Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2163/12 (S. A.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2163/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2163/12, rješavajući apelaciju Slobodana Arambašića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slobodana Arambašića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 051195 08 P koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 051195 12 Gž od 29. novembra 2012. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da Slobodanu Arambašiću, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, na ime naknade nematerijalne štete, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950,00 KM na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Slobodan Arambašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. juna 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 051195.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja radnje, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 19. juna 2012. godine i 1. oktobra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Dalje, od Okružnog suda je 4. oktobra 2013. godine zatražena informacija u kojoj se fazi nalazi predmetni postupak.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. jula 2012. godine. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju i tražene informacije 28. juna 2012. godine i 7. novembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 tada važećih Pravila Ustavnog suda, odgovori Osnovnog i Okružnog suda su 18. jula i 18. oktobra 2012. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 18. avgusta 1999. godine pokrenuo parnični postupak protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete. Apelant je u tužbi istakao da je kao borac Vojske Republike Srpske obolio, da je 1994. godine operisao čir a da je 1996. godine imao „izliv u lijevi hemitoraks“, te da od 4. oktobra 1996. godine ima status RVI V grupe sa 70 % invaliditeta po osnovu oboljenja zbog čega trpi nematerijalnu štetu.
7. Osnovni sud je 28. septembra 2009. godine donio Presudu broj 71 0 P 051195 08 P kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženu da mu ispati ukupan iznos od 16.000,00 KM po osnovima i u iznosima bliže navedenim u izreci presude. Višak apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete (u iznosu od 7.000,00 KM) je odbijen. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je, osim što je izvršio uvid u materijalne dokaze (i njihovo čitanje) kojima je apelant dokazivao osnovanost postavljenog zahtjeva, sproveo i dokaz vještačenja posredstvom stalnog sudskog vještaka medicinske struke. Takođe, Osnovni sud je naveo da tužena nije predlagala, niti izvodila dokaze. Dalje, Osnovni sud je naveo da je, u skladu sa odredbama čl. 4 i 5 Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava na naknadu štete) ovaj predmet bio dostavljen i Pravobranilaštvu Republike Srpske, ali da stranke nisu zaključile vansudsko poravnanje zbog čega je taj postupak obustavljen zaključkom broj UN- 900/07 od 24. septembra 2008. godine, te je postupak nastavljen po odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
8. Nezadovoljna ovom presudom, tužena je 22. oktobra 2009. godine podnijela žalbu na koju je apelant odgovorio 5. novembra 2011. godine.
9. Apelant je 10. novembra 2011. godine, 16. januara i 4. aprila 2012. godine od Osnovnog suda tražio da predmetni spis dostavi Okružnom sudu na daljnje odlučivanje.
10. Osnovni sud je 25. juna 2012. godine predmetni spis dostavio Okružnom sudu na postupak po žalbi.
11. Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 051195 12 Gž od 29. novembra 2012. godine žalbu tužene odbio i Presudu Osnovnog suda broj 71 0 P 051195 08 P od 28. septembra 2009. godine potvrdio.
IV. Apelacija
a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, odnosno zbog „odugovlačenja postupka“ povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da predmetni postupak traje duže od 13 godina bez opravdanog razloga. Naročito ističe da Osnovni sud duže od dvije godine od prijema odgovora na žalbu nije dostavio spis Okružnom sudu na odlučivanje. Apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje neosnovani i da je spis dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje „po žalbama“. O razlozima vezanim za dužinu trajanja predmetnog postupka Osnovni sud se nije posebno izjašnjavao.
14. Okružni sud je naveo da je 25. juna 2012. godine primio prvostepeni spis radi odlučivanja po žalbi tužene o kojoj je odlučio 29. novembra 2012. godine.
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/05 od 21. novembra 2005. godine, 1/09, 49/09 i 118/09) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
Član 8. stav 1.
Pravo na naknadu štete imaju fizička i pravna lica čiji su tužbeni zahtjevi pred nadležnim sudovima po tom osnovu zaprimljeni zaključno sa 19. junom 2001. godine.
Član 23.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 38/80, 69/8258/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer se u vrijeme podnošenja apelacije predmetni spis još uvijek nalazio u Osnovnom sudu, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom […].
Relevantni principi
25. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 18. avgusta 1999. godine pokrenuo predmetni parnični postupak koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 051195 12 Gž od 29. novembra 2012. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao duže od 13 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je predmet apelantovog tužbenog zahtjeva bila naknada nematerijalne štete, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, a naročito zbog toga što tužena nije sprovodila nikakve dokaze, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom sudskom postupku.
28. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu donio nakon 10 godina od dana podnošenja tužbe, te da mu je, nakon toga, trebalo duže od dvije godine da dostavi predmetni spis Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi tužene. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud svoju odluku donio u relativno kratkom roku od oko pet mjeseci od dana prijema predmetnog spisa. Međutim, to ne opravdava činjenicu da je predmetni spis u Osnovnom sudu bio oko 12 godina od prijema tužbe, što taj sud i ne spori u svom odgovoru na apelaciju, ne dajući pri tome nikakav razlog za svoje nepostupanje u predmetu koji nije složen. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je isključiva odgovornost Osnovnog suda za nedonošenje odluke u razumnom roku u konkretnom slučaju. Takođe, Ustavni sud zapaža i da iz prvostepene presude proizilazi da je predmetni spis jedno vrijeme bio i u Pravobranilaštvu Republike Srpske radi eventualnog vansudskog poravnanja. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je Zakon o ostvarivanju prava na naknadu štete stupio na snagu 29. novembra 2005. godine, te smatra da ta okolnost nije opravdanje za očito nepreduzimanje radnji u postupku od Osnovnog suda kako u periodu od podnošenja tužbe do stupanja na snagu ovog zakona (dakle, u periodu dužem od šest godina), tako i nakon donošenja zaključka Pravobranilaštva kojim je predmetni postupak vansudskog poravnanja obustavljen (24. septembra 2008. godine). Ta okolnost je, prema mišljenju Ustavnog suda, trebalo da bude dodatni razlog da Osnovni sud u što kraćem roku preduzme radnje kako bi okončao predmetni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.
29. Imajući u vidu navedeno, te podržavajući svoju dosadašnju praksu u predmetima u kojima su pokretana gotovo identična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3604/10 od 17. septembra 2013. godine, tač. 31 i 32, te Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5768/10 od 23. decembra 2013. godine, tač. 40 i 41, dostupne i na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
31. U vezi sa tim, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije riječ o hitnom postupku i da je predmetni postupak trajao 13 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.950,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, koji nije složen, trajao 13 godina a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Osnovnom sudu, koji nije djelotvorno kontrolisao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka, kako je to propisano procesnim zakonom, niti je ponudio bilo kakvo opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman