Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2277/15 (S. B. i G. B.)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2277/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-2277/15, rješavajući zahtjev Slobodana Babića i Gordane Babić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slobodana Babića i Gordane Babić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Babić i Gordana Babić (u daljnjem tekstu: apelant i apelantica ili apelanti) iz Banja Luke, podnijeli su 8. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 054087 14 Rev 2 od 10. februara 2015. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 054087 13 Gž od 24. januara 2015. godine. Apelanti su tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje pravosnažne presude po rješenju o izvršenju Osnovnog uda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 167 950 13 I od 2. februara 2013. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 054087 08 P od 28. septembra 2012. godine, donesenom po tužbi Zorana Babića, Milke Vujić rođ. Babić i Milene Osman rođ. Babić (u daljnjem tekstu: tužitelji), protiv apelanta kao prvotuženog i Mirjane Ademović rođ. Babić kao drugotužene, u cijelosti je odbijen zahtjev tužilaca koji su tražili: pod 1) da sud utvrdi da su 2/4 dijela na nekretninama detaljno preciziranim u presudi, kućište i dvorište i zgrada bez zemljišta, a što se odnosi na sprat kuće, odnosno po novom premjeru 2/8 posjed na nekretninama (kuća i zgrada i kućište i dvorište) zajednička stečena imovina u toku trajanja bračne zajednice pokojnog Trive Babića i pokojne Mare Babić, te je udio Mare Babić ½; pod 2) da sud utvrdi da ¼ dijela nekretnina odnosno 1/8 dijela detaljno preciziranih nekretnina predstavlja ostavinsku masu iza pokojne Mare Babić slijedom čega tužiteljima kao zakonskim nasljednicima pripada pravo nasljeđivanja, te da su slijedom toga tužitelji stekli pravo svojine na svim navedenim nekretninama u z.k. ulošku – sa jasno utvrđenim dijelovima za svakog tužitelja-a što su apelant i drugotužena dužni priznati i trpiti i dozvoliti da se izvrši uknjižba prava svojine na ime i u korist tužitelja na svim navedenim nekretninama na teret njihovog suvlasničkog dijela; pod 3) da se utvrđuje da je apsolutno ništav ugovor u Banja Luci zaključen između pokojnog Trive Babića, kao prodavca i prvoapelanta, kao kupca, kojim ugovorom je prodavac prodao a kupac/apelant kupio nekretnine koje se sastoje od prava svojine na 2/4 dijela zgrade i pravo korištenja na parceli, koji je ovjeren kod Osnovnog suda Banja Luka 14. aprila 1998. godine i to u dijelu u kojem je pokojni Trivo Babić prodao označene nekretnine sa dijelom preko ½ dijela ranije upisanog suvlasničkog dijela od 2/4, što su apelant i drugotužena dužni priznati a apelant dužan trpjeti i dozvoliti da se izvrši upis prava svojine u korist tužitelja; pod 4) da se naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove da izvrši uknjižbu prava svojine na ime tužitelja, kao i posjeda na ime tužitelja na preciziranim nekretninama u navedenim dijelovima; pod 5) da se obaveže apelant da preda u posjed tužiteljima označene nekretnine pod prijetnjom prinudnog izvršenja i pod 6) da se obaveže apelant da tužiteljima plati troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju presude sud je naveo da su tužitelji (sin i kćerke pokojnoj Trive Babića) podnijeli tužbu protiv Trive Babića, a radi utvrđivanja ostavine iza umrle majke Mare Babić, te su u toku postupka (nakon smrti Trive Babića) uredili tužbu tako što su kao tužene označili apelanta i Miru Ademović rođ. Babić i precizirali tužbeni zahtjev. Nakon provedenog dokaznog postupka Osnovni sud je pozivajući se na odredbe Porodičnog zakona zaključio da tužitelji u toku postupka nisu na pouzdan način dokazali da je imovina odnosno nekretnine zajednička stečena imovina tj, imovina stečena zajedničkim radom pokojnih Trive Babića i Mare Babić, a tokom trajanja njihove bračne zajednice. U vezi sa ovim sud je obrazložio da je saslušani svjedok izjavio da je pokojni Trivo Babić radio dok je Mara Babić cijelo vrijeme bila domaćica. Stoga je sud smatrao da tužioci nisu izvedenim dokazima dokazali da se radi o imovini koja je stečena zajedničkim radom, pa nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 270. stav 5. Porodičnog zakona. Osnovni sud je utvrdio da u momentu smrti Mara Babić nije imala nekretnina, a ista za života nije podnosila tužbu radi utvrđenja imovine stečene u braku, pa je Trivo Babić 4 godine nakon smrti Mare Babić nekretnine prodao svom sinu-prvoapelantu. Nadalje, u odnosnu na zaključeni kupoprodajni ugovor sud je zaključio da isti ispunjava sve elemente iz Zakona o obligaciono pravnim odnosima ( u daljnjem tekstu: ZOO), te je zaključio da isti nije ništav.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 71 0 P 054087 08 P od 26. novembra 2013. godine dozvoljeno je učešće apelantice u svojstvu umješača na strani apelanta i drugotužene.

5. Protiv prvostepene presude i rješenja kojim je dozvoljeno učešće apelantice kao umješača u predmetnoj parnici na strani tuženi, tužitelji su izjavili žalbu. Okružni sud donio je presudu broj 71 0 05408713 Gž od 24. januara 2015. godine kojim je tužbu tužilaca uvažio prvostepenu presudu preinačio i presudio pod 1. ) da se utvrđuje da su 2/4 dijela na preciziranim nekretninama zajednički stečena imovina u toku trajanja bračne zajednice pokojnog Trive Babića i pokojne Mare Babić, te da udio Mare Babić iznosi ½ u zajedničkoj imovini; pod 2) da ¼ dijela na nekretninama odnosno 1/8 predstavlja ostavinsku masu Mare Babić, slijedom čega se utvrđuje da tužiocima, kao sanasljednicima iza smrti majke Mare Babić pripada pravo zakonskog nasljeđivanja na zaostavštini u utvrđenim dijelovima, te slijedom toga da su tužitelji stekli pravo svojine na navedenom jasno preciziranim nekretninama što je apelant dužan trpjeti i dozvoliti im upis na teret njegovog suvlasničkog dijela; pod 3) utvrđuje se da je apsolutno ništav ugovor o kupoprodaju preciziranih nekretnina zaključen između Trive Babića apelanta, a kojim je prodavac prodao nekretnine koje se sastoje od preciziranih dijelova svojine na preciziranim nekretninama, i to u dijelu ugovora u kojem je prodao više od ½ ranije upisanog suvlasničkog dijela Trive Babić a što je apelant dužan priznati i trpjeti i dozvoliti tužiocima uknjižbu na teret njegovog suvlasničkog dijela; pod 4) naređuje se Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove da izvrši uknjižbu prava svojine na preciziranoj imovini u korist tužilaca sa preciziranim suvlasničkim djelovima; pod 5) obavezuje se apelant da preda u posjed precizirane nekretnine tužiocima pod prijetnjom prinudnog izvršenja; pod 6) obavezuju se apelant i Mira Adamović rođ. Babić da tužiocima plate troškove parničnog postupka; pod 7) žalbu tužilaca odbio i prvostepeno rješenje potvrdio (u dijelu koji se odnosi na pravo apelantice da se umiješa u parnicu).

6. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je žalba tužilaca osnovana. S tim u vezi, imajući u vidu žalbene navode tužilaca Okružni sud je otvorio raspravu nalazeći da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. S tim u vezi Okružni sud je naveo da je Mara Babić vodila svu brigu oko kuće i djece, što je Trivu Babiću omogućilo da nesmetano obavlja ugostiteljsku djelatnost, te doprinos Mare Babić ne mora biti u vidu prihoda. Sud se pozvao na odredbe člana

272. Porodičnog zakona koja upućuje na oborivu zakonsku pretpostavku da svakom od bračnih drugova pripada ½ zajedničke imovine, s tim što u skladu sa odredbom 273. jedan bračni drug može tražiti da sud utvrdi da je njegov dio veći ako dokaže veći doprinos u sticanju zajedničke imovine. Kako je iza Mare Babić u ostavinskom postupku donijeto rješenje da se neće raspravljati zaostavština, a u ovom postupku je utvrđeno da joj pripada ½ po osnovu zajedničke imovine tužbeni zahtjev tužilaca je osnovan, te im pripada pravo zakonskog nasljeđivanja u određenim preciziranim dijelovima. Nadalje, Okružni sud je naveo da prema odredbi člana 271. stav 2. Porodičnog zakona svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Okružni sud je pojasnio da je u tom pravcu Porodični zakon lex specialis, a u odsutnosti posebnih odredbi primjenjuje se odredbe ZOO i Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima. Dakle, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima Okružni sud je zaključio da je Trivo Babić raspolagao imovinom čiji isključivi vlasnik nije bio, pa je ugovor o kupoprodaji koji je zaključio sa apelantom ništav. Cijeneći tužbeni zahtjev Okružni sud je utvrdio ništavost ugovora u dijelu kako su tužioci tražili (iako je ugovor u potpunosti ništav), te je nadalje, utvrdio pravo tužilaca i obavezu apelanta da preda u posjed nekretnine.

7. Vrhovni sud je donio presudu broj 71 0 P 054087 14 Rev 2 od 10. februara 2015. godine, kojom je reviziju apelanata odbio.

8. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je revizija neosnovana i da je drugostepena presuda pravilna, kao i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

9. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabrane retroaktivne primjene zakona iz člana 7. Evropske konvencije. Apelanti ističu pogrešnu primjenu materijalnog prava te da apelantici nije priznato svojstvo nužnog suparničara. U suštini apelanti osporavaju navedene presude Okružnog suda i Vrhovnog suda te ističu da je predmetna imovina u stvari bračna stečevina apelanata, kupljena od Trive Babića, te je uglavnom apelantica obezbjedila sredstva za kupovinu nekretnina. Apelanti traže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti rješenje o izvršenju - iz nekog drugog sudskog predmeta po tužbi Zorana Babića radi neosnovanog bogaćenja - na predmetnim nekretninama. Apelanti navode da „kupovina predmetnog lokala i korištenje istog nije u pravno uzročnoj vezi sa predmetnim sporom ali je rješenjem o izvršenju radi naplate potraživanja obuhvaćena cjelokupna imovina u kojoj se nalazi stan i dva lokala“. Apelant takođe navodi da je probleme koji su proizašli iz imovine pokušala riješiti apelantica upisujući se kao vlasnik. Međutim o apsurdnosti pravne situacije koja je proizašla iz rješenja o izvršenju govori i činjenica da je tražilac izvršenja Zoran Babić sada obuhvatio i svoju imovinu i imovinu ostalih nasljednika.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti tražili da Ustavni sud obustavi izvršenje po osnovu zahtjeva tražioca izvršenja Zorana Babića u predmetu koji nije predmet ove apelacije, jer je istim obuhvaćena i imovina samog tražioca izvršenja, kao i ostalih nasljednika iza Mare Babić. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da su apelanti konkretnu apelaciju podnijeli protiv odluke Vrhovnog suda u postupku u kojem je traženo utvrđivanje bračne stečevine Mare Babić, kao i pravo tužitelja na nasljeđivanje. Nikakve informacije, niti odluke, apelanti nisu dostavili u vezi sa postupkom u kojem je postupak izvršenja pokrenut i za koji zahtjevom za donošenje privremene mjere traže obustavu izvršenja. Imajući u vidu da apelanti nisu ponudili argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, pogotovo jer postupak izvršenja čija se obustava traži uopšte nije predmet raspravljanja pred Ustavnim sudom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2277/15 (S. B. i G. B.) | Sudska praksa | Aktio