Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3091/12 (H. O.)

Odluka donesena 14. 05. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3091/12

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3091/12, rješavajući apelaciju Hanumice Omerović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hanumice Omerović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Tuzli u predmetu broj 32 0 Mal 021347 07 Mal a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 021347 10 Gž od 22. augusta 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hanumica Omerović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 22. augusta 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 076321 09 Mal, koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio u Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja radnje, od Kantonalnog suda su 10. oktobra 2013. godine zatraženi odgovor na apelaciju i informacija u kojoj se fazi nalazi predmetni postupak.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor i tražene informacije 23. oktobra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 17. jula 2007. godine pokrenula parnični postupak protiv tuženog „Bosna sunce-osiguranja“ d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla radi naknade nematerijalne štete, zbog umanjenja životne aktivnosti. Tužba je u Općinskom sudu evidentirana pod brojem 32 0 Mal 021347 07 Mal.

6. Općinski sud je 17. juna 2010. godine donio Presudu broj 32 0 Mal 021347 07 Mal kojom je djelimično udovoljio apelanticinom tužbenom zahtjevu, te obavezao tuženog da apelantici na ime nematerijalne štete isplati iznos od 500,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove postupka. Višak apelanticinog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove postupka i kamatu preko dosuđenog iznosa je odbijen.

7. Kantonalni sud je 7. septembra 2010. godine primio predmet Općinskog suda broj 32 0 Mal 021347 07 Mal radi odlučivanja po žalbi.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Mal 021347 10 Gž od 22. augusta 2012. godine okončao predmetni parnični postupak.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njenom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je, između ostalog, navela da je tužbu Općinskom sudu podnijela 17. jula 2007. godine, da je taj sud donio presudu 17. juna 2010. godine, a da potom Kantonalni sud nije odlučio o njenoj žalbi, odnosno nije postupio u skladu sa odredbama člana 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelantica je postavila i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je naveo da predmetni postupak nije po zakonu hitan, niti se nalazio na listi starih predmeta koji se moraju riješiti u kvartalnom periodu. Naveo je i da je sudija izvjestilac, zbog bolesti koja je trajala oko sedam i po mjeseci, bio spriječen da postupa u predmetnom postupku.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije Kantonalni sud nije okončao predmetni postupak, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelantica smatra da su, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Kantonalnom sudu, povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

18. Prema konzistentnoj praksi Evropskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da je apelantica Općinskom sudu podnijela tužbu 17. jula 2007. godine i da je predmetni postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Mal 021347 10 Gž od 22. augusta 2012. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja predmetnog parničnog postupka jeste pet godina i otprilike jedan mjesec. Analiza razumnosti trajanja postupka

20. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelanticin tužbeni zahtjev odnosio na naknadu nematerijalne štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o složenom predmetu. Također, s obzirom na to da je apelantica tražila naknadu nematerijalne štete zbog umanjenja životne aktivnosti, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je za apelanticu bio od velikog značaja.

21. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon tri godine od dana podnošenja tužbe, te da su potom Kantonalnom sudu trebale oko dvije godine da odluči o apelanticinoj žalbi. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka i njegov značaj za apelanticu i zaključio da je za apelanticu dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njenog ustavnog prava.

Ostali navodi

24. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, koji nije složen, trajao pet godina i oko jedan mjesec, a bio je od velikog značaja za apelanticu.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3091/12 (H. O.) | Sudska praksa | Aktio