Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-990/15 (A. J.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-990/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. Juna 2015 godine. u predmetu broj AP-990/15, rješavajući apelaciju Almedina Jusufovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almedina Jusufovića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 K 027458 14 Kž 3 od 16. decembra 2014.
godine, rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 K 027458 12 K od 25. novembra 2014. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Almedin Jusufović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, koga zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 3. marta 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 K 027458 14 Kž 3 od 16. decembra 2014. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 K 027458 12 K od 25. novembra 2014. godine.
2. Apelant je u apelaciji zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi se obustavilo od izvršenja Odluka o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (Sl. gl. broj: 11/08), koju je donijela Pravosudna komisija Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
III. Činjenično stanje
3. Apelantu je, kao optuženom u krivičnom postupku koji se vodio protiv njega pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnovni sud) rješenjem tog suda broj: 96 0 K 027458 12 Kpp od 4. marta 2011. godine, postavljen za branioca advokat Osman Mulahalilović (u daljem tekstu: branilac), da ga po službenoj dužnosti zastupa u krivičnom postupku. Navedenim rješenjem je određeno da će se naknada i nagrada za rad branioca postavljenog po službenoj dužnosti, isplatiti iz budžetskih sredstava suda.
4. Nakon okončanja krivičnog postupka, koji se vodio protiv apelanta kao optuženog, njegov branilac je 9. maja 2014. godine, dostavio Osnovnom sudu opredjeljen zahtjev za naknadu troškova, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine.
5. Osnovni sud nije prihvatio opredjeljeni zahtjev za naknadu troškova branioca apelanta obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine, već je rješenjem broj: 96 0 K 027458 12 K od 25. novembra 2014. godine, troškove branioca obračunao prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, jer je branilac u krivičnom postupku postavljen apelantu po službenoj dužnosti.
6. Na navedeno rješenje Osnovnog suda branilac apelanta je podnio žalbu, koju je Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Apelacioni sud), rješenjem broj: 96 0 K 027458 12 K od 25. novembra 2014. godine, odbio kao neosnovanu.
7. Apelant smatra da je zbog obračunavanja troškova njegovom braniocu prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, došlo do povrede prava njegovog branioca na pravično suđenje, prava na imovinu iz čl. II/3. e) i k) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
8. Apelant se u apelaciji žalio da je rješenjem o troškovima krivičnog postupka koji se vodio protiv njega kao optuženog, povrijeđeno pravo njegovog branioca na pravično suđenje, pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, jer je nakada za rad njegovog branioca umjesto prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine obračunata prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud zapaža, da je apelantu kao optuženom u krivičnom postupku, Osnovni sud rješenjem broj: 96 0 K 027458 12 Kpp od 4. marta 2011. godine, postavio branioca po službenoj dužnosti, gdje je odredio da će se troškovi branioca isplatiti iz budžetskih sredstava suda. Stoga slijedi da je apelantov branilac za svoj profesionalni rad ovlašten da traži pripadajuću naknadu od suda koji ga je po službenoj dužnosti postavio za branioca apelanta, te da će pripadajući troškovi biti isplaćeni iz budžetskih sredstava suda. Apelantov branilac je u skladu s navedenim postupio, te je nakon okončanja krivičnog postupka, koji se vodio protiv apelanta kao optuženog, dostavio Osnovnom sudu opredjeljen zahtjev za naknadu svojih troškova. Budući da nije bio zadovoljan obračunatim troškovima, apelantov branilac je u svoje ime i za svoj račun podnio žalbu na rješenje o troškovima, koju je Apelacioni sud odbio kao neosnovanu.
10. Budući da apelantov branilac nije apelantov izabrani branilac, za čije bi profesionalne usluge apelant bio dužan da mu plati pripadajuću nagradu i naknadu troškova, Ustavni sud zaključuje, da je apelant u konkretnom slučaju neovlašten da u svoje ime podnese apelaciju pred Ustavnim sudom zbog povrede navedenih prava njegovog branioca, jer Osnovni sud i Apelacioni sud u osporenim rješenjima nisu odlučivali o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno o apelantovim imovinskim pravima, već o pravima na nagradu i naknadu njegovog branioca postavljenog po službenoj dužnosti, gdje je ovo odnos zasnovan direktno između suda i branioca, a apelant je u ovoj pravnoj stvari treće lice.
11. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka d). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman