Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4498/13 (A. P. i drugi)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4498/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine u predmetu broj AP-4498/13, rješavajući apelacije Amira Pilava i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Amir Pilav, protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 I 012321 14 GŽI2 od 22. maja 2014. godine i broj S1 3 I 012321 13 GŽI od 29. oktobra 2013. godine;

DD za osiguranje „Camelija“ Bihać, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 IP 053484 14 PŽ od 19. marta 2014. godine;

Semir Kajtaz, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 IP 090213 13 PŽIP od 11. aprila 2014. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4498/13 Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 4. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 I 012321 14 GŽI2 od 22. maja 2014. godine i broj S1 3 I 012321 13 GŽI od 29. oktobra 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 14. jula 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 012321 13 GŽI od 29. oktobra 2013. godine, koja je donesena u izvršnom postupku koji je tražilac izvršenja, Bosna i Hercegovina-Ured za razmatranje žalbi, pokrenuo protiv apelanta, kao izvršenika, radi naplate troškova izvršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznima kamatama, određeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave, popisom, pljenidbom i procjenom pokretnih stvari apelanta. U postupku je utvrđeno, da je predmetno izvršenje određeno budući da apelant u zakonom ostavljenom roku nije dobrovoljno izvršio svoju obavezu plaćanja troškova izvršnog postupka i zakonskih zateznih kamata, u iznosu bliže navedenom u dispozitivu rješenja. Nadalje, osporenim rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 012321 14 GŽI2 od 22. maja 2014. godine, utvrđeno je da je izvršenje protiv apelanta radi naplate troškova postupka i zakonskih zateznih kamata u konkretnom slučaju završeno. U postupku je utvrđeno da je apelant obavijestio Sud BiH da je u cjelosti isplatio dugovani iznos tražitelju izvršenja, te da je tražitelj izvršenja u cjelosti namiren. Pored toga, Sud BiH je zaključio da su neosnovani apelantovi navodi da je u konkrentom slučaju propuštena mogućnost kompenzacije uzajamnih potraživanja, jer propuštanje korištenja ovim pravo, prema ocjeni Suda BiH, nema uticaja na zakonitost osporenog rješenja.

2. AP-2478/14 DD za osiguranje „Camelija“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 29. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 IP 053484 14 PŽ od 19. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, odbijen je apelantov prigovor koji je izjavo protiv rješenja o izvršenju, a kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima apelanta u iznosu od 38.641,04 KM (na ime troškova liječenja u Republici Hrvatskoj), sa zakonskim zateznim kamatama, te u iznosu od 48.947,43 KM (na ime troškova liječenja u Njemačkoj), kao i troškovi izvršnog postupka, isplatom sa apelantovih transakcijskih računa kod dvije komercijalne banke- Raiffeisen bank i Unicredit Zagrebačke banke, i prenosom na račun tražioca izvršenja Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Bihać kod Union banka d.d. Sarajevo, filijala Bihać, sve do konačnog namirenja tražioca izvršenja. Sud je zaključio da razlozi koje je apelant naveo u prigovoru nisu razlozi koji bi sprečavali izvršenje jer nisu predviđeni članom 47. Zakona o izvršnom postupku. Također, konstatovao je da je rješenje o izvršenju, suprotno apelantovim tvrdnjama, istovjetno sa apelantovom obavezom sadržanom u izvršnoj ispravi, kao i podacima koji su označeni u prijedlogu za izvršenje, pa je apelantov prigovor istaknut u tom pravcu sud ocijenio neosnovanim.

3. AP-2831/14 Semir Kajtaz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 18. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 IP 090213 13 PŽIP od 11. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, koja je donesena u izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja na ime pruženih advokatskih usluga, usvojen je prigovor izvršenika Hercegovačko-neretvanskog kantona- Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Mostar, te je izvršenje obustavljeno u cjelosti. U postupku je utvrđeno da, uzimajući u obzir da izvršeniku u izvršnoj ispravi nije naložen vremenski rok unutar kojeg je morao izvršiti svoju obavezu prema apelantu, kao i činjenicu da je izvršenik u razumnom roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude izmirio svoj dug prema apelantu, predmetno izvršenje se obustavlja. Pored toga, sud je zaključio da, zbog činjenice da je plaćanje izvršeno u razumnom roku, apelantu ne pripadaju troškovi postupka koji su precizirani u rješenju o izvršenju.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4498/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4498/13 (A. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio