Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2423/14 (JP "Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Zenica,JP "Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2423/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-2423/14, rješavajući apelacije JP "Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio JP "Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Zenica protiv:

- presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 070398 13 GŽ od 1. aprila 2014. godine;

- presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 PS 014333 13 REV od 26. juna 2014. godine;

- presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 MAL 059446 14 GŽ od 15. jula 2014. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2423/14 JP "Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 27. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 070398 13 GŽ od 1. aprila 2014. godine. Apelant je dopunio apelaciju 6. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda nadležnog suda kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev apelanta u predmetu radi isplate (isporuka vode i kanalizacija). Kantonalni sud je u osporenoj odluci, u dijelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev, zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kada je djelimično uvažio prigovor zastarjelosti potraživanja kojeg je istakao tuženi za period do 11. maja 2011. godine. S tim u vezi je dalje navedeno da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je tuženi, kao korisnik usluga apelanta, bio u obavezi da mu prijavi svaku promjenu adrese u roku od osam dana u pismenoj formi, te da se u konkretnom slučaju radilo o neispunjenju ugovorne obaveze tuženog a ne o tome da je on neprijavljivanjem nastale promjene u imenu korisnika usluge apelantu prouzrokovao štetu. Imajući u vidu navedeno, u osporenoj odluci je navedeno da je prvostepeni sud u svojoj odluci dao jasne i dovoljne razloge koje, kao pravilne, prihvata i Kantonalni sud, pa je odlučeno kao u dispozitivu osporene odluke primjenom odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku FBiH.

2. AP-4023/14 JP "Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, kojeg zastupa Fatima Đukić-Bajramović, advokat iz Zenice, podnio je 2. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 PS 014333 13 REV od 26. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je, između ostalog, djelimično usvojena revizija tužene (Federacije BiH-Vlade FBiH) te preinačena drugostepena presuda nadležnog kantonalnog suda na način da se zahtjev apelanta za isplatu zakonskih kamata na sva pojedinačna potraživanja (isporuka vode) odbija kao neosnovan. S tim u vezi je Vrhovni sud istakao da je revizija tužene djelimično osnovana u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava od strane prvostepenog suda u dijelu odluke o kamatama, imajući u vidu da se kamate na pojedinačne iznose (precizno navedene u prvostepenoj presude) otpisuju za period nakon 28. novembra 2004. godine, tj. stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je u tom dijelu osporene odluke primjenom odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH.

3. AP-4317/14 JP "Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 26. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 MAL 059446 14 GŽ od 15. jula 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba, te potvrđena prvostepena presuda nadležnog suda kojom je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojeg je podnio protiv tuženog radi isplate duga (isporučena voda i naknada za kanalizaciju). U predmetnom parničnom postupku je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da apelant ne spori da su računi za isporučenu vodu u spornom periodu enormno visoki, da su navedena zaduženja previsoka zbog kvara na mreži, slijedom čega je, po ocjeni Kantonalnog suda, logično zaključiti da se radi o znatnoj količini vode koju tuženi nije potrošio za svoje potrebe, već je ta količina vode „rasuta“ zbog kvara na mreži. S tim u vezi je dalje Kantonalni sud istakao da je apelant kao tužilac, u smislu odredbe člana 126. Zakona o parničnom postupku FBiH, trebao dokazati da se radi o kvaru čije je otklanjanje u nadležnosti korisnika (etažnih vlasnika), a ne njega. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kako u dispozitivu osporene odluke primjenom odredbe člana 226. navedenog Zakona.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2423/14.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama, apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

S obzirom na to da, u predmetnim apelacijama, apelant ima status javnog preduzeća, Ustavni sud podsjeća da on ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što su nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2423/14 (JP "Vodovod i Kanalizacija"… | Sudska praksa | Aktio