Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1348/14 (V. S.)

Odluka donesena 14. 05. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1348/14

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1348/14, rješavajući apelaciju Vlade Savića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vlade Savića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u ostavinskom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjaluci u predmetu broj: 71 0 O 178769 13 O.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj: 71 0 O 178769 13 O, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vlado Savić (u daljem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 26. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj: 71 0 O 178769 13 O.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 16. februara 2015. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je u toku 2000. godine pokrenuo ostavinski postupak pred Osnovnim sudom radi raspravljanja zaostavštine iza njegovog umrlog oca Dragutina Savića (u daljem tekstu: ostavilac). Osnovni sud je predmet zaveo i vodio pod brojem: O-109/00, gdje je rješavajući zaostavštinu iza ostavioca 3. decembra 2001. godine donio Rješenje o nasljeđivanju broj: O-109/00, na koje je ostaviočeva supruga kao zakonska nasljednica podnijela žalbu i predmet je proslijeđen Okružnom sudu u Banjaluci (u daljem tekstu: Okružni sud) radi daljeg postupanja. Okružni sud je Rješenjem broj: Gž-161/3 od 12. jula 2005. godine uvažio žalbu zakonske nasljednice, ukinuo navedeno rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda i predmet vratio na ponovni postupak.

6. Postupajući prema uputstvu drugostepenog suda, Osnovni sud je na ročištu održanom 6. jula 2006. godine odredio da ostavinski postupak iza ostavioca počinje da teče ispočetka, a na ročištu sprovedenom 28. februara 2007. godine Osnovni sud je konstatovao da je zakonski nasljednik, ostaviočeva supruga, u međuvremenu, prije okončanja ostavinskog postupka, umrla, a njena punomoćnica je tražila da sud prekine ostavinski postupak i uputi nasljednike na parnični postupak, gdje bi se utvrdila zajednički stečena imovina iza bračnih supružnika, odnosno ostavioca i njegove supruge, kako bi zakonski nasljednici dobili srazmjeran i pravilno utvrđen dio imovine iza svojih roditelja. Osnovni sud je prihvatio taj prijedlog, pa je posebnim Rješenjem broj: O-1460/05 od 9. marta 2007. godine prekinuo ostavinski postupak i nasljednike uputio na parnični postupak. U navedenom rješenju Osnovni sud je upozorio nasljednike da su dužni da pokrenu parnični postupak u roku od 30 dana od prijema rješenja i da o tome obavijeste sud, te da, ukoliko u ostavljenom roku ne pokrenu parnični postupak, to će Osnovni sud ostavinski postupak za raspravljanje zaostavštine iza ostavioca nastaviti, a ukoliko nasljednici pokrenu parnični postupak, ostavinski postupak će se nastaviti nakon pravosnažnog okončanja parničnog postupka. Na navedeno rješenje apelant je podnio žalbu, koju je Okružni sud rješenjem od 28. juna 2007. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda.

7. Ostaviočevi nasljednici su protiv apelanta pokrenuli parnični postupak pred Osnovnim sudom radi utvrđivanja bračne stečevine njihovih roditelja. Predmet je zaveden i vođen pod brojem: 71 0 P 042615 07 P. Osnovni sud je u toj pravnoj stvari donio Presudu broj: 71 0 P 042615 07 P od 8. aprila 2011. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 23. februara 2012. godine. Nakon okončanja parničnog postupka apelant je 10. aprila 2012. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za nastavak ostavinskog postupka. Iz stanja spisa proizilazi da je ostavinski postupak u toku, da je Osnovni sud nakon podnesenog prijedloga za nastavak ostavinskog postupka proveo dva ročišta, i to 23. aprila 2013. godine i 3. juna 2013. godine, te je zakazao ročište za 27. mart 2015. godine.

8. Ostavinski postupak je prvobitno vođen pod brojem: O-109/00, a nakon toga predmet je zaveden pod novim brojem: O-1460/05, a iz stanja spisa, odnosno odgovora Osnovnog suda na apelaciju proizilazi da se ostavinski postupak vodi pod brojem: 71 0 O 178769 13 O.

9. Apelant je s ciljem okončanja ostavinskog postupka šest puta podnosio urgencije Osnovnom sudu, i to 27. aprila i 6. novembra 2006. godine, 1. oktobra i 16. novembra 2012. godine, 14. februara i 7. marta 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo tok ostavinskog postupka, kako je to već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da ostavinski postupak traje od 2000. godine, da je bilo prekida u vođenju postupka, te da je novo ročište uz saglasnost punomoćnika stranaka zakazano za 27. mart 2015. godine, do kada je potrebno da nasljednici usaglase stari i novi premjer vođenja nepokretnosti u zemljišnim knjigama, kako bi se donijelo rješenje koje bi se moglo sprovesti u zemljišnoj knjizi. V.Relevantni propisi

12. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/09 i 55/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Predmet nasljeđivanja (1)Nasljeđuje se zaostavština ostavioca.

(2)Zaostavštinu čine sva nasljeđivanju podobna prava koja su ostaviocu pripadala do trenutka smrti.

[…] Član 8.

Nasljedni redovi (1)Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na osnovu zakona, umrlog nasleđuju: svi njegovi potomci, njegov supružnik, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci.

(2)Lica iz stava 1. ovog člana nasleđuju po naslednim redovima.

Član 9.

Prvi nasljedni red (1)Zaostavštinu umrlog nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov supružnik. (2)Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove.

Član 146.

Smrt i proglašenje lica za umrlog (1)Smrću lica otvara se njegovo naslijeđe.

(2)Isto dejstvo ima i proglašenje lica za umrlo.

Član 153.

Prelazak zaostavštine na nasljednike (1)Zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti.

[…] VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da ostavinski postupak nije okončan u periodu od skoro 15 godina od podnošenja prijedloga Osnovnom sudu za raspravljanje zaostavštine iza ostavioca, to Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

17. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant u toku 2000. godine podnio zahtjev za raspravljanje zaostavštine iza njegovog umrlog oca, odnosno ostavioca, kojim je pokrenuo ostavinski postupak, koji još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od približno 15 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu, da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta i da se ne radi o naročito složenom postupku.

24. Ustavni sud zapaža da je u ovoj pravnoj stvari nakon podnošenja prijedloga za raspravljanje zaostavštine iza ostavioca Osnovni sud nakon nešto više od godinu dana donio Rješenje o nasljeđivanju broj: O-109/00 od 3. decembra 2001. godine, što se može smatrati primjerenom ažurnošću u postupanju. Na navedeno rješenje zakonska nasljednica, ostaviočeva supruga, izjavila je žalbu. Okružni sud je tek nakon više od tri godine odlučio o žalbi Rješenjem broj: Gž-161/3 od 12. jula 2005. godine, tako što je uvažio žalbu koju je podnijela nasljednica, ukinuo navedeno rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud smatra da se toliki period odlučivanja o žalbi ne može smatrati primjerenim. Osnovni sud je godinu dana nakon ukidanja rješenja o nasljeđivanju nastavio preduzimati procesne radnje u predmetu, zakazivanjem i sprovođenjem ročišta od 6. jula 2006. godine i 28. februara 2007. godine, pa je dvije godine nakon ukidanja navedenog rješenja donio Rješenje broj: O-1460/05 od 9. marta 2007. godine, kojim je prekinuo ostavinski postupak i zakonske nasljednike uputio na parnični postupak. Na navedeno rješenje Osnovnog suda apelant je izjavio žalbu, koju je Okružni sud rješenjem od 28. juna 2007. godine odbio a prvostepeno rješenje Osnovnog suda potvrdio. Ostaviočevi nasljednici su pokrenuli parnični postupak koji je okončan presudom Okružnog suda od 23. februara 2012. godine, a taj postupak je trajao duže od četiri godine. Apelant je o okončanju parničnog postupka obavijestio Osnovni sud 10. aprila 2012. godine, kada je podnio i prijedlog za nastavak ostavinskog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je u periodu od oko pet godina postupak bio prekinut, što je objektivno sprečavalo Osnovni sud da postupa.

25. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u razumnom roku donio prvo rješenje o nasljeđivanju, ali da pri tome nije bio djelotvoran jer je drugostepeni sud uvažio žalbu, to rješenje ukinuo i postupak vratio na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku evidentna je neažurnost Osnovnog suda, koja se naročito ogleda u tome što je između dva uzastopna ročišta prolazio period od približno jedne godine, te je sud u toj pravnoj stvari u periodu od sedam godina, koliko je postupak bio aktivan pred Osnovnim sudom, proveo ukupno šest ročišta. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije dao razloge za nepostupanje u postupku u razumnom roku i nezakazivanja i nesprovođenja ročišta blagovremeno. Ustavni sud zapaža da je postupak od bitnog značaja za apelanta, koji svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka.

26. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da ostavinski postupak ukupno sa prekidima traje oko 15 godina, odnosno da se sedam godina postupak vodio pred Osnovnim sudom, koji je za taj period preduzeo samo šest procesnih radnji s ciljem okončanja postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da su u konkretnom slučaju povrijeđeni član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije, i to zbog nedonošenja odluke, odnosno okončanja ostavinskog postupka u razumnom roku.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina ostavinskog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja ostavinskog postupka u iznosu od 2.800,00 KM. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi zakona.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku kada ostavinski postupak traje oko 15 godina, pri čemu je pet godina bio prekinut, preko tri godine se nalazio pred drugostepenim sudom na odlučivanju o žalbi, a preko sedam godina se vodi pred Osnovnim sudom, pri čemu je taj sud u navedenom periodu preduzeo samo šest procesnih radnji s ciljem okončanja postupka i nije ponudio opravdanje za toliku dužinu trajanja postupka.

31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1348/14 (V. S.) | Sudska praksa | Aktio