Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2446/14 (D. K.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2446/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2446/14, rješavajući apelaciju Daneta Krejića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b, člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Daneta Krejića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 054630 14 P2.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da Danetu Krejiću, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, na ime naknade nematerijalne štete, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 4.500,00 KM uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Danetu Krejiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dane Krejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Ljiljana Stajić, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 054630 14 P2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 5. novembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 13, a Osnovni sud 14. novembra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 26. maja 2015. godine od Osnovnog suda pribavio informacije o statusu predmeta.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 31. maja 2000. godine podnio prijedlog radi izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave protiv dužnika „Incel-holdinga“ a.d. Banja Luka, koji je usvojio sud Rješenjem broj I 65/00 od 20. jula 2000. godine. Protiv rješenja tuženi je podnio prigovor, pa je ono stavljeno van snage rješenjem tog suda od 12. septembra 2000. godine i postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga tako što se prijedlog za izvršenje smatra tužbom.
7. Nakon toga apelant je 7. oktobra 2004. godine uredio prijedlog za izvršenje, odnosno podnio tužbu protiv„Univerzuma“ a.d. Banja Luka, kao pravnog sljednika dužnika „Incel-holdinga“ a.d. Banja Luka, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.
8. Osnovni sud je 14. jula 2008. godine donio Presudu broj RS-725/01 kojom se apelantova tužba odbacuje kao nedopuštena i apelant obavezuje da tuženom isplati troškove postupka u iznosu od 1.160,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
9. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv presude od 14. jula 2008. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Ž-08-000 511 od 19. novembra 2008. godine, kojim je uvažio apelantovu žalbu, rješenje (pogrešno označeno kao presuda) Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
10. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 054630 08 P od 6. decembra 2010. godine kojom se apelantova tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje rješenja o prestanku ugovora o radu i prestanku radnog odnosa od 11. jula 2005. godine odbacuje. Drugim stavom presude se apelantov zahtjev za naknadu štete zbog neisplaćenih plata za period od 1. januara do 25. aprila 2000. godine u ukupnom iznosu od 815,27 KM usvaja, a isti tužbeni zahtjev za period od 25. aprila 2000. godine do 31. maja 2007. godine u ukupnom iznosu od 27.063,79 KM se odbacuje. Stavom četiri presude se odbija apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog neisplaćenih plata za period od 13. maja 2007. godine do 18. februara 2008. godine u ukupnom iznosu od 4.556,71 KM. Apelant se obavezuje da tuženom isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.112,20 KM.
11. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv presude Osnovnog suda od 6. decembra 2010. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 054630 11 Gž od 14. decembra 2011. godine, kojom se apelantova žalba djelimično usvaja, presuda Osnovnog suda ukida u dijelu kojim je odbačen apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu plata za period od 30. septembra do 31. decembra 2003. godine, te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak. Apelantova žalba u ostalim dijelovima se odbija i prvostepena presuda u stavu 1, dijelu stava 3 i stavu 4 potvrđuje.
12. Prema navodima Osnovnog suda, taj sud je donio presudu 20. februara 2015. godine protiv koje je 10. marta 2015. podnesena žalba, a ona je 25. maja 2015. godine dostavljena suprotnoj strani na odgovor.
13. Apelant je u više navrata Osnovnom sudu dostavljao molbe i urgencije za rješavanje njegovog predmeta.
14. Prema stanju spisa, predmet je u toku pred Osnovnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant dalje navodi da bi, u slučaju da postupak nije trajao ovoliko dugo, naplatio potraživana novčana sredstva iz radnog odnosa, a sada, zbog „prava i zakona“, te nastalih statusnih promjena kod prvobitno označene tužene strane, dolazi u situaciju da „minimalno uspijeva“ u sudskom postupku, pa se iz ovih razloga traži od njega, iako nije zaposlen, da plati troškove postupka u iznosu od 3.112,20 KM tuženoj strani, kako je naznačeno u presudi Osnovnog suda od 6. decembra 2010. godine. Apelant potražuje i naknadu štete zbog nerazumno dugog trajanja postupka u iznosu od 8.400,00 KM, kao i troškove sastava apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud u svom odgovoru je opisao tok postupka, dok je postupajući sudija naveo da je predmetom zadužen 13. februara 2014. godine, da je nakon sprovedenog postupka 3. novembra 2014. godine zaključena glavna rasprava i da će odluka u ovoj pravnoj stvari biti donesena u zakonom propisanom roku. U odgovoru se dalje navodi da sudija smatra da je glavna rasprava zaključena u razumnom roku, računajući od dana kada je tim predmetom zadužen.
17. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje kod razloga datih u drugostepenoj odluci i ocjenjuje neosnovanim apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03,74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 235.
Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda;
3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka za zaštitu prava iz radnog odnosa koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom.
23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut 31. maja 2000. godine, kada je apelant podnio prijedlog radi izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave, koji se ima smatrati tužbom i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste 15 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
28. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Osnovnog i Okružnog suda, Ustavni sud konstatuje da je u toku postupka došlo do statusnih promjena na strani tuženog, gdje je prvobitni dužnik bio „Incel-holding“ a.d. Banja Luka, dok je u toku postupka na njegovo mjesto stupio „Univerzum“ a.d. Banja Luka, što je moglo uticati u određenoj mjeri na složenost postupka. S druge strane, budući da je apelant tražio i isplatu označenih novčanih iznosa, ostvarenih po osnovu radnog odnosa, proizilazi da je postupak za apelanta bio posebno značajan.
29. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da se apelant više puta obraćao Osnovnom sudu zahtjevom da se njegov predmet uzme u rad, čime je pokazao svoj interes i želju da se on što prije okonča. Ustavni sud nalazi da apelant svojim ponašanjem ni na koji način nije uticao na dužinu trajanja postupka.
30. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, nakon usvajanja prigovora izvršenika 12. septembra 2000. godine, kad je odlučeno da se apelantov prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom do uređenja ovog prijedloga, odnosno tužbe u oktobru 2004. godine, Osnovni sud je bio potpuno pasivan, te je tek u julu 2008. godine donio svoju prvu odluku, koja je po žalbi ukinuta rješenjem Okružnog suda od 19. novembra 2008. godine i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku Osnovni sud je u decembru 2010. godine donio novu presudu, kojom je djelimično udovoljio apelantovom zahtjevu, dok je u drugom dijelu tužbeni zahtjev odbacio, odnosno odbio. U ponovnom žalbenom postupku presuda Osnovnog suda od decembra 2010. godine je u jednom dijelu ukinuta presudom Okružnog suda od decembra 2011. godine, a u drugom dijelu je odbijena i prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena. Nakon drugog vraćanja predmeta na ponovni postupak, Osnovni sud je donio presudu u februaru 2015. godine koja je, takođe, predmet žalbe i trenutno se još nalazi pred Osnovnim sudom. Ustavni sud konstatuje da su u periodu od 15 godina redovni sudovi donijeli pet odluka, te da je predmet dva puta vraćen na ponovni postupak.
31. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tek osam godina nakon podnošenja tužbe donio prvostepenu odluku, kojom je apelantovu tužbu odbacio kao nedopuštenu. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud se nije osvrnuo na ovu činjenicu, niti je ponudio obrazloženje kojim bi objasnio ovako dug period neaktivnosti. U ponovnom postupku Osnovnom sudu su trebale dodatne tri godine da donese odluku, period za koji, takođe, nije ponudio nikakvo opravdanje. Za razliku od Osnovnog suda, Okružnom sudu je trebalo dosta manje vremena za donošenje svojih odluka, pa su tako one donesene u razmacima manjim od godinu dana, što se ne može smatrati naročito dugim periodom. S druge strane, Ustavni sud bilježi i to da je Okružni sud dva puta vraćao predmet na ponovni postupak iako je, s ciljem ubrzanja postupka, mogao iskoristiti zakonsku odredbu iz člana 235 ZPP i prilikom prve ili druge žalbe preinačiti prvostepenu presudu, a ne vraćati predmet na ponovni postupak, čime bi znatno smanjio trajanje predmetnog parničnog postupka. Međutim, Okružni sud je propustio da iskoristi ovu zakonsku mogućnost. Štaviše, redovni sudovi su prilikom postupanja u ovom predmetu morali imati u vidu da se radi o radnom sporu, koji je kao takav hitan, te da se ima postupati u skladu s tim, naročito prilikom određivanja rokova i ročišta, što je činjenica koju su redovni sudovi očigledno zanemarili, bez umanjivanja važnosti činjenice da je apelant u postupku potraživao određene novčane iznose, koji su za njega zasigurno od velikog finansijskog, ali i ličnog značaja.
32. Uprkos činjenici da je u periodu od 15 godina doneseno pet odluka, Ustavni sud ne može a da ne primijeti dužinu trajanja postupka naročito pred prvostepenim sudom, te nezalaganje Okružnog suda da predmet sam okonča. Takođe, Ustavni sud zapaža i nedjelotvornost prvostepenog suda čije su odluke dva puta ukidane po žalbi.
33. Činjenice i okolnosti ovog predmeta, a naročito činjenica da je postupak započet 2000. godine i da još uvijek traje, za Ustavni sud su dovoljne da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
35. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja parničnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
37. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje 15 godina i da se radi o postupku koji je prema zakonskim odredbama hitan, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 4.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
38. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije isključivo snosi apelant.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada parnični postupak traje 15 godina i kada još uvijek nije okončan iako je riječ o postupku koji je po samom zakonu hitne naravi, a obrazloženje Osnovnog i Okružnog suda ne nudi razumno, niti objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
40. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) i člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman