Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-77/14 (O. Ž.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-77/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine u predmetu broj AP-77/14, rješavajući apelaciju Osme Žilića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osme Žilića podnesena zbog nemogućnosti ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, prava na dodatak za njegu, prava na pomoć od strane drugog lica i ortopedski dodatak zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Osmo Žilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dubokog Potoka, podnio je 6. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti ostvarenja prava na ličnu invalidninu, prava na dodatak za njegu, prava na pomoć od strane drugog lica i ortopedski dodatak.
2. Rješenjem Centra za socijalni rad Srebrenik (u daljnjem tekstu: Centar), broj 02-535-561- 2/10, od 10. maja 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva rada i socijalne politike Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 10-35/4-38515/10-RV, od 1. apila 2011. godine, apelantov zahtjev za priznavanje prava na ličnu invalidninu, prava na dodatak za njegu, prava na pomoć od strane drugog lica i ortopedski dodatak odbijen je kao neosnovan.
3. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 U 007200 11 U, od 20. jula 2012. godine poništeno je rješenje Ministarstva broj 10-35/4-38515/10-RV, od 1. apila 2011. godine i rješenje Centra, od 10. maja 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
4. Podneskom Ministarstva od 6. februara 2015. godine, Ministarstvo je obavijestilo Ustavni sud da je u međuvremenu od podnošenja apelacije rješenjem Centra, broj VI-03-35/14-11-2/12, od 15. marta 2012. godine apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu II grupe počev od 1. marta 2012. godine. Nadalje iz podneska proizlazi da je rješenjem Centra, broj VI-03-35/11-3/12, od 28. januara 2015. godine apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu I grupe počev od 1. februara 2015. godine i nastavljena isplata invalidnine po tom rješenju. Takođe je rješenjem Centra, broj VI-03- 35/14-1572-2/14, od 20. novembra 2014. godine apelantu priznato i pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica II grupe počev od 1. decembra 2014. godine.
5. Apelant se u apelaciji žali na nemogućnost ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, prava na dodatak za njegu, prava na pomoć od strane drugog lica i ortopedski dodatak. Iz navoda apelacije proizlazi da smatra da su mu nadležni organi uprave svojim nepostupanjem po presudi Kantonalnog suda broj 03 0 U 007200 11 U, od 20. jula 2012. godine povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;»
7. Ustavni sud zapaža da je u međuvremenu od podnošenja apelacije rješenjem Centra, broj VI- 03-35/14-11-2/12, od 15. marta 2012. godine apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu II grupe počev od 1. marta 2012. godine. Nadalje rješenjem Centra, broj VI-03-35/11-3/12, od 28. januara 2015. godine apelantu je priznato pravo na ličnu invalidninu I grupe počev od 1. februara 2015. godine i nastavljena isplata invalidnine po tom rješenju. Takođe je rješenjem Centra, broj VI-03- 35/14-1572-2/14, od 20. novembra 2014. godine apelantu priznato i pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica II grupe počev od 1. decembra 2014. godine. Na osnovu navedenog Ustavni sud je zaključio da je prvostepeni organ uprave postupio u skladu s nalozima iz presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 007200 11 U od 20. jula 2012. godine, te su rješenjima tog organa apelantu priznata pripadajuća prava iz oblasti socijalno-invalidske zaštite, tako da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman