Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2028/14 (Z. D. i M. D.)
Odluka donesena 14. 05. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dosjelost
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2028/14
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 05. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2028/14, rješavajući apelaciju Zlate Dabulhanić i Mersije Dabulhanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zlate Dabulhanić i Mersije Dabulhanić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 050114 02 P, a koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 050114 02 P od 27. januara 2009. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zlata Dabulhanić i Mersija Dabulhanić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Banje Luke, koje zastupa Željko Bubić, advokat iz Banje Luke, podnijele su 30. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 050114 02 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je zatraženo 26. marta 2015. godine da dostavi na uvid spis predmeta.
3. Osnovni sud je 12. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni sud je 31. marta 2015. godine dostavio spis predmeta.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. J.G. iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 25. decembra 2002. godine podnio tužbu protiv apelantice Zlate Dabulhanić, Tehvide Dabulhanić, Ibrahima Dabulhanića, Zehre Dabulhanić, Bisere Dabulhanić, Avde Ramića, Juse Ramića, Šuhre Dabulhanić, Behije Begović, Azemine Dabulhanić, Almira Softića, Amile Softić, Jasmina Softića i Emine Zahirović radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti. U tužbi je navedeno da su svi tuženi nepoznatog prebivališta i boravišta. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-2904/02.
6. Osnovni sud je 25. decembra 2003. godine od Ministarstva unutrašnjih poslova - CJB Banja Luka zahtijevao provjeru tačnih adresa tuženih, a CJB Banja Luka je podneskom od 16. januara 2004. godine obavijestio Osnovni sud da veći dio tuženih ne prolazi kroz evidenciju.
7. Osnovni sud je 11. februara 2004. godine od tužitelja zahtijevao da izvrši provjeru tačnih adresa tuženih, a zatim da uredi i precizira tužbu i tužbeni zahtjev uz upozorenje da će Osnovni sud, ukoliko ne postupi po navedenom pozivu u roku od osam dana, o tužbi odlučiti u smislu propisa iz člana 336. Zakona o parničnom postupku.
8. Podneskom od 13. februara 2004. godine tužitelj je predložio da sud za nasljednike čijim adresama ne raspolaže dostavu izvrši na oglasnoj tabli suda i dnevnom listu, u skladu sa članom 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Također, tužitelj je predložio da Osnovni sud donese presudu zbog propuštanja ukoliko tuženi ne dostave odgovore na tužbu.
9. Podneskom od 15. februara 2005. godine i 10. juna 2005. godine tužitelj je urgirao dostavljanje tužbe na odgovor.
10. Osnovni sud je dopisom od 15. jula 2005. godine obavijestio tužitelja da nisu ispunjeni uvjeti za dostavljanje u skladu sa odredbom člana 348. stav 3. ZPP, te je zahtijevao od tuženog da dostavi adrese tuženih.
11. Podneskom od 3. augusta 2005. godine tužitelj je obavijestio Osnovni sud da nije u mogućnosti pribaviti adrese tuženih, te je predložio da se tuženima postavi staratelj za poseban slučaj u skladu sa članom 296. ZPP.
12. Dopisom broj P-2904/02 od 19. jula 2006. godine Osnovni sud je od Centra za socijalni rad Banja Luka zahtijevao postavljanje staratelja za poseban slučaj svim tuženim koji su nepoznatog boravišta.
13. Rješenjem broj 02-UP/I-550-295/06.BG od 9. augusta 2006. godine Centar za socijalni rad Banja Luka je je tuženima čija je adresa nepoznata postavio staratelja za poseban slučaj.
14. Rješenjem broj P-2904/02 od 25. februara 2008. godine Osnovni sud je vratio tužbu tužitelju na ispravku i dopunu.
15. Tužitelj je podneskom od 28. februara 2008. godine istakao da su svi traženi podaci navedeni u tužbi i podnesku tužitelja od 13. februara 2004. godine, te je zahtijevao od suda da se tužba dostavi tuženima na odgovor.
16. Podneskom od 22. jula 2008. godine opunomoćenik tužitelja je otkazao punomoć.
17. Osnovni sud je podneskom od 1. septembra 2008. godine od MUP-a RS - CJB Banja Luka zahtijevao dostavljanje adresa za apelanticu Zlatu Dabulhanić, tuženu Biseru Dabulhanić i Azeminu Dabulhanić, a CJB Banja Luka je dopisom od 9. septembra 2008. godine dostavio tražene adrese.
18. Osnovni sud je dopisima od 31. oktobra 2008. godine dostavio tužbu na odgovor, a Centar za socijalni rad Banja Luka je 25. novembra 2008. godine dostavio odgovor na tužbu.
19. U odgovoru na apelaciju od 2. decembra 2008. godine apelantica Mersija Dabulhanić, jedna od pravnih sljednica tužene Azemine Dabulhanić, obavijestila je Osnovni sud da je tužena preminula 2. januara 1993. godine i da ostavinski postupak iza tužene nije okončan, te je predložila da se prvo provede ostavinski postupak.
20. Osnovni sud je 27. januara 2009. godine donio Rješenje broj 71 0 P 050114 02 kojim je prekinuo predmetni postupak zbog smrti tužene Azemine Dabulhanić pri čemu je odredio da će se postupak nastaviti kada nasljednici tužene preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
21. Apelantica Zlata Dabulhanić-Suhonjić je 19. februara 2010. godine podnijela molbu za zakazivanje pripremnog ročišta, a apelantica Mersija Dabulhanić je 4. maja 2011. godine podnijela prijedlog za nastavak postupka uz koji je priložila ostavinsko rješenje iz kojeg je vidljivo da je ona nasljednica iza preminule tužene Azemine Dabulhanić.
22. Osnovni sud je dopisom od 9. novembra 2011. godine od apelantice Mersije Dabulhanić zahtijevao dostavljanje tačnih adresa tuženih.
23. Podneskom od 25. novembra 2011. godine Mersija Dabulhanić je obavijestila Osnovni sud da je ovlastila sestru Zlatu Dabulhanić-Suhonjić da je zastupa u ovom postupku, te je priložila punomoć i obavijesti MUP-a RS - CJB Banja Luka sa podacima da li tuženi u ovoj pravnoj stvari prolaze kroz prijavno-odjavne evidencije, odnosno na kojim adresama su prijavljeni.
24. Tužitelj je 20. decembra 2011. godine predložio nastavak postupka.
25. Podneskom od 9. februara 2012. godine apelantica Zlata Dabulhanić je obavijestila Osnovni sud da su tuženi Ibrahim Dabulhanić, Zehra Dabulhanić i Bisera Dabulhanić preminuli.
26. Apelantica Mersija Dabulhanić je podneskom od 18. jula 2013. godine urgirala postupanje Osnovnog suda, a Osnovni sud je dopisom od 19. jula 2013. godine obavijestio apelanticu da je, da bi sud mogao nastaviti postupak, potrebno da osoba koja je podnijela prijedlog za nastavak postupka označi nasljednike umrlih osoba i njihove tačne adrese, pa kako to do danas niko nije učinio, sud po prijedlogu za nastavak postupka ne može postupati, jer, u smislu važećih odredbi Zakona o parničnom postupku, sud ne uređuje tužbu, niti prijedloge stranaka, već je dužnost stranke koja je podnijela prijedlog da vodi računa o tome da prijedlog bude uredan kako bi sud po njemu mogao postupati.
27. Opunomoćenik apelantica je 8. augusta 2013. godine predložio nastavak postupka.
28. Rješenjem broj 71 0 P 050114 02 P od 11. jula 2014. godine Osnovni sud je vratio apelantici Mersiji Dabulhanić prijedlog za nastavak vođenja postupka od 4. maja 2011. godine, a tužitelju prijedlog za nastavak postupka od 20. decembra 2011. godine radi dopune i ispravke prijedloga pri čemu je ostavljen rok od osam dana.
29. Rješenjem broj 71 0 P 050114 02 P od 23. septembra 2014. godine Osnovni sud je odbacio prijedloge tužitelja i apelantice Mersije Dabulhanić za nastavak postupka zbog toga što nisu dopunili prijedloge na način kako je to Osnovni sud zahtijevao.
30. Nezadovoljne navedenim rješenjem, apelantice su izjavile žalbu, a Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 P 050114 15 Gž od 25. marta 2015. godine žalbe apelantica odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je Osnovni sud rješenjem od 11. jula 2014. godine pozvao apelanticu Mersiju Dabulhanić da uredi prijedlog za nastavak postupka, tako da pravilno označi tužene i dostavi njihove tačne adrese, a s obzirom na to da apelantica nije postupila po nalogu suda i da nije otklonila nedostatke, to je Okružni sud ustanovio da je pravilan zaključak prvostepenog suda da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za odbacivanje predmetnog podneska kao neurednog.
31. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je prekinut.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
32. Apelantice smatraju da im je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice su, između ostalog, istakle da se predmetni parnični postupak vodi neopravdano dugo, odnosno da je predmet neosnovano prekinut i arhiviran bez iscrpljivanja svih zakonskih mogućnosti u pogledu njegovog vođenja. Imajući u vidu navedeno, apelantice su predložile da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 5.000,00 KM zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
33. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da „….je sud dužan da prijedlog za nastavak postupka dostavi svim učesnicima u postupku, a to ne može učiniti mrtvima, kao što je obavezan da uruči i poziv za ročište zakazano povodom prijedloga za nastavak postupka kako bi u konačnici donio odluku povodom prijedloga, što sve upućuje na to da su predlagači bili dužni ispraviti i dopuniti svoj prijedlog, pravilno označiti stranke koje moraju biti žive, ili označiti nasljednike stranaka koje su preminule, kao i njihove tačne adrese, ili dostaviti dokaz da oni ne borave na adresi posljednjeg poznatog prebivališta, odnosno da je njihovo prebivalište i boravište na teritoriji BiH nepoznato kako bi im sud, zavisno od toga, postavio privremenog zastupnika ili dostavu izvršio putem objave u novinama i putem OTS-a…“. Osnovni sud je, također, istakao da se dužina trajanja predmetnog postupka kako od podnošenja tužbe do prekida postupka, tako i od podnošenja prijedloga za nastavak postupka do donošenja rješenja o odbacivanju prijedloga ne može staviti na teret tog suda, jer iz navedenog jasno proizlazi da su stranke svojim pasivnim ponašanjem i nepostupanjem po nalogu suda znatno doprinijele dužini trajanja postupka.
V. Relevantni propisi
34. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Član 378. stav 1.
Postupak se prekida:
1) stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici Član 380.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.
Član 381.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačkama od 1 do 4 ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali da teku počinju za zainteresiranu stranku teći u cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka. Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka, rješenje o nastavljanju postupka dostavlja se prema odredbama člana 347. ovog zakona.
VI. Dopustivost
35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
36. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
37. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak koji je tužitelj pokrenuo protiv apelantica tužbom od 25. decembra 2002. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
39. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantice smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
42. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak tužitelj pokrenuo tužbom od 25. decembra 2002. godine i da je taj postupak zbog smrti jedne od tuženih prekinut rješenjem Osnovnog suda od 27. januara 2009. godine. Međutim, imajući u vidu da apelantice ukazuju i na dužinu trajanja postupka i nakon njegovog prekida, Ustavni sud će ocijeniti cjelokupnu dužinu trajanja postupka od njegovog pokretanja. Stoga, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka do njegovog pravosnažnog prekida jeste duži od dvanaest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
43. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti, te da se, s obzirom na broj tuženih, među kojima su i apelantice, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
44. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka do njegovog prekida, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je tužitelj 25. decembra 2002. godine podnio tužbu protiv tuženih koji su imali nepoznato prebivalište, odnosno boravište, te da je Osnovni sud u dužim vremenskim razmacima poduzimao procesne radnje u navedenom predmetu. Naime, Osnovnom sudu je trebalo nešto više od godinu dana da od CJB Banja Luka zahtijeva dostavljanje adresa tuženih, zatim, nešto više od godinu dana da odgovori na podnesak tužitelja kojim je tražio da se dostava izvrši putem oglasne table suda i dnevnih novina, više od godina dana da od Centra za socijalni rad Banja Luka zahtijeva postavljanje staratelja za poseban slučaj, te više od dvije godine da tužbu dostavi na dostavljene adrese. Međutim, Ustavni sud zapaža da je prilikom dostave tužbe utvrđeno da je Azemina Dabulhanić, jedna od tuženih, preminula 2. januara 1993. godine, dakle, prije podnošenja tužbe Osnovnom sudu, zbog čega je Osnovni sud rješenjem od 27. januara 2009. godine prekinuo predmetni parnični postupak do okončanja ostavinskog postupka.
45. Ustavni sud dalje primjećuje da je apelantica Mersija Dabulhanić 4. maja 2011. godine podnijela prijedlog za nastavak postupka uz koji je priložila ostavinsko rješenje iz kojeg je vidljivo da je ona nasljednica iza preminule tužene Azemine Dabulhanić. Međutim, podneskom od 9. februara 2012. godine apelantica Zlata Dabulhanić je obavijestila Osnovni sud da su i tuženi Ibrahim Dabulhanić, Zehra Dabulhanić i Bisera Dabulhanić preminuli. Ustavni sud dalje primjećuje da je Osnovni sud rješenjima od 11. jula 2014. godine vratio prijedloge za nastavke postupka radi dopune i ispravke u skladu sa uputama suda, te da je Rješenjem broj 71 0 P 050114 02 P od 23. septembra 2014. godine odbacio prijedloge tužitelja i apelantice Mersije Dabulhanić za nastavak postupka zbog toga što nisu dopunili prijedloge na način kako je to Osnovni sud zahtijevao. Nezadovoljne navedenim rješenjem, apelantice su izjavile žalbu a Okružni sud je rješenjem od 25. marta 2015. godine žalbe apelantica odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje.
46. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud imao nešto duže periode neaktivnosti u postupanju. Međutim, Ustavni sud smatra da navedeni periodi neaktivnosti nisu bili od odlučujućeg značaja za dužinu trajanja postupka. Naime, tužbeni zahtjev je bio opredijeljen prema osobama čije je prebivalište, odnosno boravište bilo nepoznato i koje se nisu nalazile u evidenciji nadležnih organa. Zatim, naknadno je utvrđeno da je jedna od tuženih ranije preminula, a ostavinski postupak iza nje nije bio okončan, što je predstavljalo objektivnu okolnost zbog koje Osnovni sud nije mogao postupati imajući u vidu odredbe čl. 378. i
380. Zakona o parničnom postupku. Također, Ustavni sud zapaža da, i nakon podnošenja prijedloga za nastavak postupka, nisu bile ispunjene pretpostavke za nastavak potupka s obzirom na to da nije bilo moguće dostavljanje tužbe svim tuženim na odgovor, imajući u vidu da je naknadno utvrđeno da su još neki od tuženih preminuli, a parnične stranke nisu označile nasljednike. Prema tome, u konkretnom slučaju postupanje Osnovnog suda je zavisilo od pravilnog označavanja svih parničnih stranaka. Ustavni sud, stoga, smatra da u predmetnom postupku od samog trenutka podnošenja tužbe postoje određene objektivne okolnosti koje onemogućavaju vođenje postupka i meritorno donošenje odluke. Imajući u vidu navedeno, iako je navedeni postupak do njegovog pravosnažnog prekida trajao nešto više od šest godina, te da prekid postupka traje nešto više od šest godina, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja prava apelantica na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer od samog trenutka podnošenja tužbe postoje objektivne okolnosti koje onemogućavaju dalje poduzimanje procesnih radnji radi donošenja odluke.
47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
48. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelantica o povredi prava na pristup sudu pošto se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
49. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje zahtjeva apelantica za naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka.
VIII. Zaključak
50. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada je parnični postupak do trenutka njegovog prekida, zbog postojanja objektivnih okolnosti, trajao nešto više od šest godina, a zbog postojanja objektivnih okolnosti nije ga bilo moguće nastaviti.
51. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić