Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2587/14 (JP "Vodovod i Kanalizacija" D.O.O. Zenica i drugi)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2587/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine u predmetu broj AP-2587/14, rješavajući apelacije JP "Vodovod i Kanalizacija" D.O.O. Zenica i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

JP "Vodovod i Kanalizacija" D.O.O. Zenica, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 MAL 071550 14 GŽ od 23.

aprila 2014. godine;

JP Elektroprivreda BiH D.D. Sarajevo ZD Rudnici „Kreka“ D.O.O. Tuzla, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 035151 12 GŽ od 21. aprila 2014. godine;

JP Elektroprivreda BiH D.D. Sarajevo ZD Rudnici „Kreka“ D.O.O. Tuzla, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 164844 13 REV od 20. augusta 2014. godine;

JP Elektroprivreda BiH D.D. Sarajevo ZD Rudnici „Kreka“ D.O.O. Tuzla, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 001188 13 REV od 25. septembra 2014.

godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2587/14 JP "Vodovod i Kanalizacija" D.O.O. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 5. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 MAL 071550 14 GŽ od 23. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena N.I. isplati određeni novčani iznos na ime naknade štete. Sud je zaključio da iz izvedenih dokaza ne proizilazi da je tužena, neprijavljivanjem promjene korisnika usluga isporuke vode jer je raniji korisnik umro, prouzrokovala štetu apelantu, a koja bi se, prema apelantovim tvrdnjama ogledala u nemogućnosti da blagovremeno izvrši naplatu svojih potraživanja po osnovu pruženih usluga, te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tužene za štetu.

2. AP-2644/14 JP Elektroprivreda BiH D.D. Sarajevo ZD Rudnici „Kreka“ D.O.O. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 035151 12 GŽ od 21. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezna da tužitelju D.O. naknadi nematerijalnu štetu u određenom novčanom iznosu na ime pretrpjelih fizičkih bolova i pretrpjelog straha. U postupku je utvrđeno da je tužitelj kao zaposlenik apelanta, obavljajući svoje poslove i radne zadatke, doživio povredu na radu padom između dva vagona koja su prevozila ugalj prilikom uzimanja uzoraka uglja, pri čemu je zadobio lake tjelesne ozljede i pretrpio potraživanu nematerijalnu štetu. Budući da je predmeta nematerijalna šteta nastala u vezi sa opasnom djelatnošću, apelant kao vršilac opasne djelatnosti odgovara tužitelju za nastalu štetu po principu objektivne odgovornosti, a u skladu sa odredbama čl. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

3. AP-4933/14 JP Elektroprivreda BiH D.D. Sarajevo ZD Rudnici „Kreka“ D.O.O. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 164844 13 REV od 20. augusta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju S.M. naknadi materijalnu štetu u određenom novčanom iznosu za izgubljenu vrijednost poljoprivrednog zemljišta, uništena voćna stabla, izgubljenu dobit, izgubljenu vrijednost šumskog zemljišta, drvena mase i šumskog prirasta, te uništeni porodični stambeni objekat sa pomoćnim objektima. U postupku je utvrđeno da je apelant, u period od 1965. do 1986. godine, izvođenjem eksploatacije uglja u Rudniku Mramor i izvođenjem podzemnih rudarskih radova izgradnjom dubokih vertikalnih bunara koji značajno narušavaju prirodnu ravnotežu podzemnih voda slijeganjem terena, tj. obavljanjem opasne djelatnosti, prouzrokovao predmetnu štetu tužitelju, koju mu je prema odredbama člana 173. ZOO dužan nadoknaditi.

4. AP-5437/14 JP Elektroprivreda BiH D.D. Sarajevo ZD Rudnici „Kreka“ D.O.O. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 17. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 001188 13 REV od 25. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, koja je donesena po zahtjevu tužitelja H.S. za povećanje iznosa rente koja je dosuđena tužitelju, zbog nesreće koju je doživio na radu kod apelanta, apelant je obavezan da tužitelju na ime rente plaća mjesečni iznos od 208,12 KM, umjesto ranije određenog iznosa od 146,80 KM. Pored toga, odbijen je apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se ukine ranije dosuđena renta. U postupku je utvrđeno da su se okolnosti koje su uzimane u obzir prilikom donošenja ranije odluke o renti znatno izmijenile, tj. došlo je do povećanja penzionih primanja uporednog penzionera u odnosu na neznatno povećanje penzionih primanja tužitelja. Pored toga, sud je zaključio da apelant nije dokazao svoje navode da su se u konkrentom slučaju izmijenile okolnosti koje bi u smislu odredaba ZOO opravdale ukidanje rente tužitelju. Zbog navedenog, donesena je odluka kao u dispozitivu presude.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2587/14.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

S obzirom na to da su u predmetnim apelacijama apelanti nosioci javne vlasti, ili imaju status javnog preduzeća, Ustavni sud podsjeća da oni ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2587/14 (JP "Vodovod i Kanalizacija"… | Sudska praksa | Aktio