Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1347/14 (D.B., D.V., D.K. K.B., R.B., B.C., D.V., L.L., S.R., M.M., H.B., M.Ž., T.C i drugi)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Dionice
- Radni odnos
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1347/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine u predmetu broj AP-1347/14, rješavajući apelaciju D.B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.B., D.V., D.K. K.B., R.B., B.C., D.V., L.L., S.R., M.M., H.B., M.Ž., T.C., K.D., T.D., T.J., M.S., D.R., M.Lj., I.A., N.V., P.V., V.M., B.S., T.B., S.D., B.N., Š.M., D.V., G.M., E.K., V.P., Đ.P., D.P., D.M., K.M., M.D., I.N., R.D., R.J., D.J., P. R., K.R., R.M., T.S., P.N., M.Ž., S.V., V.R., Ć.P., Ć. Z., Ć.M., V.J., V.Z., L.S., V.Ž., P.R., K.N., V.N., R.V., Č.Z., V.R., I.Lj., R.M., Ć.R., R.R., P.N., J.N., Ć.M., M.R., G.B., Č.R., J.M., P.V., P.D., P.S., M.D., M.D., R.N., V.K., M.P., Ć.S., P.J., G.G., G.N., P.G., D.R., M.L., G.D., F.R., P.R., S.M., D.S., J.T., D.Z., J.N., P.N., A.M., A.D., B.D., B.R., B.S., B.M., B.J., B.M., B.R., B.B., B.G., B.M., B.M., B.R., C.M., Č.S., D.M., D.D., D.M., Đ.Z., E.C., E.M., E.O., G.A., G.B., G.R., G.B., G.M., I.B., J.B., J.S., J.R., K.R., K.S., K.R., K.S, K.Z., K.M., K.M., L.R., M.R., M.V., M.N., M.R., M.Š., M.D., M.M., M.B., M.D., O.S., O.V., P.P., P.B., P.R., P.Đ., P.N., P.S., P.G., P.M., P.N., P.M., P.Lj., R.B., R.D., R.M., R.V., R.M., S.B., S.O., S. R., S.D., S.B., T.B., V.Đ., V.T., V.R., V.D., V.M., J.M., D.B., T.S., K.N., Š.R., J.N., K.I., J.B., P.S., B.M., Č.D., D.L., Đ.M., G.D., G.M., G.R., I.V., I.Đ., I.R., J.M., J.Ž., J.P., K.M., K.M., K.R., K.Đ., K.M., K.S., L.J., M.R., M.M., M.J., M.M., M.R., M.D., M.D., M.D., M.R., O.M., P.O., P.D., R.D., R.M., S.Z., S.R., Š.J., Š.M., T.M., T.V., V.B., V.M., G.V., M.M., V.N., V.S., V.V., K.V., H.M., Č.Z., K.P., K.M., K.Z., S.M., S.E., V.M., J.M., J.I., V.R., A.K., V.N., E.K., E.Lj., E.M., E.M., K.R., Č.M., Č.N., Č.K., Č.Z., Đ.M., Đ.M., Đ.R., F.M., V.P., V.D., V.D., D.D., J.D., J.M., V.A., Š.V., Č.R., B.J., B.D., B.Z., K.S., P.B., P.B., M.P., M.M., N.R., R.V., Š.V., Š.Nj., Š.R., P.Lj., P.R., Dž.K., Dž.N., K.S., G.A. i M.D. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050474 11 Gž od 13. februara 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. D.B., D.V., D.K. K.B., R.B., B.C., D.V., L.L., S.R., M.M., H.B., M.Ž., T.C., K.D., T.D., T.J., M.S., D.R., M.Lj., I.A., N.V., P.V., V.M., B.S., T.B., S.D., B.N., Š.M., D.V., G.M., E.K., V.P., Đ.P., D.P., D.M., K.M., M.D., I.N., R.D., R.J., D.J., P. R., K.R., R.M., T.S., P.N., M.Ž., S.V., V.R., Ć.P., Ć. Z., Ć.M., V.J., V.Z., L.S., V.Ž., P.R., K.N., V.N., R.V., Č.Z., V.R., I.Lj., R.M., Ć.R., R.R., P.N., J.N., Ć.M., M.R., G.B., Č.R., J.M., P.V., P.D., P.S., M.D., M.D., R.N., V.K., M.P., Ć.S., P.J., G.G., G.N., P.G., D.R., M.L., G.D., F.R., P.R., S.M., D.S., J.T., D.Z., J.N., P.N., A.M., A.D., B.D., B.R., B.S., B.M., B.J., B.M., B.R., B.B., B.G., B.M., B.M., B.R., C.M., Č.S., D.M., D.D., D.M., Đ.Z., E.C., E.M., E.O., G.A., G.B., G.R., G.B., G.M., I.B., J.B., J.S., J.R., K.R., K.S., K.R., K.S, K.Z., K.M., K.M., L.R., M.R., M.V., M.N., M.R., M.Š., M.D., M.M., M.B., M.D., O.S., O.V., P.P., P.B., P.R., P.Đ., P.N., P.S., P.G., P.M., P.N., P.M., P.Lj., R.B., R.D., R.M., R.V., R.M., S.B., S.O., S. R., S.D., S.B., T.B., V.Đ., V.T., V.R., V.D., V.M., J.M., D.B., T.S., K.N., Š.R., J.N., K.I., J.B., P.S., B.M., Č.D., D.L., Đ.M., G.D., G.M., G.R., I.V., I.Đ., I.R., J.M., J.Ž., J.P., K.M., K.M., K.R., K.Đ., K.M., K.S., L.J., M.R., M.M., M.J., M.M., M.R., M.D., M.D., M.D., M.R., O.M., P.O., P.D., R.D., R.M., S.Z., S.R., Š.J., Š.M., T.M., T.V., V.B., V.M., G.V., M.M., V.N., V.S., V.V., K.V., H.M., Č.Z., K.P., K.M., K.Z., S.M., S.E., V.M., J.M., J.I., V.R., A.K., V.N., E.K., E.Lj., E.M., E.M., K.R., Č.M., Č.N., Č.K., Č.Z., Đ.M., Đ.M., Đ.R., F.M., V.P., V.D., V.D., D.D., J.D., J.M., V.A., Š.V., Č.R., B.J., B.D., B.Z., K.S., P.B., P.B., M.P., M.M., N.R., R.V., Š.V., Š.Nj., Š.R., P.Lj., P.R., Dž.K., Dž.N., K.S., G.A. i M.D. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jasmina Marić, advokat iz Jablanice, podnijeli su 25. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 050474 11 Gž od 13. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je potvrđena prvostepena presuda nadležnog suda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojeg su podnijeli protiv tuženog u predmetu utvrđivanja prava na dionice iz radnog odnosa. Apelanti su, također, obavezani tuženom naknaditi troškove postupka. Naime, predmetnim tužbeni zahtjevom su apelanti tražili da se utvrdi da oni, kao raniji zaposlenici tuženog u periodu od 1986. godine do 1991. godine, imaju pravo na interne dionice kod tuženog, odnosno da im se isplati novčana protivvrijednost određenog broja dionica. U predmetnom parničnom postupku je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da apelanti nisu dokazali da su sa tuženim zaključili ugovore o kupovini dionica, kao i da su uplatili jednu ili više rata, ili bilo koji iznos za dionice i time stekli dionički kapital. Dakle, Kantonalni sud je u osporenoj odluci zaključio da, kako apelanti nisu dokazali da su stekli dionički kapital na osnovu otplaćenih internih dionica, prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je odbio kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev. Sijedom navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu osporene odluke primjenom odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku FBiH.
2. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u predmetnoj pravnoj stvari, koja je meritorno okončana osporenom odlukom Kantonalnog suda, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
4. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
6. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman