Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1403/15 („Olimpus“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1403/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-1403/15, rješavajući zahtjev „Olimpus“d.o.o. Banjaluka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Olimpus“d.o.o. Banjaluka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Olimpus“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po zakonskom zastupniku Nenadu Staniću, a kog zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. marta 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 050546 14 Gž 3 od 27. januara 2015. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se odložiti sve započete radnje u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Ip 050546 08 Ip do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 Ip 050546 08 Ip od 12. septembra 2014. godine djelomično usvojio apelantov prigovor kao izvršenika, preinačio rješenje broj 07 0 Ip 050546 08 Ip od 6. marta 2009. godine i u dijelu odluke koji se odnosi na obračun kamata na glavno potraživanje i kamate na troškove postupka, te u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da je određeno izvršenje radi namirenja glavnog duga zajedno sa kamatama i troškovima parničnog postupka u iznosu od 35.642,56 KM, te radi namirenja troškova izvršnog postupka u iznosu od 7.069,99 KM dok je u ostalom dijelu rješenje od 6. marta 2009. godine ostalo na snazi. Istim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev da mu se nadoknade troškovi postupka u iznosu od 3.275,00 KM.

3. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je sud prihvatio dopunu nalaza vještaka od 9. aprila 2012. godine i utvrdio ukupno potraživanje tražioca izvršenja na ime glavnog duga, kamata i troškova postupka u iznosu od 48.095,68 KM iz razloga što je izvršeno prebijanje međusobnih potraživanja između tražioca izvršenja i apelanta. Nadalje, ukazano je da se prebijanje može izvršiti samo onog dana kada je data izjava o prebijanju ili pak na dan obračuna ukupnih obaveza i tražioca izvršenja i izvršenika (31. mart 2012. godine) kako je to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju od 9. aprila 2012. godine. Najzad, ukazano je da se i po jednom i po drugom obračunu dođe do istog iznosa potraživanja tražioca izvršenja.

4. Okružni sud je rješenjem broj 71 0 I 050546 14 Gž 3 od 27. januara 2015. godine djelimično uvažio žalbu tražioca izvršenja i prvostepeno rješenje preinačio tako da je odredio izvršenje protiv apelanta radi namirenja glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova parničnog postupka u iznosu od 99.324,92 KM dok je u ostalom dijelu žalbu tražioca izvršenja odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepeno rješenje u dijelu odluke o troškovima izvršnog postupka ukinuto i u ovom dijelu predmet je vraćen na ponovno odlučivanje, dok je u preostalom dijelu žalba apelanta odbijena.

5. U obrazloženju rješenja je ukazano da je među stranka bilo nesporno da su njihova potraživanja utvrđena pravosnažnom presudom, da su uzajamna, istorodna i dospjela. Nadalje, ukazano je da je jedan od načina prestanka obaveze prebijanje tj. kompenzacija u skladu sa članom

336. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kao i da do građansko-pravne kompenzacije ne dolazi čim se „susretnu“ kompenzaciona potraživanja već je za njen nastanak potrebna izjava jedne od stranaka (član 337. stav 1. ZOO), a nakon koje se smatra da je prebijanje nastalo onog časa kad su se stekli uslovi za to (člana 337. stav 2. ZOO). Nadalje, ukazano je da izjava o prebijanju ima retroaktivno dejstvo tj. smatra se da je prebijanje nastalo onog časa kad su se stekli uslovi za to, a ne u momentu davanja izjave o prebijanju ili na dan obračuna ukupnih obaveza. Učinci prebijanja ne nastaju izjavom o prebijanju, kao nužnim uslovom za nastanak prebijanja, već unazad, retroaktivno, onog časa kad su se stekli uslovi za prebijanje, a to je u konkretnom slučaju zbog različitih osnova potraživanja, pravosnažnošću odluke kojom su konačno utvrđena međusobna potraživanja stranaka. U vezi s tim je ukazano da je vještak u dopuni nalaza od 31. maja 2012. godine sačinio varijantu potraživanja sa kamatama do dana pravosnažnosti izvršne isprave tj. 17. avgusta 2008. godine. S obzirom na ukupna potraživanja na ovaj dan iskazana u pojedinačno označenim iznosima za tražioca izvršenja i apelanta utvrđeno je da kad se ona prebiju proizilazi da apelant tražiocu izvršenja duguje 108.027,44 KM. Ovaj iznos je umanjen za 8.702,52 KM koji je naplaćen sa apelantovog računa jer zakonske zatezne kamate ne teku od trenutka kada su se stekli uslovi za prebijanje, pa je na taj način utvrđeno da ukupno potraživanje tražioca izvršenja radi namirenja glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova parničnog postupka iznosi 99.324,92 KM.

6. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda navedenih prava po apelantovom mišljenju se ogleda u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Po njegovom mišljenju proizvoljan je stav Okružnog suda da je irelevantno kada je dao izjavu o prebijanju, kao i da su se uslovi za prebijanje stekli u momentu pravosnažnosti izvršne isprave tj. 17. avgusta 2008. godine, zbog različitih osnova potraživanja jer osnov potraživanja iz izvršne isprave nijednim zakonom nije određen kao uslov za prebijanje. Pri tom, apelant ukazuje i da izvršni sud nije ovlašten da ispituje pravni osnov potraživanja stranaka iz izvršne isprave. Nadalje, apelant ističe da se nije odrekao zakonske zatezne kamate na svoje potraživanje prema tražiocu izvršenja, kao i da se zakonska zatezna kamata do dana izjave o prebijanju ne može ugasiti, a zbog čega se, kako navodi, proizvoljno tumačenje člana 337. stav 2. ZOO ne može odnositi na zakonske zatezne kamate koje su se imale obračunati sa danom davanja izjave o kompenzaciji ili na dan obračuna od strane vještaka. S tim u vezi apelant ukazuje i da je članom 295. ZOO određeno da se prestankom glavnog duga gase sporedna potraživanja ali ne i dospjele zakonske zatezne kamate. Također, apelant ističe da se tumačenjem člana 337. stav 2. ZOO da je prebijanje nastalo onog časa kada su se stekli uslovi za to dolazi do zaključka da su se uslovi za obračun zateznih kamata stekli tek onda kada je izvršen njihov obračun odnosno kada je data izjava o prebijanju jer su ove kamate tekle sve do tog dana po samom zakonu i to na oba međusobna potraživanja. Najzad, apelant tvrdi da je zbog namirenja svojih potraživanja pokrenuo dva izvršna postupka, da ni u jednom nije uspio da namiri svoja potraživanja iz izvršen isprave, te da to sad neće ni moći jer se ima smatrati da su međusobna potraživanja prestala prebijanjem.

7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da bi provođenjem izvršenja došlo do blokade njegovog računa i nemogućnosti isplate plate radnicima (ukupno devet zaposlenih), te da je očito došlo do proizvoljnog postupanja Okružnog suda kojim je omogućeno neosnovano bogaćenje tražioca izvršenja. Najzad, apelant je ukazao da bi provođenjem, kako navodi, nezakonite odluke Okružnog suda, za njega i zaposlene radnike nastupila znatna imovinska šteta.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant traži od Ustavnog suda da obustavi „provođenje rješenja o izvršenju do donošenja odluke o apelaciji“. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

13. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, a tiču se isključivo kršenja prava apelanata u postupku koji je rezultirao osporenim odlukama, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi obustavio provođenje predmetnog rješenja o izvršenju. Naime, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1403/15 („Olimpus“ d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio