Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1903/15 (J. T.,IMZIT COMERC d.o.o. i Z. I. i V. S. i drugi)
Odluka donesena 30. 06. 2015.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1903/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine u predmetu broj AP-1903/15, rješavajući apelacije Jasminka Trbojević i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Jasminka Trbojević protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 011618 14 Gž 2, od 24. februara 2015. godine;
IMZIT COMERC d.o.o. i Zahir Imamović protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 309801 14 Pžp 2, od 18.
februara 2015. godine;
Vukašin Stojaković protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 13 0 U 003248 14 U, od 30. januara 2015. godine, rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Derventa, broj 07-361- 130/09, od 24. marta 2014. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Derventa, broj 07-361-130/09, od 23. juna 2009.
godine;
Šefija Ibradžić protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 23 0 P 007520 14 Gž, od 17. februara 2015. godine;
Radomir Kezić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 I 015910 14 Gž, od 22. februara 2015. godine;
Dragoja Brković protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 72 0 P 003275 15 Rev 2, od 3. marta 2015. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 P 003275 14 Gvlž, od 24. juna 2014. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 P 003275 13 Gvl, od 29. novembra 2013. godine;
Zuhdi Asani i Nijaz Asani protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 0 40 K 004799 14 Kž, od 30.
marta 2015. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 1903/15
1. Jasminka Trbojević (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke podnijela je 20. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 011618 14 Gž 2, od 24. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba apelantice je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 011618 09 P, od 2. oktobra 2014. godine kojim je apelanticin prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen kao neosnovan. AP 1912/15
2. IMZIT COMERC d.o.o. i Zahir Imamović (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 22. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 309801 14 Pžp 2, od 18. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba apelanta je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 309801 12 Pr, od 5. decembra 2014. godine kojim apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka protiv apelanata po rješenju, broj 65 0 Pr 309801 12 Pr, od 28. februara 2014. godine odbačen kao nedopušten.
AP 2044/15
3. Vukašin Stojaković (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 13 0 U 003248 14 U, od 30. januara 2015. godine, rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Derventa, broj 07-361-130/09, od 24. marta 2014. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Derventa, broj 07-361- 130/09, od 23. juna 2009. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 15.03-361-516/14, od 16. septembra 2014. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Derventa, broj 07-361-130/09, od 24. marta 2014. godine kojim je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem, broj 07-361-130/09, od 23. juna 2009. godine odbijen kao neosnovan.
AP 2202/15
4. Šefija Ibradžić (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 4. maja 2015. godine apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 23 0 P 007520 14 Gž, od 17. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je uvažena, rješenje Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 P 007520 10 P, od 7. oktobra 2014. godine preinačeno i prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka broj P.309/2 odbačen kao neblagovremen. AP 2278/15
5. Radomir Kezić (u daljnjem tekstu apelant) kojeg zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice podnio je 7. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 I 015910 14 Gž, od 22. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 I 015910 09 I, od 5. septembra 2014. godine kojim je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbačen kao nedopušten.
6. Apelant je 26. maja 2015. godine podnio Ustavnom sudu prijedlog za određivanje privremene mjere, kojom bi se prekinuo izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 I 015910 09 I, do okončanja predmetnog postupka pred Ustavnim sudom. AP 2474/15
7. Dragoja Brković (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Nikola Strunić, advokat iz Gradiške podnio je 18. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 72 0 P 003275 15 Rev 2, od 3. marta 2015. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 P 003275 14 Gvlž, od 24. juna 2014. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 P 003275 13 Gvl, od 29. novembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem, od 29. novembra 2013. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Osnovnog suda u Gradišci, broj 72 0 P 003275 00 P, od 16. januara 2009. godine, koja je preinačena presudom Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 003275 09 Gž, od 14. oktobra 2009. godine odbačen je kao nedopušten.
AP 2480/15
8. Zuhdi Asani i Nijaz Asani (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Stevan Ž. Protić, advokat iz Zemuna, Republika Srbija podnijeli su 16. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 0 40 K 004799 14 Kž, od 30. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Zenici, broj 04 0 K 004799 12 Kvl, od 25. aprila 2015. godine zahtjevi apelanata za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Okružnog suda u Zenici, broj K133/81, od 26. jula 1982. godine odbijeni kao neosnovani.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1903/15. Apelacioni navodi
10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog/krivičnog/upravnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, , u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka , u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnih slučajeva u predmetnim postupcima, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. Ustavni sud takođe, zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).Takođe, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).
14. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, te prijedlozima za povrat u pređašnje stanje nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka, odnosno povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
15. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u predmetu AP-2278/15, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman