Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1756/12 (Općina Široki Brijeg)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Zastara
  • Prava iz radnog odnosa
  • Otpremnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1756/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1756/12, rješavajući apelaciju Općine Široki Brijeg, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. lipnja 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Općine Široki Brijeg podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 64 0 Rs 019908 12 Rsž od 19. ožujka 2012. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 019908 11 Rs od 28. studenog 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Općina Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobraniteljstvo, podnijela je 10. svibnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Rs 019908 12 Rsž od 19. ožujka 2012. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Rs 019908 11 Rs od 28. studenog 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Vlade Ivankovića (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je 3. studenog 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 13. i 24. studenog 2014. godine, a tužitelj 13. studenog 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Odlučujući u pravnoj stvari tužitelja protiv apelantice radi zaštite prava iz radnog odnosa, Općinski sud je donio Presudu broj 64 0 Rs 019908 11 Rs od 28. studenog 2011. godine, potvrđenu presudom Kantonalnog suda, kojom je apelantica obvezana tužitelju na ime otpremnine isplatiti iznos od 6.378,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. svibnja 2009. godine do konačne isplate. Iz navoda tužbe proizlazi, kako je navedeno u obrazloženju presude, da je tužitelj bio općinski vijećnik i predsjednik Općinskog vijeća u profesionalnom statusu, da mu je nakon prestanka funkcije općinskog načelnika rješenjem utvrđeno pravo na jednokratnu isplatu otpremnine u iznosu od tri plaće ostvarene u prethodnome mjesecu i da Služba za financije navedeno rješenje nije izvršila. Apelantica je u odgovoru na tužbu istakla prigovor zastare potraživanja. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, između ostalog uvidom u rješenje o tužiteljevom razrješenju sa mjesta predsjednika Općinskog vijeća od 30. ožujka 2009. godine, dopisa Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje od 21. lipnja 2011. godine i uvjerenja o podacima registriranim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, utvrdio da je tužitelj 30. ožujka 2009. godine razriješen dužnosti predsjednika Općinskog vijeća Široki Brijeg, da mu je 6. travnja 2009. godine prestao mandat vijećnika u Općinskom vijeću i da je potom od travnja do srpnja 2009. godine bio uposlen u tvrtki „Farmaco“ d.o.o. Široki Brijeg, a od 28. srpnja 2009. godine pa nadalje u Parlamentu FBiH. Općinski sud je na temelju navedenih dokaza utvrdio da tužitelj, nakon prestanka javne funkcije, u smislu odredbe članka 9. Zakona o pravima izabranih dužnosnika, nositelja izvršnih funkcija i savjetnika u institucijama vlasti u Zapadnohercegovačkom kantonu (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima izabranih dužnosnika) ima pravo na naknadu plaće ili otpremnine u iznosu od tri plaće ostvarene kod korisnika proračuna u mjesecu koji prethodi prestanku javne funkcije. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u obračunsku listu na tužiteljevo ime prema kojoj je tužiteljeva plaća za ožujak iznosila 2.126,00 KM. Imajući u vidu da tužitelju otpremnina nesporno nije isplaćena, a da prema navedenoj zakonskoj odredbi ima pravo na otpremninu u iznosu od tri prosječne plaće, Općinski sud je udovoljio tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosio na otpremninu, dok je u pogledu preostalog dijela – naknade za rad u odboru, djelomično prihvaćen prigovor zastare potraživanja.

6. Kantonalni sud je Presudom broj 64 0 Rs 019908 12 Rsž od 19. ožujka 2012. godine apelantičinu žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostupanjski sud ocijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u vezi s drugim dokazima, te da iz rješenja o razrješenju, na koje apelantica žalbom ukazuje, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu plaće ili pravo na otpremninu nakon prestanka javne funkcije, da se tužitelj izjasnio da prihvaća otpremninu u iznosu od tri plaće ostvarene u mjesecu koji prethodi prestanku javne funkcije i da se u navedenom rješenju ne spominju razlozi prestanka javne funkcije. Kantonalni sud je ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti ukazao na to da su žalbeni navodi neutemeljeni i da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi navedeni u žalbi, niti oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe članka 226. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostupanjska presuda u cjelini potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelantica ukazuje na to da joj je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U vezi s kršenjem navedenog prava, apelantica je ukazala na pogrešnu primjenu materijalnog prava ističući da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjena odredba članka 9. Zakona o pravima izabranih dužnosnika, jer je tužitelj razriješen dužnosti prije isteka mandata, pa stoga nije imao pravo na otpremninu.

b) Odgovor na apelaciju

8. Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja apelantičinih prava na koje se poziva u apelaciji, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neutemeljena.

9. Općinski sud smatra da su navodi apelacije paušalni jer je prvostupanjska presuda donesena na temelju činjenica i dokaza utvrđenih tijekom postupka, primjenom relevantnih zakonskih odredaba, a ne proizvoljnom primjenom materijalnog prava. Stoga je predloženo da se apelacija odbije kao neutemeljena.

10. Tužitelj smatra da je apelacija potpuno neutemeljena i da je apelantičin cilj da se po treći put razmatra činjenično stanje predmeta o kojem je već pravomoćno odlučeno. Predložio je da se apelacija odbaci kao očito nedopuštena ili da se odbije kao neutemeljena.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 3/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Članak 7.

Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojim se utvrđuju te činjenice.

Sud je ovlašten ustanoviti i činjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 2.).

Članak 123.

Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza ustanoviti činjenice na temelju kojih će donijeti odluku.

Članak 226.

Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. U Zakonu o pravima izabranih dužnosnika, nositelja izvršnih funkcija i savjetnika u institucijama vlasti u Županiji zapadnohercegovačkoj („Narodne novine Županije zapadnohercegovačke“ broj 8/07) relevantna odredba glasi:

Članak 9.

Izabrani dužnosnici i nositelji izvršnih funkcija nakon prestanka javne funkcije imaju pravo na naknadu plaće u trajanju od 6 mjeseci, u visini koju su ostvarili u zadnjem mjesecu prije prestanka javne funkcije.

Pravo na naknadu plaće utvrđene u stavku 1. ovoga članka prestaje ukoliko izabrani dužnosnik i nositelj izvršne funkcije ostvari plaću po nekoj drugoj osnovi ili ispuni uvjete za mirovinu.

Umjesto naknade plaće iz stavka 1. ovoga članka izabrani dužnosnici i nositelji izvršnih funkcija nakon prestanka javne funkcije mogu prihvatiti isplatu otpremnine u iznosu od tri neto plaće ostvarene kod korisnika proračuna u mjesecu koji prethodi prestanku javne funkcije.

VI.Dopustivost

13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 019908 12 Rsž od 19. ožujka 2012. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, Presudu broj 64 0 Rs 019908 12 Rsž od 19. ožujka 2012. godine apelantica je primila 23. ožujka 2012. godine, a apelacija je podnesena 10. svibnja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

16. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelantica ukazuje na to da joj je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

18. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

S obzirom na to da je apelantica nositeljica javne vlasti, Ustavni sud ističe da nositelji javne vlasti ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao na to da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kojega suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. Sukladno tome, državna tijela i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

19. Apelantica smatra da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadaća tih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka, naveo da iz dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku jasno proizlazi da tužitelj nakon prestanka javne funkcije ima pravo na naknadu plaće ili pravo na otpremninu, u smislu odredbe članka 9. Zakona o pravima izabranih dužnosnika, te da se u rješenju o razrješenju tužitelja dužnosti ne spominju razlozi prestanka funkcije. Osim toga, Ustavni sud iz dokumentacije koja mu je dostavljena primjećuje da je apelantica u odgovoru na tužbu istakla samo prigovor zastare potraživanja koji su sudovi prihvatili u pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva (naknade za članstvo i rad u Općinskom odboru), te da vezano za pobijanje osnove tužbenog zahtjeva koji se tiče otpremnine apelantica nije izvodila bilo kakve dokaze. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazi da su redoviti sudovi u tom smislu naveli jasne i argumentirane razloge na temelju kojih je ocijenjeno da je apelantica dužna tužitelju isplatiti otpremninu. Pri tome, Ustavni sud smatra da se iz obrazloženja pobijanih presuda ne može zaključiti da su redoviti sudovi u primjeni prava postupali proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Ustavnog suda navedenu u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII.Zaključak

21. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kada su redoviti sudovi primjenom relevantnih odredaba o pravima izabranih dužnosnika djelomično usvojili tužbeni zahtjev pri čemu su naveli jasna i argumentirana obrazloženja, a u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ni nešto drugo što bi uputilo na zaključak da je primjena materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih presuda bila proizvoljna.

22. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1756/12 (Općina Široki Brijeg) | Sudska praksa | Aktio