Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3478/12 (S. L.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3478/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-3478/12, rješavajući apelaciju Stojana Latinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojana Latinovića podnesena zbog kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Zapisnikom Službe za imovinsko pravne, geodetske i katastarske poslove općine Cazin broj 05-31-2265/03 od 1. novembra 2013. godine o predaji nekretnina u posjed zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stojan Latinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Crvenke, Republika Srbija, podnio je 28. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 521-100983-1/1 od 24. aprila 2003. godine.

2. Navedenom odlukom CRPC potvrđeno je da je apelant 1. aprila 1992. godine bio vlasnik nekretnina označenih kao k.č. br. 113/1, 141/1, 144/1, 113/2 i 144/9 iz zemljišno knjižnog uloška broj

23. K. O. Gradina-Cazin.

3. Apelant je 14. augusta 2003. godine podnio zahtjev za izvršenje pomenute odluke Službi za imovinsko pravne, geodetske i katastarske poslove općine Cazin (u daljnjem tekstu: Služba). Zaključkom Službe broj 05-31-2265/03 od 9. septembra 2003. godine utvrđeno je da je odluka CRPC postala izvršna te je dozvoljeno njeno izvršenje tako što se nekretnine navedene u odluci vraćaju u posjed apelantu.

4. Zaključkom Službe broj 05-31-2265/03 od 10. novembra 2011. godine obustavljen je predmetni postupak izvršenja u odnosu na k.č. br. 144/9 i 144/1 jer je na navedenim nekretninama Ibro Ljubijankić dosjelošću stekao pravo vlasništva na temelju pravosnažne presude Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 15. aprila 2011. godine. Istim zaključkom poništen je zaključak Službe o dozvoli izvršenja od 9. septembra 20013. godine u dijelu koji se odnosi na uvođenje u posjed apelanta na navedenim nekretninama.

5. Zaključkom Službe broj 05-31-2265/03 od 10. novembra 2011. godine prekinut je postupak izvršenja dozvoljen Zaključkom od 9. septembra 2003. godine u odnosu na izvršenika Vahida Liđana odnosno njegove nasljednike (posjednici prema katastarskoj evidenciji od 1978. godine) zbog spornih vlasničko pravnih odnosa na k.č. br. 113/1, 141/1 i 113/2. Navedenim zaključkom izvršenik je upućen da pred nadležnim sudom pokrene postupak radi odlučivanja o navodima vlasništva na predmetnim nekretninama u roku od 30 dana i da o podnošenju tužbe podnese dokaz Službi, te da će se u suprotnom postupak izvršenja nastaviti.

6. Apelant se žalio protiv Zaključka Službe kojim je prekinut postupak izvršenja Ministarstvu za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Ministarstvo je rješenjem broj 11/2-31-142-UP-2/2012 od 22. juna 2012. godine žalbu apelanta odbacilo kao neblagovremenu. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je rješenje konačno u upravnom postupku, te protiv njega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom u Bihaću u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja.

7. Parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. br. 113/1, 141/1 i 113/2 koji je protiv apelanta pokrenuo posjednik Enes Liđan okončan je rješenjem Općinskog suda od 31. augusta 2012. godine kojim se tužba smatra povučenom.

8. Služba je 11. juna 2013. godine zatražila da apelant predloži vještaka geodetske struke radi identifikacije predmetnih nekretnina na licu mjesta i predaje istih u posjed apelantu. Apelant je 1. jula 2013. godine obavijestio Službu o izboru sudskog vještaka. Služba je 29. augusta 2013. godine zaključkom zakazala raspravu na licu mjesta radi identifikacije nekretnina i predaje u posjed apelantu.

9. Prema zapisniku Službe o usmenoj raspravi radi predaje nekretnina u posjed sa lica mjesta broj 05-31-2265/03 od 1. novembra 2013. godine apelantu su u posjed predate nekretnine i to k.č. 113/1, 141/1 i 113/2 (koje su ostale u vlasništvu apelanta), čime je odluka CRPC u potpunosti izvršena.

10. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovog prava apelant vidi u neopravdano dugom trajanju postupka izvršenja odluke CRPC. Dalje je istakao da je nadležni organ uprave bez opravdanog razloga odugovlačio postupak izvršenja. Zbog toga je po mišljenju apelanta povrijeđeno pravo da mu njegove nekretnine budu vraćene u posjed u razumnom roku. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete jer je postupak izvršenja do podnošenja apelacije trajao devet godina.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred nadležnom Službom, to jeste upravnim organom, jer predmetna odluka CRPC nije izvršena ni nakon devet godina od podnošenja zahtjeva za izvršenje. Ustavni sud dalje zapaža da se predmetni postupak niti u jednoj fazi postupka nije nalazio pred nadležnim sudom, što je bitna procesnopravna pretpostavka da bi se meritorno moglo raspravljati o ovim apelantovim navodima. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na stav da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1295/08 od 11. januara 2011. godine, stav 9). Ustavni sud u tom pravcu podsjeća na odredbu člana 17. stav 3. Zakona o upravnim sporovima shodno kojoj je apelant imao mogućnost da pokrene upravni spor pred nadležnim sudom. Ustavni sud zapaža da je apelantova žalba protiv zaključka Službe kojom je postupak izvršenja odluke CRPC bio obustavljen, odbačena kao neblagovremena rješenjem Ministarstva, a protiv navedenog rješenja apelant nije pokretao upravni spor. Na taj način apelant se lišio mogućnosti da njegov predmet bar u jednoj fazi postupka bude razmatran pred redovnim sudom, a samim tim i stvorio procesnopravne pretpostavke da se o ovim apelantovim navodima meritorno raspravlja pred Ustavnim sudom (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, odluka o dopustivosti Stjepan Rauš i Biserka Rauš-

Radovanović protiv Hrvatske od 2. oktobra 2008. godine, i presuda Grčar protiv Hrvatske od 17. septembra 2013. godine, tačka 44). Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud smatrao da kad prema domaćem zakonodavstvu podnosilac zahtjeva treba iscrpiti prethodni upravni postupak prije nego što se može obratiti sudu, postupak pred upravnim vlastima treba uključiti u izračunavanje ukupne duljine postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije (op. cit. Stjepan Rauš i Biserka Rauš-

Radovanović protiv Hrvatske). Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta apelant nije ostvario procesnopravne pretpostavke da Ustavni sud razmotri pitanje eventualnog kršenja prava na pristup sudu zbog dužine postupka pred nadležnim upravnim organom. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3478/12 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio