Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3184/12 (I. K.)
Odluka donesena 30. 06. 2015.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3184/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine u predmetu broj AP-3184/12, rješavajući apelaciju Ive Kovačevića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Kovačevića podnesena zbog dužine trajanja postupka koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 032 0 P 043845 14 od Gž od 20. augusta 2014. godine zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivo Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornje Tuzle, kojeg zastupa Ramiz Aljić, advokat iz Tuzle, podnio je 31. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu pod brojem 32 0 P 043845 05 P (raniji broj P.702/05).
2. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv Federacije BiH, Tuzlanskog kantona i Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) 20. aprila 2005. godine a radi naknade materijalne štete zbog toga što su apelantove nekretnine minirane u toku rata a do danas još uvijek nisu deminirane i tako predstavljaju rizik i opasnost po život zbog čega ih apelant ne može koristiti. Predmet je zaveden pod brojem P.702/05.
3. Nakon što su tuženi dostavili odgovor na tužbu, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 16. mart 2006. godine. Rješenjem Općinskog suda broj P.702/05 od 16. marta 2006. godine prekinut je predmetni postupak radi prestanka ovlaštenja zakonskog zastupnika tuženog Tuzlanskog kantona za zastupanje u parnicama u kojima je tužena i Federacija BiH. Apelant je 27. aprila 2008. godine zatražio da se nastavi postupak u predmetnoj stvari.
4. Općinski sud je donio rješenje broj P.702/05 od 25. maja 2009. godine kojim je određeno da se nastavlja postupak u predmetnoj pravnoj stvari. Nakon toga predmet je dobio novi broj 32 0 P 043845 05 P.
5. Općinski sud je u predmetu 32 0 P 043845 05 P zakazao pripremno ročište za 4. decembar 2012. godine. Rješenjem broj 32 0 P 043845 05 P od 4. decembra 2012. godine utvrđeno je da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom jer apelantov punomoćnik iako je bio uredno pozvan na ročište istom nije pristupio.
6. Prema obavještenju Općinskog suda apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu koju je obzirom na sadržaj taj sud smatrao prijedlogom za povrat u pređašnje stanje.
7. Nakon održanog ročišta Općinski sud je donio rješenje broj 032 0 P 043845 05 P od 31. decembra 2012. godine kojim je odbio apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U obrazloženju rješenja je navedeno da, kako je apelantov uredno obaviješten o održavanju ročišta 4. decembra 2012. godine a nije opravdao svoj izostanak to, prema mišljenju tog suda, nema uvjeta za usvajanje prijedloga za povrat u pređašnje stanje. Navedeno je da je punomoćnik apelanta bio prisutan na pripremnom ročištu na kojem je određeno da se nastavak tog ročišta održi navedenog datuma i da se svojim potpisom na zapisniku saglasio sa održavanjem predmetnog ročišta. Općinski sud je naveo i da je u međuvremenu došlo do promjene sudije u ovom predmetu ali da nije bilo razloga da se ročište odgodi o čemu je i bilo izvješteno obavještenje na vratima sudnice ranijeg sudije te da je u zakazano vrijeme za održavanje ročišta čak i službenik suda otišao pred vrata ranije sudnice kako bi eventualno uputio stranke pred novu sudnicu ali da stranaka u zakazano vrijeme nije bilo ni pred jednom sudnicom. Zbog navedenog Općinski sud je zaključio da se ni su stekli uvjeti za povrat u pređašnje stanje.
8. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je rješenjem broj 032 0 P 043845 14 Gž od 20. augusta 2014. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da je pravilan zaključak prvostepenog suda da nije bilo uvjeta za usvajanje prijedloga za povrat u pređašnje stanje. Navedeno je i da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je postojala obaveza da se nakon promjene sudije odgodi zakazano ročište i zakaže novo. Ovo stoga jer, kako je obrazložio Kantonalni sud, takva obaveza nije postojala jer su se stekli svi uvjeti za održavanje ročišta u zakazano vrijeme na koje su stranke uredno pozvane ali nisu pristupile i pri tom nisu ničim opravdali svoj izostanak.
9. Apelant je u apelaciji, koju je podnio u vrijeme trajanja postupka pred Općinskim sudom, istakao da smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da nije bilo nikakvih uticaja s njegove strane na ovako dugo trajanje postupka te da su u redovnom sudu i prije imenovanja sudija u zadnje tri godine postojali uvjeti i objektivne okolnosti za brže rješavanje starih predmeta pogotovo za hitne predmete kakav je apelantov jer apelant nema druge imovine u kojoj bi boravio. Zbog toga apelant traži da mu Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumnog trajanja postupka pred Općinskim sudom i to za svaku godinu trajanja postupka po 300,00 KM.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
11. Ustavni sud zapaža da je u međuvremenu, dakle od podnošenja apelacije do donošena ove odluke Ustavnog suda, rješenjem Općinskog suda utvrđeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom jer apelant niti njegov punomoćnik, iako su uredno obaviješteni, nisu pristupili zakazanom ročištu nakon čega je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen..
12. S tim u vezi Ustavni sud smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da je u svojoj praksi razmatrao apelacije koje su pokretali slična pravna pitanja. Tako je Ustavni sud u odluci AP 3478/08 od 14. septembra 2010. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) istakao da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. pravila Ustavnog suda.
13. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u predmetu pod brojem 32 0 P 043845 05 P (raniji broj P.702/05). U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je, s obzirom da se niti apelant niti njegov punomoćnik nisu pojavili na zakazanom ročištu iako su uredno obaviješteni o njegovom održavanju, Općinski sud donio rješenje kojim se smatra da je tužba u predmetnom postupku povučena, a žalbu koja je smatrana prijedlogom za povrat u pređašnje stanje je odbijena rješenje Kantonalnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, upravo zbog propusta apelanta, predmetni postupak okončan donošenjem rješenju koje ima procesni karakter. U takvim okolnostima bi, u smislu stavova iz citirane odluke, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud apelantu pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje-pravo na donošenje odluke u razumnom roku, i pored činjenice da apelant, zbog vlastitog propusta, neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. S obzirom na to Ustavni sud smatra da je, u okolnostima apelantovog slučaja, došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog čega se dalje razmatranje apelantovih navoda vezanih za nedonošenje odluke u razumnom roku pokazuje bespredmetnim.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman