Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4694/14 (MT AUTO d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4694/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-4694/14, rješavajući zahtjev MT AUTO d.o.o. Mostar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev MT AUTO d.o.o. Mostar za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. MT AUTO d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Mesud Duvnjak, advokat iz Bugojna, podnio je 31. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 077026 13 Gž2 od 19. avgusta 2014. godine i Rješenja Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 50 0 P 077026 10 P od 22. avgusta 2013. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud "zaštitio interese i imovinu apelanta, u skladu sa okolnostima i svojim ovlaštenjima".

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4694/14 od 9. decembra 2014. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kao neosnovan. Navedena odluka je dostavljena apelantu 13. decembra 2014. godine.

3. Apelant je 6. januara 2015. godine ponovo podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "zabranio tuženim otuđenje, sakrivanje, opterećenje i raspolaganje nekretninama izgrađenim na zemljištu označenom kao k.č. broj 585/13 upisanom u z.k. ul. broj 129 k.o. Mostar, a koje se sastoji od auto-salona, servisa, auto-praonice, skladišta i uredskog dijela sa alatima, opremom i inventarom u navedenim objektima" do donošenja odluke o apelaciji.

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Opštinskog suda broj 50 0 P 077026 10 P od 22. avgusta 2013. godine utvrđeno je da je prvotuženi Udruženje ratnih vojnih invalida "Stari grad" Mostar (u daljnjem tekstu: prvotuženi) smetao apelanta u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnine označene kao k.č. broj 585/13, upisane u zk. ul. broj 129 k.o. Mostar, tako što je 6. oktobra 2010. godine oduzeo apelantu posjed na stvarima koje se nalaze na toj nekretnini (u izreci presude pobliže navedene nepokretne i pokretne stvari), slijedom čega je naloženo prvotuženom da odmah apelantu preda u posjed te stvari i da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog smetanja (stav I izreke rješenja). Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da ga je prvotuženi smetao u zadnjem mirnom i faktičkom posjedu, te da mu se naloži da apelantu preda u posjed i da mu se zabrani buduće smetanje posjeda na nekretnini označenoj kao k.č. broj 585/1, upisanoj u zk. ul. broj 129 k.o. SP Mostar, na kojoj se nalaze nepokretne i pokretne stvari (pobliže označene u izreci rješenja) (stav II izreke rješenja). Odbijen je u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na ostale tužene kojim je tražio da se utvrdi da su ga smetali u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnine označene kao k.č. broj 585/1, upisane u zk. ul. broj 129 k.o. SP Mostar, na kojoj se nalaze nepokretne i pokretne stvari (pobliže označene u izreci rješenja), te da se slijedom toga naloži tuženim da odmah apelantu predaju u posjed te stvari i da se ubuduće suzdrže od takvog ili sličnog smetanja posjeda (stav III izreke rješenja). Apelant je obavezan da ostalim tuženim naknadi troškove parničnog postupka (stav IV izreke rješenja).

6. Odlučujući o žalbama apelanta i prvotuženog protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 P 077026 13 Gž2 od 19. avgusta 2014. godine kojim je žalbu prvotuženog djelimično uvažio, pobijano rješenje djelimično preinačio i to u dijelu u kojem je navedeno da je prvotuženi oduzeo apelantu miran i faktički posjed nad pokretnim stvarima (pobliže navedenim u izreci drugostepenog rješenja) i naloženo prvotuženom da apelantu vrati u posjed te stvari, tako što je apelantovu tužbu u tom dijelu odbacio kao neblagovremenu, dok je u preostalom dijelu žalbu prvotuženog odbio i pobijano rješenje potvrdio (stav I izreke rješenja). Odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje u pobijanom dijelu (st. II i III izreke prvostepenog rješenja) je potvrđeno (stav II izreke rješenja). Preinačena je odluka o troškovima postupka tako što je apelant obavezan da ostalim tuženim naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.107,00 KM umjesto iznosa od 5.476,00 KM (stav III izreke rješenja).

7. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je pravilno prvostepeni sud odlučio da je prvotuženi smetao apelanta u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu na nekretnini označenoj kao k.č. broj 585/13, upisanoj u zk. ul. broj 129 k.o. Mostar (koja u naravi čini zemljište na kojem se nalazi objekat koji se sastoji od auto-salona, auto-servisa, auto-praonice, prostora za tehnički pregled, skladišnog djela i četiri kancelarije), tako što je oduzeo apelantu posjed na tim stvarima, slijedom čega je naložio prvotuženom da apelantu preda u posjed te stvari i da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog smetanja. Kantonalni sud je naveo da, međutim, prvostepeni sud nije pravilno odlučio u pogledu apelantovog zahtjeva koji se odnosi na pokretne stvari. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je apelant tek podneskom od 4. jula 2013. godine zatražio da se utvrdi da je bio u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu predmetnih pokretnih stvari i da se naloži tuženim da mu vrate te pokretne stvari. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u tom dijelu trebalo da odbaci tužbu kao neblagovremenu. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da ga je prvotuženi smetao u posljednjem mirnom i faktičkom posjed, te da mu se naloži da apelantu preda u posjed i da mu se zabrani buduće smetanje posjeda na nekretnini označenoj kao k.č. broj 585/1, upisanoj u zk. ul. broj 129 k.o. SP Mostar (u naravi zemljište i objekat benzinske pumpe sa mašinskim dijelom i opremom). Naime, Kantonalni sud je ukazao da je među strankama nesporno da je benzinska pumpa sa mašinskim dijelom i opremom prodata Hifi, koja je u posjedu tih stvari, tako da je uspostava ranijeg posjedovnog stanja u konkretnom slučaju nemoguća.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U zahtjevu za donošenje privremene mjere od 6. januara 2015. godine apelant navodi da su tuženi nakon smetanja posjeda nezakonito prometovali dio njegove imovine i to benzinsku pumpu i opremu, te da su nakon toga iskazali namjeru da prodaju objekat auto-salona i servisa sa opremom i inventarom. Apelant navodi da se od dana smetanja posjeda, nekretnine i oprema uništavaju, kradu, nezakonito koriste i propadaju, čime se apelantu, pored već navedenog nezakonitog oduzimanja stvari i nakon nezakonitih odluka redovnih sudova, nanosi svakodnevna dodatna i nenadoknadiva šteta.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. U konkretnom slučaju, apelant postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere traži od Ustavnog suda da "zabrani tuženim otuđenje, sakrivanje, opterećenje i raspolaganje nekretninama izgrađenim na zemljištu označenom kao k.č. broj 585/13 upisanom u z.k. ul. broj 129 k.o. Mostar, a koje se sastoji od auto-salona, servisa, auto-praonice, skladišta i uredskog dijela sa alatima, opremom i inventarom u navedenim objektima". U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je rješenjem prvostepenog suda, koje je u tom dijelu potvrđena rješenjem drugostepenog suda, utvrđeno da je prvotuženi smetao apelanta u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnine označene kao k.č. broj 585/13, upisane u zk. ul. broj 129 k.o. Mostar (u naravi zemljište na kojem se nalazi objekat koji se sastoji od auto-salona, auto-servisa, auto-praonice, prostora za tehnički pregled, skladišnog djela i četiri kancelarije), slijedom čega je naloženo prvotuženom da apelantu preda u posjed te stvari i da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog smetanja. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant ima mogućnost da, na osnovu navedenih odluka, pokrene izvršni postupak radi predaje u posjed navedenog objekta, te da eventualno u tom postupku zatraži donošenje mjere obezbjeđenja imovine. Što se tiče apelantovog zahtjeva koji se odnosi na pokretne stvari (alat, oprema i inventar), Ustavni sud ukazuje da je drugostepenim rješenjem preinačeno prvostepeno rješenje na način da je apelantova tužba u dijelu koji se tiče pokretnih stvari odbačena kao neblagovremena. Stoga, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu navedeno, odnosno okolnost da apelant ,dakle, nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, odnosno koji bi, u smislu člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4694/14 (MT AUTO d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio