Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5459/14 (M. I.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5459/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine u predmetu broj AP-5459/14, rješavajući apelaciju Milorada Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h i l, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Ilića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 007988 14 Uvp 2 od 9. oktobra 2014. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Ilića podnesena protiv presudâ Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 U 013271 13 U od 12. novembra 2014. godine i broj 11 0 U 012710 13 U od 9. oktobra 2014. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Ilić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Šipova, podnio je 18. decembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 11 0 U 007988 14 Uvp 2 od 9. oktobra 2014. godine i presudâ Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 013271 13 U od 12. novembra 2014. godine i broj 11 0 U 012710 13 U od 9. oktobra 2014. godine.

Postupak u predmetu 11 0 U 012710 13 U

2. Apelant je pred Okružnim sudom pokrenuo upravni spor radi ostvarivanja prava na trajni smještaj, povodom kojeg je Okružni sud donio presudu, broj 11 0 U 012710 13 U od 9. oktobra 2014. godine, kojom je apelantova tužba odbijena kao neosnovana i apelant je oslobođen obaveze plaćanja troškova sudske takse. Apelant je 22. decembra 2014. godine protiv navedene presude Okružnog suda Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje odluke, o kojem Vrhovni sud još uvijek nije donio odluku.

Postupak u predmetu 11 0 U 013271 13 U

3. Apelant je pred Okružnim sudom pokrenuo upravni spor radi ostvarivanja prava na trajni smještaj, povodom kojeg je Okružni sud donio presudu, broj 11 0 U 013271 13 U od 12. novembra 2014. godine, kojom je apelantova tužba odbijena kao neosnovana i apelant je oslobođen obaveze plaćanja troškova sudske takse. Također, Okružni sud je svojom presudom odbacio apelantovu žalbu u dijelu u kojem je apelant tražio da sud donese odluku o izuzeću Drage Vulete u svim predmetima tuženog u kojima je apelant stranka. Apelant je 25. decembra 2014. godine protiv navedene presude Okružnog suda Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje odluke, o kojem Vrhovni sud još uvijek nije donio odluku.

Postupak u predmetu 11 0 U 007988 14 Uvp 2

4. Odlučujući po apelantovoj tužbi od 5. septembra 2011. godine, Okružni sud je donio rješenje, broj 11 0 U 007988 14 U od 4. februara 2014. godine, kojim je odbacio kao nedopuštenu apelantovu tužbu podnesenu zbog nedonošenja rješenja po njegovom zahtjevu upućenom prvostepenom organu tuženog za obezbjeđenje trajnog smještaja kao i po žalbi zbog nedonošenja rješenja po tom zahtjevu, te je apelant sa zahtjevom za naknadu štete upućen na pokretanje parničnog postupka pred redovnim sudom. Također, istim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 22,00 KM, koji se odnose na troškove kopiranja i štampanja i apelant je oslobođen troškova plaćanja sudske takse. U obrazloženju rješenja se navodi da je presudom tog suda, broj 11 0 U 008595 12 U od 11. decembra 2012. godine riješeno o istovjetnom zahtjevu apelanta, na način da je tužba uvažena i osporeni akt poništen, te su se stekli uslovi za odbacivanje apelantove tužbe.

5. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda od 4. februara 2014. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj 11 0 U 007988 14 Uvp 2 od 9. oktobra 2014. godine, kojom se zahtjev za vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan, kao i apelantov zahtjev za naknadu štete zbog dužine trajanja postupka.

Apelacioni navodi

6. Apelant je u svojoj apelaciji detaljno opisao tok postupaka koje je vodio pred redovnim sudovima te smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana

1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant suštinski ukazuje da su osporene odluke proizvoljne, nezakonite i protivustavne, jer se njima krše osnovna ljudska prava apelanta sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji.

U odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 007988 14 Uvp 2 od 9. oktobra 2014. godine

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na postupak u predmetu broj 11 0 U 007988 14 Uvp 2 Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva odnose isključivo na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnog lijeka kojeg je apelant upotrijebio u konkretnom slučaju. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.

9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem je redovni sud odbacio kao nedopuštenu apelantovu tužbu podnesenu zbog nedonošenja rješenja po njegovom zahtjevu upućenom prvostepenom organu tuženog za obezbjeđenje trajnog smještaja kao i po žalbi zbog nedonošenja rješenja po tom zahtjevu, jer je utvrđeno da je presudom tog suda prethodno riješeno o istovjetnom zahtjevu. Prema tome, u konkrentom slučaju je redovni sud utvrđivao samo procesnu dopustivost predmetnog pravnog lijeka. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrani diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U odnosu na presude Okružnog suda broj 11 0 U 013271 13 U od 12. novembra 2014. godine i broj 11 0 U 012710 13 U od 9. oktobra 2014. godine

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 U 013271 13 U od 12. novembra 2014. godine i broj 11 0 U 012710 13 U od 9. oktobra 2014. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1). i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. Apelanti odlučuju koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjeve za vanredno preispitivanje osporenih odluka, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevima za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevima za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5459/14 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio