Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2966/12 (D. T.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2966/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2966/12, rješavajući apelaciju Duška Tadića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Duška Tadića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Sarajevu pod brojem 065-0-P-06-005254, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 009682 08 Gž od 28. decembra 2012.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Duško Tadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čajniča, kojeg zastupa Milenko Vojo Radović, advokat iz Foče, podnio je 3. avgusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je okončan Presudom broj 09 0 P 009682 08 Gž od 28. decembra 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) zatraženo je 4. septembra i 13. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovore na apelaciju 13. septembra i 20. decembra 2013. godine, a Opštinski sud 22. oktobra 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 17. oktobra 2006. godine podnio tužbu Opštinskom sudu protiv Federalnog ministarstva pravde, kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete zbog neosnovanog lišavanja slobode.
6. Opštinski sud je Presudom broj 065-0-P-06-005254 od 7. decembra 2007. godine obavezao tuženog da apelantu na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 19.100,00 KM sa kamatama i troškovima postupka, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.
7. Protiv presude Opštinskog suda žalbe su izjavile obje parnične strane. Cio spis je nakon ispunjenja zakonskih pretpostavki (odgovora na žalbu) dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivnje 22. maja 2008. godine.
8. Apelant je podnescima od 27. novembra 2009. godine, 6. maja 2010. godine, 25. februara 2011. godine, 2. aprila, 28. maja i 26. jula 2012. godine urgirao kod Kantonalnog suda da se predmet uzme u rad, ukazujući da četiri godine nije preduzeta niti jedna procesnopravna radnja.
9. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 P 009682 08 Gž od 28. decembra 2012. godine odlučio o žalbama apelanta i tuženog.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka povodom žalbe, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 13. oktobra 2006. godine Opštinskom sudu podnio tužbu o kojoj je taj sud odlučio 7. decembra 2007. godine a nakon uloženih žalbi cio spis je dostavljen 22. maja 2008. godine Kantonalnom sudu na odlučivanje. Međutim, Kantonalni sud od momenta prijema spisa do podnošenja apelacije nije preduzeo nijednu radnju u razdoblju dužem od četiri godine, a velikim brojem predmeta i bolovanjem uredujućeg sudije opravdava svoje nepostupanje u tako dugom vremenskom periodu. S tim u vezi, apelant je ukazao na praksu Evropskog suda i Ustavnog suda iz koje proizilazi da bolest sudije ili veliki broj predmeta ne može biti opravdanje za nepostupanje sudova. S druge strane, apelant svojim ponašanjem nikako nije uticao na tako dugo trajanje postupka, već je, upravo surotno tome, svojim intervencijama i dopisima pokušavao od suda izdejstvovati što hitnije rješavanje predmeta. Apelant smatra da dužina postupka pred Kantonalnim sudom u periodu dužem od četiri godine ne zadovoljava zahtjev i garancije koje pruža pravično suđenje u razumnom roku. Budući da postupak u cjelini, uključujući i postupak pred Opštinskim sudom traje duže od šest godina, predložio je da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog dužine postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati iznos od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je najprije zatražio da se produži rok za davanje odgovora na apelaciju, jer je zadužena sudija bila na bolovanju. U kasnijem odgovoru na apelaciju je navedeno da je Presudom tog suda broj 09 0 P 009682 08 Gž od 28. decembra 2012. godine odlučeno o žalbama parničnih stranaka, ali da je navedena presuda, zbog bolovanja zaduženog sudije, strankama dostavljena u novembru 2013. godine.
12. Opštinski sud je naveo da je prvostepena presuda donesena u skladu sa važećim zakonskim propisima u periodu nešto dužem od godinu dana pri čemu taj sud nije prekršio prava.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
[...] Drugostepeni sud održaće sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
19. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 17. oktobra 2006. godine pokrenuo postupak radi naknade štete o kojoj je Opštinski sud odlučio za više od godinu dana, odnosno 7. decembra 2007. godine. Iz dokumentacije je dalje vidljivo da je po ispunjenju zakonskih pretpostavki cio spis na rješavanje o žalbi dostavljen Kantonalnom sudu 22. maja 2008. godine, da je Kantonalni sud donio odluku 28. decembra 2012. godine a presudu parničnim strankama dostavio skoro godinu dana kasnije, u novembru 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka pred Kantonalnim sudom jeste pet godina i pet mjeseci.
21. Ustavni sud iz raspoložive dokumentacije i informacija koje su mu dostavljene zapaža da je apelant u relevantnom periodu šest puta pismenim podnescima predlagao Kantonalnom sudu da se predmet uzme u rad ili da se, ukoliko je u pitanju duže bolovanje uredujućeg sudije, predmet presignira drugom sudiji. Iz navedenog proizilazi da je apelant, iako nije imao mogućnost efektivnog uticaja na dužinu trajanja postupka, bio aktivan radi krajnje realizacije svog prava. S druge strane, Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju kao razlog nedonošenja odluke u razumnom roku naveo veliki broj predmeta po pojedinačnim referatima zaduženih sudija i duže bolovanje uredujućeg sudije u konkretnom predmetu.
22. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je Kantonalni sud presudu po žalbi donio nakon četiri godine i sedam mjeseci i dostavio skoro godinu dana kasnije. Dakle, postupak pred Kantonalnim sudom trajao je ukupno pet godina i pet mjeseci, što je suprotno principu "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
23. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka, visinu apelantovog potraživanja i način okončanja postupka, te zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog prava.
VIII. Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je predmetni postupak po žalbi trajao pet godina i pet mjeseci isključivo zbog neaktivnosti Kantonalnog suda.
25. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman