Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2852/14 (N. P.)
Odluka donesena 14. 05. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Invalidnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2852/14
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 05. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2852/14, rješavajući apelaciju Nikoline Prodanović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nikoline Prodanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku utvrđivanja prava na porodičnu invalidninu, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Okružnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 11 0 U 014410 14 U.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 11 0 U 014410 14 U, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nikolina Prodanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Beograda, Republika Srbija, koju zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banje Luke, podnijela je 18. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja prava na porodičnu invalidninu koji se trenutno, radi odlučivanja po podnesenoj tužbi, nalazi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 11 0 U 014410 14 U.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 9. februara 2015. godine, a od Okružnog suda 10. februara 2015. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Ministarstvo je dostavilo 17. februara 2015. godine, a Okružni sud 5. marta 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelantkinja je 3. jula 1996. godine podnijela zahtjev za priznanje prava na porodičnu invalidninu po osnovu pogibije oca kao pripadnika Vojske Republike Srpske. Opštinski sekretarijat za pitanje boraca i žrtava rata Opštine Prnjavor je Rješenjem broj 04-562- 189/96 od 23. jula 1996. godine apelantkinji priznao pravo počev od 1. avgusta 1996. godine.
6. Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu Opštine Prnjavor (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) je po službenoj dužnosti donijelo Rješenje broj 07-562-164/03 od 4. septembra 2003. godine kojim je ukinuto rješenje od 23. jula 1996. godine i odbijen apelantkinjin zahtjev za priznavanje prava na porodičnu invalidninu.
7. Nezadovoljna navedenim rješenjem apelantkinja je 18. septembra 2003. godine izjavila žalbu. Rješenjem Ministarstva broj 05/5-562-11058/03 od 4. marta 2004. godine žalba apelantkinje je uvažena, prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
8. U ponovljenom postupku Rješenjem Odjeljenja broj 07-562-50/05 od 9. maja 2005. godine apelantkinji nije priznato pravo na porodičnu invalidninu.
9. Apelantkinja je 23. maja 2005. godine izjavila žalbu. Rješenjem Ministarstva broj 05/5- 562-2455/05 od 13. juna 2005. godine uvažena je apelantkinjina žalba, prvostepeno rješenje je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.
10. Zaključkom Odjeljenja broj 07-562-50/05-1 od 9. februara 2006. godine prekinut je postupak u predmetu utvrđivanja prava na porodičnu invalidninu, jer je utvrđeno da ne postoji komisija za reviziju pri drugostepenom organu.
11. Apelantkinja je 28. februara 2006. godine izjavila žalbu. Rješenjem Ministarstva broj 16-562-860/06 od 17. aprila 2007. godine uvažena je apelantkinjina žalba, poništen je prvostepeni zaključak i Odjeljenju je naloženo da nastavi postupak.
12. Apelantkinja je podneskom od 25. novembra 2008. godine urgirala postupanje Odjeljenja.
13. Rješenjem Odjeljenja broj 07-562-50/05-2 od 3. decembra 2008. godine apelantkinji nije priznat status člana porodice poginulog i pravo na porodičnu imovinu.
14. Apelantkinja je 23. decembra 2008. godine izjavila žalbu. Rješenjem Ministarstva broj 16-562-10137/08 od 23. jula 2009. godine uvažena je apelantkinjina žalba, prvostepeno rješenje je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.
15. Rješenjem Odjeljenja broj 07-562-50/05-2 od 23. septembra 2009. godine apelantkinji nije priznat status člana porodice poginulog i pravo na porodičnu imovinu.
16. Apelantkinja je 20. oktobra 2009. godine izjavila žalbu. Zaključkom Odjeljenja broj 07- 562-50/05-2 od 12. novembra 2009. godine odbačena je kao neblagovremena apelantkinjina žalba.
17. Nezadovoljna navedenim rješenjem, apelantkinja je 14. decembra 2009. godine izjavila žalbu protiv zaključka.
18. Podneskom od 2. novembra 2010. godine apelantkinja je urgirala donošenje drugostepene odluke.
19. Rješenjem Ministarstva broj 16-03/2-1-3-562-601/09 od 24. novembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba.
20. Apelantkinja je 24. februara 2011. godine podnijela tužbu Okružnom sudu, a Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 006411 11 U od 12. aprila 2012. godine tužbu uvažio i poništio osporeni akt.
21. Rješenjem Ministarstva broj 16-03/4-1-3-562-54/2011 od 15. maja 2012. godine usvojena je apelantkinjina žalba, poništen prvostepeni zaključak i predmet vraćen na ponovno rješavanje.
22. U ponovljenom postupku Odjeljenje je zakazalo ročište za 12. juni 2012. godine, a punomoćnica apelantkinje nije mogla učestvovati u postupku o čemu je naknadno obavijestila prvostepeni organ 15. juna 2012. godine.
23. Rješenjem Odjeljenja broj 07-562-50/05-3 od 29. oktobra 2012. godine odbačena je kao neblagovremena apelantkinjina žalba.
24. Nezadovoljna navedenim rješenjem, apelantkinja je 19. novembra izjavila žalbu. Podneskom od 24. oktobra 2013. godine apelantkinja je urgirala donošenje odluke.
25. Apelantkinja je 17. juna 2014. godine podnijela tužbu Okružnom sudu, a Okružni sud je 25. juna 2014. godine od drugostepenog organa zatražio razloge neodlučivanja po izjavljenoj žalbi.
26. Ministarstvo je 18. jula 2014. godine obavijestilo sud da je o apelantkinjinoj žalbi odlučeno Rješenjem broj 16-03/4-1-3-562-137/12 od 16. juna 2014. godine kojim je odbijena apelantkinjina žalba.
27. Apelantkinja je novom tužbom od 4. avgusta 2014. godine osporavala rješenje Ministarstva od 16. juna 2014. godine.
28. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je u toku pred Okružnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
29. Apelantkinja smatra da joj je u postupku za ostvarivanje prava na porodičnu invalidninu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je, između ostalog, istakla da se dužina trajanja predmetnog postupka ne može staviti na teret apelantkinji s obzirom na to da je više puta izjavljivala žalbe, urgirala i podnosila tužbu zbog ćutanja administracije, ali da do danas postupak nije okončan. Imajući u vidu navedeno, apelantkinja je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži hitno okončanje predmetnog postupka, te da apelantkinji odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
30. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je ukratko izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da nema osnova za tvrdnje da taj sud neopravdano dugo vodi postupak po predmetnoj tužbi, te da se svi navodi apelantkinje odnose na tvrdnju da upravni organ neopravdano odugovlači upravni postupak, a ne sud.
31. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je, takođe, ukratko izložilo hronologiju postupka pri čemu je istaklo da je navedeno ministarstvo donijelo rješenje, te da u konkretnom slučaju sud nije donio odluku zbog čega se predmetna apelacija pokazuje kao nedopustiva.
V.Relevantni propisi
32. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službeni list SFRJ» broj 47/86) relevantne odredbe glase:
Član 13.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribave sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
33. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Postupak se ima vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
34. U Zakonu o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:
Član 7.
Upravni spor se može voditi samo protiv konačnog upravnog akta.
Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari.
Član 50.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
35. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
36. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
VI.Dopustivost
37. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
39. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak u predmetu utvrđivanja prava na porodičnu invalidninu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
41. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja prava na porodičnu invalidninu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
42. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
43. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da apelantkinja osporava dužinu postupka od 18. septembra 2003. godine, odnosno od trenutka podnošenja žalbe protiv rješenja Odjeljenja od 4. septembra 2003. godine kojim je po službenoj dužnosti ukinuto rješenje od 23. jula 1996. godine i odbijen apelantkinjin zahtjev za priznanje prava na porodičnu invalidninu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od izjavljivanja žalbe do dana donošenja ove odluke. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je duži od 11 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
45. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut radi utvrđivanja prava na porodičnu invalidninu po osnovu pogibije oca, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
46. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog upravnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je Ministarstvo kao drugostepeni organ, odlučujući po apelantkinjinoj žalbi od 18. septembra 2003. godine, u relativno kratkom roku donijelo rješenje kojim je apelantkinjina žalba uvažena, ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Ustavni sud dalje zapaža da je Odjeljenje kao prvostepeni organ u ponovljenom postupku u tri navrata donosilo rješenja kojim se utvrđuje da se apelantkinji ne priznaje pravo na porodičnu invalidninu (9. maja 2005. godine, 3. decembra 2008. godine i 23. septembra 2009. godine), a zaključkom od 9. februara 2006. godine prekinulo je postupak jer je utvrđeno da ne postoji komisija za reviziju pri drugostepenom organu, kao i da je u dva navrata donosilo odluke kojima se odbacuje žalba apelantkinjina kao neblagovremena (12. novembra 2009. godine i 29. oktobra 2012. godine). Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Ministarstvo kao drugostepeni organ u tri navrata donosilo rješenja (13. juna 2005. godine, 17. aprila 2007. godine, 23. jula 2009. godine) kojim su poništavane odluke prvostepenog organa i predmet vraćan na ponovni postupak. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud presudom od 12. aprila 2012. godine tužbu uvažio i poništio odluke prvostepenog i drugostepenog organa kojima je utvrđeno da je apelantkinjina žalba neblagovremena. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja u nekoliko navrata urgirala donošenje odluka zbog ćutanja administracije, te da je pokrenula tužbu 17. juna 2014. godine zahtijevajući da drugostepeni organ donese odluku. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako nedjelotvorno postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su njihove odluke više puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.
47. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave, te imajući u vidu da Okružni sud i apelantkinja svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, koji nakon izjavljene apelantkinjine žalbe protiv rješenja kojim joj se ne priznaje pravo na porodičnu invalidninu traje više od 11 godina i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
48. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke je neophodno da taj sud donese odluku u upravnom sporu po apelantkinjinoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odlaganja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
49. U smislu člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
50. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantkinji dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u upravnom sporu.
VIII.Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak utvrđivanja prava na porodičnu invalidninu nije pravosnažno završen ni nakon više od 11 godina od trenutka ukidanja rješenja kojim je apelantkinji ranije priznato pravo na porodičnu invalidninu, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.
52. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić