Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4127/12 (R. H.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4127/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4127/12, rješavajući apelaciju Remzije Hodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Remzije Hodžić, podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Rješenjem o obustavi postupka Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 I 018424 06 I od 18. februara 2013. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Remziji Hodžić, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 1.800,00 KM na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Remzija Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnijela je 29. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 023-0-I-06-003789, koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda je zatraženo 17. decembra 2012. godine i 22. januara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 20 decembra 2012. godine i 29. januara 2014. godine.

4. Odgovor Općinskog suda od 20. decembra 2012. godine dostavljen je na uvid apelantici, shodno tada važećim Pravilima Ustavnog suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Iz informacije koja je pribavljena u toku postupka pred Ustavnim sudom od službenice izvršne pisarne Općinskog suda (budući da je datum podnošenja prijedloga za izvršenje bio sporan) proizlazi da je apelantica 29. septembra 2006. godine (a ne 19. oktobra 2007. godine, kako je u odgovoru na apelaciju naveo Općinski sud) podnijela prijedlog Općinskom sudu za izvršenje pravosnažne Presude navedenog suda broj RS.472/04 od 14. aprila 2005. godine, kojom je „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan na isplatu.

7. Apelantica je predložila da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje se nađu u poslovnim prostorijama izvršenika, te namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom.

8. Općinski sud je Rješenjem broj 023-0-I-06-003789 od 19. oktobra 2007. godine dozvolio predloženo izvršenje.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik protiv rješenja o izvršenju uložio prigovor, koji je Općinski sud odbio rješenjem od 29. aprila 2010. godine.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik izjavio i žalbu protiv rješenja Općinskog suda kojim je odlučeno o prigovoru, koja je, zajedno sa spisom, dostavljena Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

11. Kantonalni sud je o žalbi odlučio Rješenjem broj 01 0 P 004568 Gž od 4. avgusta 2010. godine, tako što je izvršenikovu žalbu odbio, nakon čega je 13. septembra 2010. godine spis vraćen Općinskom sudu na daljnje postupanje.

12. Apelantica je podneskom od 22. avgusta 2011. godine od Općinskog suda tražila prioritetno postupanje po rješenju o izvršenju.

13. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je na istim predmetima izvršenja (izvršenikove pokretne stvari) podneseno još 30-tak prijedloga drugih tražitelja izvršenja, te da je iz tog razloga prvostepeni sud čekao da svi predmeti budu izvršni, te da nakon toga vodi jedan objedinjeni postupak, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), tako da je tek u 2012. godine (bez preciziranja tačno kada) Općinski sud izvršio zapljenu izvršenikovih pokretnih stvari, uz određivanja prodaje. Predmet je u CMS-u dobio novi broj 23 0 I 018424 06 I i spojen je u predmet koji je zaveden pod brojem 23 0 I 0012005 06 I.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Rješenjem broj 23 0 I 018424 06 I od 18. februara 2013. godine obustavio postupak zbog toga što izvršenikove zaplijenjene pokretne stvari nisu prodate ni na ponovljenom drugom ročištu.

15. Iz odgovora Općinskog suda ne proizlazi da je apelantica podnijela žalbu protiv rješenja o obustavi postupka, niti da je podnijela novi prijedlog na drugom predmetu i sredstvu izvršenja, što upućuje na zaključak da je ovaj izvršni postupak, u smislu odredbe člana 64. ZIP-a, okončan citiranim rješenjem o obustavi postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica je hronološki opisala tok postupka navodeći da je prijedlog za izvršenje podnijela 18. septembra 2006. godine, koji ni nakon šest godina još uvijek nije okončan. Istaknuto je da se radi o hitnom postupku, shodno odredbi člana 5. ZIP-a, koja predviđa hitnost u postupanju. Predložila je da joj se zbog kršenja prava na suđenje „u razumnom roku“ pred Općinskim sudom, u skladu s Pravilima Ustavnog suda, dosudi pravična naknada.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je u odgovorima hronološki opisao tok postupka (što je detaljno prezentirano u prethodnim tačkama ove odluke), a naknadno je informisao Ustavni sud da je postupak obustavljen. V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 12. stav 5.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. (…) Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 66.

Redoslijed namirenja više tražilaca izvršenja Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. U konkretnom slučaju apelantica ovom apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke „u razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u izvršnom postupku koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije preduzimao radnje izvršenja na izvršenikovim pokretnim stvarima po pravosnažnom rješenju o izvršenju, te smatra da je apelacija u odnosu na pravo na donošenje odluke „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

26. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelantica ukazuje na dužinu izvršnog postupku u kojem se neophodno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, „Službeni glasnik BiH“, broj 8/05, tačka 27). S obzirom na navedeno proizlazi da apelantica, kao tražilac izvršenja, u ovom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Dalje Ustavni sud ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Ustavni sud zapaža da je apelantica ovaj postupak izvršenja pokrenula prijedlogom Općinskom sudu 29. septembra 2006. godine, a da je postupak dovršen rješenjem o obustavi postupka broj 23 0 I 018424 06 I od 18. februara 2013. godine, dakle nakon šest godina i pet mjeseci, što predstavlja period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka.

29. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama ZIP-a (član 5), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Ustavni sud također podsjeća na odredbu člana 15. ZIP-a koja propisuje rokove za postupanje nadležnog suda po podnesenom prijedlogu (osam dana) i prigovoru (15 dana). Imajući u vidu navedene zakonske odredbe Ustavni sud prije svega uočava da je Općinskom sudu trebalo duže od godinu dana da odluči o apelanticinom prijedlogu (19. oktobar 2007. godine), a čak dvije godine i šest mjeseci o podnesenom izvršenikovom prigovoru (29. april 2010. godine), što je, s obzirom na odredbu člana

15. ZIP-a i u odsustvu relevantnog obrazloženja Općinskog suda, neprihvatljivo dug period. Ustavni sud također primjećuje da je Općinski sud, nakon što mu je Kantonalni sud (13. septembar 2010. godine) dostavio spis kojim je u primjerenom roku odlučio o žalbi, zapljenu izvršenikovih pokretnih stvari proveo tek u toku 2012. godine, čekajući da svi predmeti koji su podneseni (njih 30-ak) na istim predmetima izvršenja budu izvršni, što je isto tako neprihvatljivo dug period, uzme li se u obzir odredba člana 5. ZIP-a i činjenica da iz relevantnih odredaba ZIP-a eksplicitno ne proizlazi takva mogućnost. Naime, odredba člana 66. ZIP-a propisuje da se više tražilaca namirenja na istom predmetu izvršenja namiruje onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, pa u okolnostima kada je apelanticino rješenje, u smislu relevantnih odredbi ZIP-a (član 13), postalo izvršno i pravosnažno donošenjem odluke Kantonalnog suda 4. avgusta 2010. godine, za Ustavni sud čini se neprihvatljivim činjenica da je Općinski sud čekao gotovo dvije godine na izvršnost drugih rješenja da bi izvršio zapljenu izvršenikovih pokretnih stvari. Naime, okolnost da je bilo podneseno više prijedloga za izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima ne može biti opravdanje za neprovođenje izvršenja po apelanticinom prijedlogu, odnosno za nepostupanje suda po izvršnom i pravosnažnom rješenju. Ustavni sud dalje zapaža da je nakon toga, u relativno kratkom roku, postupak obustavljen rješenjem (13. februara 2013. godine).

30. Imajući u vidu sve navedene okolnosti Ustavni sud ne može prihvatiti činjenicu da je Općinskom sudu o izvršenikovom prijedlogu i prigovoru trebalo skoro četiri godine da odluči, te gotovo dvije godine da bi izvršio zapljenu pokretnih stvari, što je, shodno odredbi člana 5. ZIP-a, neprihvatljivo dug period za što Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio argumentovano obrazloženje.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelanticino pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

32. Apelantica je zatražila da joj se, zbog dužine trajanja postupka, naknadi nematerijalna šteta. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud odlukom kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete koja se određuje prema pravednosti, shodno standardima koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

33. Shodno navedenom, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip utvrđivanja naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

34. S obzirom na to da ovaj postupak po zakonu spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak ukupno trajao nešto duže od šest godina, Ustavni sud smatra da bi apelantici na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“, po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

35. Ustavni sud podsjeća da ova odluka u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava na suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, posebno u situacija kada je Općinskom sudu trebalo nešto duže od šest godina da izvršni postupak okonča donoseći rješenje o obustavi postupka, što je neprihvatljivo dug period, uzme li se obzir odredba člana 5. ZIP-a, koja propisuje hitnost u postupanju.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4127/12 (R. H.) | Sudska praksa | Aktio