio apelantovog zakonskog zastupnika. Apelant navodi da iz obrazloženja drugostepenog rješenja proizilazi da je prvostepeni sud pravilno zaključio da zahtjev apelantovog punomoćnika za odlaganje pripremnog ročišta nije blagovremen, jer nije podnesen osam dana prije održavanja tog ročišta, te da stoga nije opravdan, pozivajući se na odredbe člana 111 ZPP. Međutim, apelant navodi da je njegov punomoćnik imao opravdane razloge za nedolazak na pripremno ročište i da je o tome blagovremeno obavijestio Osnovni sud, a da, prema stavu sudske prakse, pozivi advokatu za druga ročišta predstavljaju opravdan razlog za odlaganje ročišta. Pri tome apelant navodi da su pozivi njegovom punomoćniku za ročišta u predmetima Osnovnog suda u Banjoj Luci i Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci dostavljeni prije poziva za pripremno ročište u predmetnom postupku. Apelant smatra da mu je proizvoljnim postupanjem redovnih sudova onemogućeno raspravljanje pred sudovima, da osporena odluka Okružnog suda na grub način krši njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, te da je Okružni sud pri donošenju svoje odluke očigledno proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise.
b) Odgovor na apelaciju
10. Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi iz razloga koji su bliže navedeni u osporenom rješenju tog suda, kao i u rješenju prvostepenog suda.
11. Tuženi je naveo da su neosnovani apelantovi navodi s obzirom na to da je apelant bio uredno obaviješten o datumu održavanja pripremnog ročišta i da mu je pružena mogućnost da pristupi na to ročište radi raspravljanja o tužbi, a to što je advokat koji je zastupao apelanta propustio da pristupi na ročište nije opravdan razlog, niti je time došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje. Tuženi je naveo da, osim toga, apelantov punomoćnik o spriječenosti dolaska na ročište nije blagovremeno obavijestio prvostepeni sud, što je sve ocijenio drugostepeni sud odlučujući o apelantovoj žalbi, koju je pravilno odbio kao neosnovanu. Pri tome tuženi je naveo da je u predmetnom postupku, ustvari, došlo do povrede njegovih prava, jer je njegova protivtužba odbačena kao neblagovremena.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 84. stav 1.
Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
Član 85.
Na pripremnom ročištu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlašćenja koja ima i na glavnoj raspravi.
Član 97. st. 1. i 2.
Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.
Poslije toga, sudija utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, pa ako nisu, provjerava da li su odsutna lica uredno pozvana i imaju li opravdan razlog za izostanak.
Član 111. st. 1. i 2.
Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).
Sud je dužan, najdocnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 80 0 P 031327 11 Gž od 30. januara 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 28. februara 2012. godine, a apelacija je podnesena 26. aprila 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – pravo na pristup sudu
18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Apelant smatra da su redovni sudovi, pri donošenju svojih odluka, proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZPP, što je imalo kao posljedicu povredu njegovog prava na pristup sudu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na tumačenje Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem je u član 6 stav 1 Evropske konvencije ugrađeno "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup sudu, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Evropski sud je ukazao da ovo pravo ne obuhvata samo pravo pokretanja postupka već i pravo na "rješavanje" spora od suda. Naime, da bi bilo iluzorno kada bi pravni sistem države ugovornice pojedincu omogućavao podnošenje građanske tužbe sudu, a da mu pri tome ne jemči rješavanje predmeta donošenjem konačne odluke u sudskom postupku. Isto tako, da bi bilo nezamislivo da član 6 stav 1 sadrži podroban opis procesnih jemstava koja se pružaju strankama u parnici, tj. jemstva pravičnog, javnog i brzog postupka –a da im ne jemči konačno rješavanje njihovih građanskih sporova (vidi, Evropski sud, mutatis mutandis, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, Izvještaj o presudama i odlukama 1997-II. str. 510, stav 40, i Multiplex protiv Hrvatske, predstavka broj 58112/00, presuda od 10. jula 2003. godine, stav 45).
21. Takođe, Evropski sud je ukazao da pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena, jer pravo na pristup sudu po sâmoj svojoj prirodi zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene iako konačnu odluku o poštivanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju, niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sâma bît prava. Nadalje, ograničenje neće biti u skladu sa članom 6 stav 1 ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razumni odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi, Evropski sud, Stubbings i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 22. oktobra 1996. godine, Izvještaj o presudama i odlukama 1996-IV, stav 50, i, mutatis mutandis, Lončar protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 15835/08, presuda od 25. februara 2014. godine, stav 37).
22. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 P 031327 11 P od 25. oktobra 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 031327 11 Gž od 30. januara 2012. godine, utvrđeno da se apelantova tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom shodno odredbama člana 84 ZPP. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u obrazloženju svog rješenja ukazao da izostanak apelantovog punomoćnika sa pripremnog ročišta nije opravdan, budući da je apelantov punomoćnik dan prije održavanja pripremnog ročišta, a ne osam dana prije njegovog održavanja u smislu odredaba člana 111 stav 2 ZPP, zatražio odlaganje pripremnog ročišta, iako je za razloge spriječenosti pristupa na pripremno ročište znao još danom dostavljanja poziva, tj. 8. septembra 2011. godine. Dovodeći u vezu odredbe člana 84 stav 1 i člana 111 stav 2 ZPP sa odlučenjem redovnih sudova, te obrazloženjem koje su dali u vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu primjene navedenih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju. Po mišljenju Ustavnog suda, donošenje odluke kojom je utvrđeno da se smatra da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena, u situaciji kada apelant kao tužilac, u čijem je interesu da se postupak okonča u što kraćem roku i sa što manje odlaganja, neopravdano izostane sa pripremnog ročišta, služi legitimnom cilju pravilnog i zakonitog vođenja sudskog postupka. Imajući u vidu ograničenje apelantovog prava na pristup sudu koje proizlazi iz osporenih odluka, s jedne strane, te legitiman cilj koji se nastoji ostvariti donošenjem takvih odluka, s druge strane, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do nesrazmjernog ograničenja apelantovog prava na pristup sudu.
23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav . Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pristup sudu kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer osporenim odlukama, kojima je utvrđeno da se smatra da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena, u okolnostima konkretnog slučaja, nije došlo do nesrazmjernog ograničenja apelantovog prava na pristup sudu.
25. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić