Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3962/14 (G. Đ.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3962/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3962/14, rješavajući apelaciju Gorana Đukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Gorana Đukića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 035643 08 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 71 0 I 035643 08 I u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Goran Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 27. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 035643 08 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 9. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 18. marta 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je Osnovnom sudu 10. oktobra 2008. godine, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj P-1039/04 od 5. maja 2008. godine, podnio prijedlog za izvršenje, kojim je kao sredstvo izvršenja predložio izvršenikove pokretne stvari. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 035643 08 I od 18. maja 2009. godine odredio izvršenje protiv izvršenika popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
6. Zaključkom broj 71 0 I 035643 08 I od 25. februara 2011. godine Osnovni sud je naložio apelantu kao tražiocu izvršenja da u roku od osam dana dostavi sudu sve neophodne podatke o izvršenikovoj imovini. Apelant je dopisom uredio prijedlog za izvršenje tako što je opredijelio novo sredstvo izvršenja, i to na izvršenikovom putničkom motornom vozilu i prenosom novčanih sredstava s izvršenikovih žiro računa, koje je izvršenik imao otvorene kod UniCredit banke d.d. Mostar i kod MEB Bank d.d. Brčko. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 035643 08 I od 22. oktobra 2012. godine usvojio uređeni apelantov prijedlog i odredio da se izvršenje provede zapljenom izvršenikovih novčanih sredstava sa žiro računa otvorenih kod navedenih banaka, a taj novčani iznos će se prenijeti na račun tražioca izvršenja, odnosno apelanta. Navedeno rješenje o izvršenju je postalo pravosnažno 25. decembra 2012. godine, a Osnovni sud je 26. decembra 2012. godine rješenje dostavio bankama na dalje provođenje.
7. UniCredit banka d.d. Mostar je dopisom od 7. marta 2013. godine obavijestila Osnovni sud da je rješenje o izvršenju od 22. oktobra 2012. godine zaprimila, da je blokirala izvršenikov račun, a da je rješenje o izvršenju zavedeno u red čekanja prema redoslijedu namirenja, u skladu s odredbama članova 166, 167, 168, 169. i 170. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: Zakon o izvršnom postupku).
8. Apelant je, s ciljem da okonča ovaj izvršni postupak, podnosio urgencije Osnovnom sudu, i to: 16. avgusta 2012. godine, 14. avgusta 2013. godine, 12. marta 2014. godine i 15. avgusta 2014. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji traje duže od šest godina, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo tok izvršnog postupka, kako je to već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, gdje je istakao da je rješenje o izvršenju zavedeno u red čekanja kod UniCredit banke d.d. Mostar, jer je izvršenikov račun blokiran po više osnova, te da tražilac izvršenja sam određuje način i sredstvo izvršenja i da ne može postojati odgovornost suda za dužinu trajanja naplate predmetnog potraživanja. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo i to da je u ovom izvršnom postupku postupao u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i da je u ovoj pravnoj stvari proveo postupak izvršenja.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br.59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 166.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se sprovesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese sa transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiro-računa kod banke, da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(3) Izvršenje na novčanom potraživanju, koje po štetnom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom ili drugim računima kod banke izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku, određuje se tako što se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja nakon izvršnosti rješenja o izvršenju. To rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju kojim su određeni zapljena novčanog potraživanja i prenos radi naplate.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odrediće se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu, te broj računa tražioca izvršenja na koji treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili ako su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prenose. Podaci koji se dostavljaju a koji se odnose na međubankarske prenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u određenoj banci.[…] Član 167.
Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
[…]
VI. Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. U konkretnom slučaju, apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da izvršni postupak traje duže od šest godina. Apelant apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji traje duže od šest godina, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi odnose na nemogućnost da realizuje izvršenje pravosnažne sudske odluke zbog neokončanja (nedovršenja) izvršnog postupka.
21. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05), te da se izraz „presuda“ mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke, kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o neizvršenju sudske presude koja je donesena u parničnom postupku u kojem je odlučeno o apelantovom pravu, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono traje sve dok se ne realizuje utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bi bio iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
22. Ustavni sud, ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizovati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žalio na nemogućnost realizacije pravosnažne i izvršne sudske odluke u izvršnom postupku, koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 I 035643 08 I, gdje je prijedlog za izvršenje apelant podnio 10. oktobra 2008. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka jeste period duži od šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku, koji je pokrenut pred Osnovnim sudom prijedlogom za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj P-1039/04 od 5. maja 2008. godine, da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanta, a koji je po svojoj prirodi hitan i da se ne radi o naročito složenom postupku.
25. Ustavni sud zapaža da je apelant pred Osnovnim sudom 10. oktobra 2008. godine prijedlogom za izvršenje pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika, gdje je u prijedlogu za izvršenje opredijelio tako da i sredstvo izvršenja budu izvršenikove pokretne stvari, a koje je Osnovni sud šest mjeseci nakon podnesenog prijedloga za izvršenje, Rješenjem broj 71 0 I 035643 08 I od 18. maja 2009. godine, dozvolio. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud tri godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, odnosno, dvije i po godine nakon donesenog rješenja o izvršenju, Zaključkom broj 71 0 I 035643 08 I od 25. februara 2011. godine, naložio apelantu da u roku od osam dana dostavi sudu podatke o izvršenikovoj imovini, a što je apelant blagovremeno i dostavio, gdje je opredijelio novo sredstvo izvršenja i to na izvršenikovom putničkom motornom vozilu i prenosom novčanih sredstava s izvršenikovih žiro računa, koje je izvršenik imao otvorene kod navedenih banaka. Osnovni sud je nakon više od jedne i po godine dozvolio promjenu načina i sredstava izvršenja rješenjem od 22. oktobra 2012. godine, koje je nakon pravosnažnosti dostavio 26. decembra 2012. godine Unicredit banci d.d. Mostar na dalje provođenje.
26. Iz navedenog proizlazi da je Osnovni sud u preduzimanju procesnih radnji u ovom izvršnom postupku postupao neažurno, što pokazuje i činjenica da je između procesnih radnji koje je preduzimao prolazio i vremenski period duži od jedne godine, što je znatno doprinijelo dužini trajanja izvršnog postupka. Kao obrazloženje zašto izvršni postupak nije okončan, Osnovni sud je istakao da je rješenje o izvršenju dostavio na dalje provođenje UniCredit banci d.d. Mostar koje je zavedeno u red čekanja, jer je izvršenikov račun blokiran po više osnova, te da je sud proveo postupak izvršenja, a u skladu s odredbom člana 166. stav 2. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da navedena okolnost objektivno utiče na dužinu trajanja izvršnog postupka, ali ne u odlučujućoj mjeri, budući da je tokom trajanja postupka Osnovni sud postupao bez primjerene ažurnosti, uprkos činjenici da se izvršni postupak po zakonu smatra hitnim i da se u njegovom provođenju traži od suda naročita ažurnost. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U tom kontekstu, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 37), Ustavni sud zapaža da ovaj izvršni postupak nije okončan donošenjem pravosnažne odluke o odbacivanju ili odbijanju apelantovog izvršnog prijedloga, niti da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U tom kontekstu, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba Zakona o izvršnom postupku kojom je propisano dovršenje izvršenja.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da dužina izvršnog postupaka, koji traje duže od šest godina nakon podnesenog prijedloga za izvršenje, a koji je po svojoj prirodi hitan, što propisuje i odredba člana 5. Zakona o izvršnom postupku, a nije okončan na jedan od načina propisanih odredbom člana 64. Zakona o izvršnom postupku, ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na djelotvorno izvršenje sudske odluke. S tim u vezi Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje u okolnostima konkretnog slučaja da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke.
29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev djelotvornog izvršenja sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
30. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine jer se ti navodi također odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zbog dužine trajanja izvršnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu odgađanja izvršenja. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku, odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer dužina izvršnog postupaka, koji traje duže od šest godina a od velikog značaja je za apelanta jer proizlazi iz apelantovih prava utvrđenih u parničnom postupku pravosnažnom i izvršnom Presudom Osnovnog suda broj P-1039/04 od 5. maja 2008. godine, a izvršni postupak je po svojoj prirodi hitan što propisuje i odredba člana 5. Zakona o izvršnom postupku, a nije okončan na jedan od načina propisanih odredbom člana 64. Zakona o izvršnom postupku, pri čemu Osnovni sud nije postupao s primjerenom ažurnošću, što ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na djelotvorno izvršenje sudske odluke.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman