Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2447/12 (B. K.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2447/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine u predmetu broj AP-
2447/12, rješavajući apelacije Branke Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka c) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Branka Kobas zbog dužine trajanja postupka pred redovnim sudovima koji je okončan rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 035041 11 Rev od 11. aprila 2013. godine i protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 035041 11 Rev od 11. aprila 2013. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 035041 09 Gž od 31. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 035041 06 P od 9. septembra 2009. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Branka Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Milena Kobas, punomoćnica iz Banja Luke, podnijela je 27. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred redovnim sudovima koji je okončan rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 035041 11 Rev od 11. aprila 2013. godine.Predmetna apelacija je registrovana pod brojem AP-2447/12.
2. Apelantica je 29. maja 2013. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda broj 71 0 P 035041 11 Rev od 11. aprila 2013. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 035041 09 Gž od 31. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 035041 06 P od 9. septembra 2009. godine. Predmetna apelacija je registrovana pod brojem AP-
2366/13.
Spajanje predmeta
3. S obzirom da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju Ustavni sud je odlučio da, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP-2447/12 i AP-2366/13 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2447/12. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelantica je 4. aprila 2003. godine tužbom kod Osnovnog suda pokrenula spor protiv Preduzeća za poštanski saobraćaj a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) zbog uskraćivanja prava na slobodno zapošljavanje pod jednakim uvjetima kod zasnivanja radnog odnosa.
6. Osnovni sud je presudom broj RS-1224/03 od 19. oktobra 2005. godine u cjelini odbio apelantičin tužbeni zahtjev da se tuženi obaveže da je primi u radni odnos na neodređeno vrijeme, počevši od 3. februara 2003. godine, te da joj na ime duga po osnovu neisplaćenih plaća, toplog obroka i prevoza isplati iznose koje je zahtijevala sa zakonskom zateznom kamatom. Apelantičin tužbeni zahtjev da se tuženom izrekne novčana kazna zbog prekršaja iz člana 150. stav 1. Zakona o radu odbačen je zbog apsolutne nenadležnosti suda.
7. Protiv presude Osnovnog suda apelantica je 27. oktobra 2005. godine izjavila žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).
8. Okružni sud je rješenjem broj 011-0-Ž-06-000094 od 25. oktobra 2006. godine apelantičinu žalbu uvažio, presudu Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja Osnovnom sudu je data uputa da od apelantice zatraži da opredijeli tužbeni zahtjev, tj. da li pobija cjelokupni konkurs ili izbor kandidata navedenih u tužbi, te da, u zavisnosti od toga, treba da postavi tužbeni zahtjev i uredi tužbu i u subjektivnom i u objektivnom smislu (ko je tuženi, da li samo poslodavac ili i radnik čiji izbor osporava).
9. Apelantica je 6. aprila 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 P 035041 06 P. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1050/09 od 9. novembra 2011. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio apelaciju i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 P 035041 06 P. Ustavni sud je predmetnom odlukom naložio Osnovnom sudu da, bez daljnjeg odgađanja preduzme mjere u skladu sa zakonom s ciljem okončanja postupka u predmetu broj 71 0 P 035041 06 P, te da u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke, obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja te odluke. Istom odlukom Ustavni sud je naložio Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja predmetne odluke, apelantici isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedon ošenja odluke u razumnom roku. Predmetni postupak
10. Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 P 035041 06 od 9. septembra 2009. godine odbacio apelanticinu tužbu. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je apelantica dva puta pozivana da uredi tužbeni zahtjev u skladu s uputama iz rješenja Okružnog suda od 25. oktobra 2006. godine, da je po drugi put dostavila tužbu suprotno jasnim i preciznim uputama iz rješenja od 29. maja 2009. godine, odnosno da nije pravilno označila tužene koji su jedinstveni suparničari, što predstavlja nedostatak za dalje vođenje parnice, pa da je, u skladu s članom 67. tačka 8, čl. 293, 295. i 336, u vezi s članom 175. stav 3. Zakona o parničnom postupku apelantičina tužba odbačena.
11. Apelantica je na ovo rješenje izjavila žalbu 22. septembra 2009. godine.
12. Okružni sud je rješenjem broj 71 0 P 035041 09 Gz od 31. marta 2010. godine apelantičinu žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda broj 71 0 P 035041 06 od 9. septembra 2009. godine.
13. Apelantica je protiv rješenja Okružnog suda uložila apelaciju Ustavnom sudu. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-1662/10 od 21. jula 2010. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) odbacio apelaciju zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U navedenoj odluci Ustavni sud je naveo u tački 8. da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelantica je morala urediti i precizirati tužbeni zahtjev na način kako je to od nje tražio Osnovni sud i na taj način istom sudu omogućiti raspravljanje suštine apelanticinog zahtjeva, odnosno, radni spor koji je apelantica pokrenula radi zasnivanja radnog odnosa po objavljenom Oglasu. Propust apelantice da otkloni nedostatke u tužbi, na način kako joj naložio Osnovni sud, je imalo za posljedicu da se i Okružni sud u postupku po žalbi bavio isključivo procesnim pitanjem urednosti tužbenog zahtjeva apelantice. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
14. Apelantica je 10. maja 2010. godine protiv rješenja Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu.
15. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 035041 11 Rev od 11. aprila 2013. godine apelantičina revizija je odbijena kao neosnovana. Apelacioni navodi
16. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, te najzad pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer po njenoj tužbi podnesenoj 11. aprila 2003. godine nije odlučeno u razumnom roku.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
18. Ustavni sud zapaža da je apelantica ovim apelacijama ponovo osporila dužinu predmetnog postupka (kao i u apelaciji broj AP-1050/09), kao i iste odluke redovnih sudova (kao i u apelaciji broj AP-1662/10) koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelantica 6. aprila 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 035041 06 P, koji je u međuvremenu okončan, a u kojem je Ustavni sud donio odluku broj AP-1050/09 od 9. novembra 2011. godine kojom je utvrdio povredu apelantičinog prava i naložio Osnovnom sudu da bez daljnjeg odgađanja preduzme mjere u skladu sa zakonom s ciljem okončanja predmetnog postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelantica 6. maja 2010. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 035041 09 Gz od 31. marta 2010. godine, a u kojem je Ustavni sud donio odluku broj AP-1662/10 od 21. jula 2010. godine kojom je odbacio apelaciju zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman