Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3508/14 (M. P.)
Odluka donesena 14. 05. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3508/14
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 05. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3508/14, rješavajući apelaciju M. P., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 stav (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M. P.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradiški u predmetu broj 72 0 I 0123.26 10 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradiški da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 72 0 I 0123.26 10 I, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradiški da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. P. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Švajcarske, koju zastupa Mila Baltić, advokat iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: punomoćnik apelantkinje) podnijela je 25. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradiški (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 I 0123.26 10 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 27. marta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. aprila 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž- 430/02 od 6. septembra 2004. godine, kojom je preinačena Presuda Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici broj P-29/00 od 27. jula 2011. godine, izvršenik je obavezan da V. T., pravnom predniku apelantkinje, isplati ukupan iznos od 1.186,00 KM.
6. Prednik apelantkinje V. T. je preminuo 6. marta 2003 godine, te je Osnovni sud u Kozarskoj Dubici Rješenjem o nasljeđivanju broj O-43/03 od 27. marta 2003 godine proglasio apelantkinju, kao kćerku ostavioca, za zakonskog nasljednika zaostavštine ostavioca s dijelom 1/1.
7. Apelantkinjina punomoćnica je Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika V. I. (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Okružnog suda. Apelantkinjina punomoćnica je predložila da se izvršenje sprovede zapljenom, popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari koje se zateknu u kući gdje izvršenik ima prebivalište i namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom. Predmet je u Osnovni sud zaprimljen u rad pod brojem 072-0-I- 06-000799.
8. Rješenjem od 28. decembra 2006. godine Osnovni sud je odredio predloženo izvršenje.
9. Osnovni sud je 21. februara 2007. godine obavijestio apelantkinjinu punomoćnicu da nije bilo moguće da se izvršeniku izvrši dostava rješenja o izvršenju, te je sud pozvao apelantkinjinu punomoćnicu da u roku od 15 dana dostavi tačnu izvršenikovu adresu.
10. Apelantkinjina punomoćnica je podneskom od 26. marta 2007. godine Osnovnom sudu dostavila obavještenje Policijske stanice Gradiška iz kojeg je vidljivo da izvršenik nije promijenio adresu stanovanja.
11. Rješenje o izvršenju je 10. oktobra 2007. godine uručeno izvršeniku, a izvršenik je 19. oktobra 2007. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju.
12. Osnovni sud je rješenjem od 31. decembra 2008. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor protiv rješenja o izvršenju.
13. Nezadovoljan navedenim rješenjem izvršenik je 25. juna 2009. godine izjavio žalbu, a Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Gž-09-000413 od 28. oktobra 2009. godine odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
14. Osnovni sud je zaključkom od 11. novembra 2013. godine obavijestio apelantkinjinu punomoćnicu da su 18. oktobra 2013. godine sudski izvršitelji na zapisniku o zaplijeni, procjeni i prodaji pokretnih stvari utvrdili da izvršenik na navedenoj adresi ne posjeduje pokretne stvari koje bi mogle da budu predmet izvršenja.
15. Podneskom od 18. novembra 2013. godine apelantkinjina punomoćnica je tražila da se utvrdi izvršenikova imovina na osnovu člana 37 stav 7 Zakona o izvršnom postupku.
16. Osnovni sud je zakazao ročište za 4. marta 2014. godine radi utvrđivanja izvršenikove imovine, i na njemu je pozvao izvršenika da dostavi podatke o svojoj imovini na propisanim obrascima.
17. Izvršenik je 25. aprila 2014. godine dostavio podatke o imovini, a Osnovni sud je 26. juna 2014. godine dostavio navedene podatke apelantkinjinoj punomoćnici.
18. Apelantkinjina punomoćnica je 25. jula 2014. godine zatražila da se dostave podaci od svih banaka na teritoriji opštine Gradiška, kao i podatke od Centralnog registra vrijednosnih papira Banja Luka o imovini izvršenika.
19. Nakon što je dobio tražene podatke, Osnovni sud je 30. marta 2015. godine pozvao apelantkinjinu punomoćnicu da se izjasni na kom predmetu predlaže provođenje postupka.
20. Prema stanju spisa predmetni izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
21. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je između ostalog istakla da izvršni postupak nije okončan duže od osam godina od podnošenja prijedloga za izvršenje, te da za to nema opravdanih razloga. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava te da joj odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka.
b) Odgovori na apelacije
22. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da dugo trajanje izvršnog postupka ne može da se povezuje sa sudskim odugovlačenjem postupka, već je dugo trajanje postupka uzrokovano činjenicom što je izvršenik mijenjao adresu koju je sud morao da utvrđuje. Drugi razlog što je postupak toliko trajao je činjenica da izvršenik nema imovinu na kojoj može da se provede izvršni postupak iako je od svih nadležnih organa i organizacija sud zahtijevao da dostave podatke o imovini. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud smatra da apelacija nije osnovana i da nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
24. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. Shodno članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak, koji je pokrenut prijedlogom od 23. avgusta 2006. godine, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
29. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pokrenut prijedlogom od 23. avgusta 2006. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period duži od osam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je pokrenut radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude kojom je utvrđena obaveza izvršenika da apelantkinjinoj prednici isplati određeni novčani iznos. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari Ustavni sud smatra da ovaj postupak ne može da se smatra naročito složenim.
34. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba da se postupa hitno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) što je i regulisano odredbom člana 5 stav 1 ZIP-a. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da ovaj izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi i prema praksi Evropskog suda smatra hitnim, traje duže od osam godina. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud u relativno kratkom roku od prijema prijedloga za izvršenje odredio predloženo izvršenje (28. decembra 2006. godine). Međutim, Ustavni sud primjećuje da je u daljem nastavku postupka Osnovni sud imao periode izrazite neaktivnosti. Naime, Osnovnom sudu je trebalo više od godinu dana da rješenjem od 31. decembra 2008. godine odluči o izvršenikovom prigovoru od 19. oktobra 2007. godine, a zatim, nakon što je Okružni sud rješenjem od 28. oktobra 2009. godine odbio izvršenikovu žalbu protiv rješenja o izvršenju, Osnovnom sudu je trebalo više od četiri godine da sudski izvršitelji izađu na lice mjesta i izvrše popis i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari (11. novembra 2013. godine). U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije obrazlagao razloge za nepostupanje u navedenim periodima, već je ukazao da je dugo trajanje postupka uzrokovano činjenicom da je izvršenik mijenjao adresu te da izvršenik nema imovinu na kojoj može da se sprovede izvršni postupak. Međutim, Ustavni sud smatra da činjenica da je rješenje o izvršenju izvršeniku dostavljeno 10 mjeseci nakon donošenja, kao i da postupak utvrđivanja izvršenikove imovine traje nešto duže od godinu dana, ne može da predstavlja razumno opravdanje za dužinu trajanja ovog izvršnog postupka, s obzirom da je Osnovni sud imao periode neaktivnosti u ukupnom periodu dužem od pet godina. Takođe, u vezi s navodima Osnovnog suda da izvršni postupak nije okončan zbog toga što izvršenik nema imovinu na kojoj može da se sprovede izvršenje, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka koji traje duže od osam godina može u najvećem dijelu da se pripiše Osnovnom sudu.
35. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74 stav (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantkinji dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak traje duže od osam godina i još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu dužina postupka može u najvećem dijelu da se stavi na teret Osnovnom sudu.
39. Na osnovu člana 59 stav (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić