Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-741/15 (L. S.)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-741/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-741/15, rješavajući zahtjev Luke Savića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Luke Savića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Luka Savić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 013663 14 Kž 6 od 25. novembra 2014. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 013663 14 K od 15. septembra 2014. godine. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će utvrditi povredu prava na pravično suđenje, ukinuti navedene presude i narediti Okružnom sudu da odmah zakaže novo suđenje u predmetu.

2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 013663 14 K od 15. septembra 2014. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 013663 14 Kž 6 od 25. novembra 2014. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 149. stav 1. tačka 5. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 19 godina i šest mjeseci i krivičnog djela nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. KZ RS za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je na osnovu člana 42. stav 2. tačka 2. KZ RS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 19 godina i 10 mjeseci. Na osnovu člana 44. stav 1. KZ RS apelantu je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. februara 2014. godine. Na osnovu člana 399. stav 7. KZ RS a u vezi sa članom 62. istog zakona od apelanta je oduzeta automatska puška označena u izreci presude sa okvirom i mecima kalibra 7.62 mm. Na osnovu člana 99. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) apelant je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

3. U obrazloženju presude, nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći i djelimično priznanje apelanta, Okružni sud je naveo da je na nesumnjiv način utvrdio da je apelant zajedno sa maloljetnim saizvršiocem D.M. umišljajno lišio života dva lica. Okružni sud je utvrdio da se apelant 18. februara 2014. godine u mjestu Kladari, opština Srbac, nakon 19,00 časova našao sa maloljetnim D.M. i nakon što je apelanta više puta putem mobilnog telefona pozvao otac (oštećeni S.S.) da dođe kući, apelant je rekao maloljetnom D.M. da ide s njim do apelantove porodične kuće da ubije apelantovog oca i baku (oštećena M.S.), prijeteći pri tome maloljetnom D.M. da ako to ne učini da će on ubiti njega. Oko 21,45 časova apelant i maloljetni D.M. su u namjeri da liše života oštećene otišli do apelantove porodične kuće. Nakon što je apelant putem mobilnog telefona pozvao oca lažno mu predočavajući da treba da dođe po njega u Razboj da ga vrati kući i nakon što je apelantov otac izašao iz kuće i odvezao se putničkim automobilom ka Razboju, apelant je iz garaže uzeo automatsku pušku iz koje je maloljetni D.M. usmrtio apelantovu baku. Apelant i maloljetni D.M. su potom sačekali povratak apelantovog oca, pa nakon što se ovaj vratio i izašao iz putničkog automobila maloljetni D.M. je pucao u apelantovog oca nanijevši mu smrtonosne povrede. Dalje je utvrđeno da je apelant nakon ubistva njegovog oca iz džepa pantalona oštećenog izvadio novčanik sa novcem, uzeo predmetnu automatsku pušku, zajedno sa maloljetnim D.M. sjeo u putnički automobil i pobjegao sa lica mjesta. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje Okružni sud je zaključio da su se u radnjama apelanta stekla sva bitna obilježja krivičnog djela - teško ubistvo iz člana 149. stav 1. tačka 5. u vezi sa članom 23. KZ RS.

4. Prilikom odlučivanja o vrsti i visine kazne Okružni sud je istakao da je imao u vidu sve okolnosti događaja, te je na strani apelanta kao olakšavajuće okolnosti cijenio činjenicu da je on u vrijeme izvršenja krivičnog djela imao 19 godina i 10 mjeseci, da se dakle radilo o mlađem punoljetnom licu, da ranije nije bio osuđivan, kao i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv, ali je pri tome imao u vidu da se konzumirajući alkohol sam doveo u stanje smanjene uračunljivosti. Od otežavajućih okolnosti Okružni sud je naveo da je cijenio činjenice da su lišeni života apelantovi najbliži članovi porodice, otac i baka, čime je pokazao bezobzirnost. Također, je Okružni sud utvrdio da je apelant pokazao upornost jer je nakon što je otac ranjen apelant tražio od maloljetnog D.M. „da ga dovrši“, zatim da je apelantova odluka da liši života oca i baku donesena poslije određenog razmišljanja koje je sadržavalo i prethodno razmišljanje o sredstvu izvršenja krivičnog djela. Dalje je utvrđeno da je apelantova djelatnost bila sudbonosna za stav maloljetnog D.M. o izvršenju krivičnog djela. Apelant je iskoristio prijateljstvo sa maloljetnikom i imao je odlučujuću poziciju u cjelokupnom procesu izvršenja krivičnog djela. Okružni sud je utvrdio da je apelantov uticaj na maloljetnog D.M. bio izuzetno velik i da je apelant glavni krivac što je došlo do izvršenja krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret. Okružni sud je također, utvrdio da je apelant ispoljio svoj zločinački karakter kada je uzeo novac od ubijenog oca kao i oružje iz koga su oštećeni lišeni života i pobjegao sa lica mjesta.

5. Vrhovni sud je rješavajući o žalbi apelanta, žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je apelant izjavio žalbu protiv prvostepene presude zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tač. g) i z), te člana 311. stav 2. ZKP RS, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede krivičnog zakona i odluke o kazni. Međutim, Vrhovni sud je odbilo žalbu apelanta dajući za to opširne razloge, po svim žalbenim prigovorima apelanta (pogotovu u dijelu koji se odnosi na nezakonito pribavljene dokaze).

6. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u činjenici da su istražne radnje u postupku provedene uz grubo kršenje odredbi krivičnog postupka, što je imalo za posljedicu niz nezakonito pribavljenih dokaza, a na temelju kojih je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Dalje ukazuje da je u konkretnom postupku povrijeđeno načelo in dubio pro reo, načelo zakonitosti dokaza i načelo neposrednosti u izvođenju dokaza. Apelant je takođe tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će utvrditi povredu prava na pravično suđenje, ukinuti navedene presude i narediti Okružnom sudu da odmah zakaže novo suđenje u predmetu.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant predlaže izdavanje privremene mjere, jer je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 19 godina i 10 mjeseci, a na temelju presuda kojim je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Apelant očigledno smatra da navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-741/15 (L. S.) | Sudska praksa | Aktio