Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1660/15 (B. K.,A. P. i S. S.)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1660/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj: AP-1660/15, rješavajući apelacije Bogoljuba Kusića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj: 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Bogoljub Kusić protiv rješenja Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj: T13 0 KTP 0019393 14 od 25. decembra 2014. godine, naredbe Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj: T13 0 KT 0019393 14 2 od 28. novembra 2014. godine, naredbe Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj: T13 0 KT 0019393 14 od 18. juna 2014. godine, Anto Petrušić protiv rješenja Okružnog tužilaštva u Doboju broj: T15 0 KTP 00153328 15 od 20. marta 2015. godine, Simo Stojčević protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj: T03 0 KTP 0034453 13 od 12. marta 2015.

godine, obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj:

T03 0 KTK 0034453 13 od 23. jula 2014. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 1660/15

1. Bogoljub Kusić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, koga zastupa Đorđe Krčmar advokat iz Gradiške, podnio je 7. aprila 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj: T13 0 KTP 0019393 14 od 25. decembra 2014. godine, naredbe Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj: T13 0 KT 0019393 14 2 od 28. novembra 2014. godine, naredbe Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj: T13 0 KT 0019393 14 od 18. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog tužilaštva u Banja Luci odbijena je kao neosnovana pritužba apelanta, kao oštećenog, podnesena protiv naredbe Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj: T13 0 KT 0019393 14 2 od 28. novembra 2014. godine, a kojom naredbom je obustavljena istraga protiv M. Lj. kao osumnjičenog da je počinio krivično djelo Teška krađa propisanog članom 232. stav (1) Krivičnog zakona Republike Srpske.

AP 1750/15

2. Anto Petrušić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dževad Hrnjić advokat iz Žepča, podnio je 10. aprila 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog tužilaštva u Doboju broj: T15 0 KTP 00153328 15 od 20. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog tužilaštva u Doboju odbijena je kao neosnovana pritužba apelanta podnesena protiv naredbe Okružnog tužilaštva u Doboju broj: T 15 0 KTRZ 0015328 13 od 24. decembra 2014. godine, a kojom naredbom se istraga neće sprovesti protiv V. M., J. R. i Lj. B. osumnjičenih da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav (1) Krivičnog zakona SFRJ .

AP 2455/15

3. Simo Stojčević (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mirko Simić advokat iz Brčko distrikta, podnio je 14. maja 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj: T03 0 KTP 0034453 13 od 12. marta 2015. godine, obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj: T03 0 KTK 0034453 13 od 23. jula 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim obavještenjima Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona obavješten je apelant da se istraga neće sprovesti protiv lica koje je apelant prijavio nadležnom tužilaštvu kao počinioce krivičnih djela, odnosno da je odluka tužioca o nesprovođenju istrage pravilna i na zakonu zasnovana.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1660/15. Apelacioni navodi

5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek, itd.).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U pogledu navoda apelanata da je u predmetnim postupcima povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

8. Ustavni sud zapaža, da je u postupcima koje osporavaju apelanti odlučivano o postojanju uslova za pokretanje istrage, odnosno krivičnog postupka protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u predmetnim slučajevima pojavljuju u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, suprotno tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojoj bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

9. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Nadalje, u vezi sa navodima apelanata o diskriminaciji, Ustavni sud podsjeća na činjenicu da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih članova Evropske konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, vidi presudu od 13. juna 1979., serija A, broj 31, stav 32). Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na diskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje. Imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju pitanje diskriminacije, u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. u vezi sa članom 6. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka (h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1660/15 (B. K.,A. P. i S. S.) | Sudska praksa | Aktio