Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1978/14 (J. P.)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1978/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-1978/14, rješavajući zahtjev Jagode Prnja za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Jagode Prnja za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Jagoda Prnja (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupaju Ranko Dukić i Tanja Dukić Čičić, advokati iz Banjaluke, podnijela je 28. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 032778 13 Rev od 13. februara 2014. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 032778 13 Gž 2 od 10. septembra 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 032778 05 P 2 od 30. novembra 2012. godine. Apelantica je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Vrhovnog suda do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 032778 05 P 2 od 30. novembra 2012. godine utvrđeno je da je pravno valjan ugovor o razmjeni zaključen 29. decembra 1975. godine u Banjaluci u advokatskoj kancelariji između Milorada Prnja i Petra Mitrovića, kojim ugovorom je Milorad Prnja dao u vlasništvo Petru Mitroviću parcelu 399/3 k.o. Jakupovci u površini od 1000 m upisanu u zk. ul. broj 33 k.o. Jakupovci (sada k.č. broj 399/1 u površini od 996 m upisana u zk.ul.

broj 685 k.o. Jakupovci), a Petar Mitrović Miloradu Prnja dao pravo službenosti prolaza parcelom označenom u ugovoru kao kč. broj 396/8 k.o. Jakupovci i da su tužiteljii stekli pravo suvlasništva po osnovu ovog ugovora na parceli broj 399/1 u površini od 996 m upisanoj u zk.ul. broj 685 k.o.

Jakupovci sa po 1/3 dijela, što je apelantica dužna priznati i trpjeti da se tužitelji upišu kao vlasnici i posjednici ovog zemljišta u javnim evidencijama. Apelantica je obavezana da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.779,05 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate.

3. Drugostepenom Presudom Okružnog suda broj 71 O P 032778 13 Gž 2 od 10.septembra 2013. godine apelanticina žalba je odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 032778 13 Rev od 13. februara 2014. godine odbijena je apelanticina revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda broj 71 O P 032778 13 Gž 2 od 10. septembra 2013. godine.

5. U obrazloženju presude je istaknuto da prema odredbi člana 46. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti ugovori o prometu nepokretnosti zaključeni do stupanja na snagu ovoga zakona, iako nisu sačinjeni u pisanoj formi, punovažni su ako su ugovorne strane do stupanja na snagu ovoga zakona izvršile u cjelini ili u pretežnom dijelu obaveze koje iz njega nastaju. Dalje je navedeno da, u konkretnom slučaju, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je volja pravnih prednika parničnih stranaka, kao stranaka prilikom zaključenja pisanog ugovora o razmjeni nekretnina zaključenog dana 29.decembra 1975. godine faktički usaglašena u odnosu na razmjenu nekretnina prednika apelantice k.č. 399/1 upisane u zk. ul. broj 685 k.o. Jakupovci, površine 966 m (u ugovoru označena parcela 399/3 površine od 1.000 m ) za pravo služnosti prednika apelantice na dijelu parcele k.č. 396/6 u površini od 240 m (u ugovoru označena kao k.č. 396/8) koja je tada pripadala pravnom predniku tužitelja, što su tužitelji i pokazali prilikom uviđaja na licu mjesta tako da je parcela 399/1 u njihovom posjedu, a parcela koja je u vrijeme sačinjavanja ugovora nosila oznaku 396/6 je u naravi nekategorisani put. Međutim, ugovorne strane su u pisanom ugovoru, kojeg su sačinile dana 29. decembra 1975. godine, kao predmet ugovora pogrešno označile parcelu prednika apelantice kao broj 399/3 površine 1.000 m i parcelu prednika tužitelja kao broj 396/8. Kod takvog stanja stvari, po mišljenju Vrhovnog suda, za ocjenu sadržaja pisanog ugovora kojeg su ugovorne strane zaključile 29. decembra 1975. godine, mora se uzeti da je predmet ugovora bilo zemljište za koje su se ugovorne strane usmeno dogovorile i pokazale na terenu i tako ga nakon izvršene razmjene koristile, a to je u konkretnom slučaju parcela 399/1 površine 966 m koju je od tada posjedovao pravni prednik tužitelja i tužitelji nakon njegove smrti (apelantica ne spori da je ova parcela u posjedu tužitelja), a ne parcela 399/3 koja je pogrešno označena u tom ugovoru. Kako je u ugovoru označeno da je predmet razmjene 1.000 m zemljišta, a iz provedenih dokaza proizlazi da ta parcela faktički ima površinu od 966 m , osnovano tužitelji tvrde da je predmet ugovora bila parcela 399/1 koja ima približnu površinu onoj označenoj u ugovoru. Zato su, po ocjeni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi pravilno zaključili da je predmet razmjene bila k.č 399/1, pa je sporni ugovor pravno valjan prema odredbi člana 46. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti, jer je zaključen u pisanoj formi, potpisan od ugovornih strana i izvršen, zbog čega ispunjava uslove punovažnosti iz te zakonske odredbe, kod činjenice da je utvrđeno da su se ugovorne strane 29. decembra 1975. godine faktički saglasile šta je predmet razmjene.

6. Vrhovni sud je takođe istakao da kod utvrđenja da su ugovorne strane nakon zaključenja ugovora 1975. godine izvršile obaveze preuzete ugovorom tako da je prednik apelantice predao u posjed predniku tužitelja površinu od oko 1.000 m od svoje parcele 399/1, a ovaj njemu i kupcima njegovog zemljišta dozvolio pravo prolaza preko dijela svoje parcele 396/6 u površini od 240 m , činjenica da li je nakon više od dvadeset godina nakon toga izvršena eksproprijacija parcele 396/6 u svrhu izgradnje nekategorisanog puta, koju je prednik apelantice u spornoj razmjeni dobio u svrhu prolaza, je bez uticaja na presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari, pa je neosnovan apelanticin revizioni prigovor da je prvostepeni sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 102. Zakona o parničnom postupku, kada nije izveo dokaz uvidom u rješenje o eksproprijaciji.

7. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), , pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Smatra da su u predmetnom postupku redovni sudovi nepotpuno i pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno na njenu štetu primijenili materijalno i procesno pravo.

8. Obrazlažući zahtjev za donošenje privremene mjere ističe da su osporene odluke nezakonite, da je nezakonito obavezana da tužiteljima nadoknadi troškove postupka, te da bi ona, ukoliko bi došlo do izvršenja, pretrpjela štetu.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

1. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji te navodima da je očigledno da će provođenjem izvršenja ona pretrpjeti štetu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da istaknuti navodi apelantice, na kojima zasniva predmetni zahtjev, u okolnostima konkretnog slučaju nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna, odnosno smatra da apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1978/14 (J. P.) | Sudska praksa | Aktio