Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4016/12 (V. F.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4016/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine u predmetu broj AP-4016/12, rješavajući apelacije Vesne Ferković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštene apelacije koju je podnijela Vesna Ferković zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 03 0 P 003598 09 G2, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Ferković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Enver A. Hogić, advokat iz Tuzle, podnijela je 20. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 03 0 P 003598 09 G2.

2. Apelantica je 5. juna 2008. godine Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu protiv Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražila da se poništi Odluka upravnog odbora tuženog o imenovanju direktora Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona Tuzla broj 02-462-1/08 od 28. marta 2008. godine na koju je saglasnost dala Vlada Tuzlanskog kantona odlukom broj 02/1-37-1598/08 od 8. maja 2008. godine. Na ročištu za glavnu raspravu apelantica je precizirala tužbeni zahtjev, tako što je tražila da se, pored poništenja navedene odluke, naloži tuženom da između prijavljenih kandidata izvrši ponovni izbor u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-08-002061 od 15. maja 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev. Istom presudom apelantica je obavezana da na ime troškova parničnog postupka isplati tuženom iznos od 2.572,20 KM.

4. Apelantica je 29. maja 2009. godine podnijela žalbu protiv presude Općinskog suda od 15. maja 2009. godine, koju je taj sud dostavio tuženom na odgovor. Tuženi je dostavio odgovor 10. juna 2009. godine, nakon čega je 15. jula 2009. godine cjelokupan spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

5. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio presudu broj 03 0 P 003598 09 Gž od 9. januara 2013. godine, kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

6. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica je istakla da je 29. maja 2009. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu, te da Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije donio odluku po žalbi niti se na bilo koji način oglasio o predmetnoj stvari, iako se radi o radnom sporu koji se rješava po hitnom postupku. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje (prava na pristup sudu kao i dužinu trajanja žalbenog postupka), prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek, naredi Kantonalnom sudu da u što hitnijem roku uzme u rad premetnu stavar i odluči po apelantičinoj žalbi, te da joj dodjeli nakandu za nematerijalnu štetu u iznosu od 10.000,00 KM za utvrđenu povredu naprijed navedenih prava.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U vezi sa apelantičinim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

9. Ustavni sud zapaža da se apelantica poziva na navodnu povredu prava na pravično suđenje u postupku imenovanja direktora Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na opće pravilo primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije koje zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode. Također, Ustavni sud podsjeća, na vlastitu praksu, ali i praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji stoje na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domenu «građanskih prava» zaštićenih Europskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije je navedeno da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Ured Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim člankom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija u ovom dijelu inkompatibilna ratione materiae sa odredbama Europske konvencije u smislu člana 27. stava

2. Evropske konvencije» (vidi odluku Europske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. prosinca 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama broj AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu da se i u ovom slučaju pravo na čiju povredu se apelantica žali ne potpada pod «građanska prava i obveze» u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o zakonitosti konkursne procedure u postupku za imenovanje direktora Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona Tuzla, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. S obzirom da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelantice u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi apelantice o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4016/12 (V. F.) | Sudska praksa | Aktio