Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3436/12 (S. T.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Bračna stečevina
- Dioba
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3436/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3436/12, rješavajući apelaciju Sejfudina Tokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sejfudina Tokića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Opštinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 037791 07 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 037791 09 Gž od 7. novembra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sejfudin Tokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 25. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 65 0 P 037791 07 P, koji je u to vrijeme vođen pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 P 037791 09 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Opštinskog suda je zatraženo 1. oktobra 2012. godine, a od Kantonalnog suda 13. avgusta 2013. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Opštinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. aprila 2013. godine, a Kantonalni sud 29. avgusta 2013. godine.
4. Na zahtjev Ustavnog suda, Opštinski sud je 21. maja 2015. godine dostavio na uvid spis broj 65 0 P 037791 07 P.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Vesna Tokić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) je 20. avgusta 2007. godine podnijela tužbu Opštinskom sudu protiv apelanta radi diobe bračne tekovine.
7. Opštinski sud je dnevnim naredbama od 10. septembra i 30. oktobra 2007. godine naložio da se predmetna tužba dostavi apelantu, ali su pismena vraćena s naznakom da je apelant "obaviješten da može podići pošiljku u sudu". Nakon toga, Opštinski sud je 9. januara 2008. godine dostavio tužbu apelantu na odgovor.
8. Opštinski sud je 5. juna 2008. godine održao pripremno ročište.
9. Rješenjem Opštinskog suda od 1. jula 2008. godine dozvoljeno je stupanje u parnicu umješačice Dražene Peranić (u daljnjem tekstu: umješačica) na strani apelanta.
10. Opštinski sud je 10. novembra 2008. godine održao nastavak pripremnog ročišta, te 19. januara 2009. godine ročište za glavnu raspravu.
11. Presudom Opštinskog suda broj 65 0 P 037791 07 P od 19. februara 2009. godine utvrđeno je da zajedničku bračnu imovinu tužiteljice i apelanta čine nekretnine (pobliže navedene u izreci rješenja), sa udjelima od po ½, te navedeno da je slijedom toga apelant dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica na osnovu te presude upiše kao suvlasnik tih nekretnina u Zemljišnoknjižnom uredu s dijelom ½.
12. Umješačica je 20. marta 2009. godine izjavila žalbu protiv navedene presude Kantonalnom sudu.
13. Opštinski sud je 12. juna 2009. godine spis dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 037791 09 Gž od 7. novembra 2012. godine žalba umješačice je odbačena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da ovaj postupak traje preko pet godina. Apelant navodi da je umješačica izjavila žalbu protiv prvostepene presude, o kojoj Kantonalni sud još nije odlučio (tj. u vrijeme podnošenja apelacije).
b) Odgovor na apelaciju
16. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je došlo do kršenja njegovih prava zbog dužine trajanja postupka, te stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Opštinski sud je naveo da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. avgusta 2007. godine, da je taj sud, nakon sticanja zakonskih uslova, održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, te donio presudu 19. februara 2009. godine. U vezi s tim, Opštinski sud je naveo da je postupio u skladu sa zakonom i Evropskom konvencijom, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je ovaj postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
23. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
27. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut 20. avgusta 2007. godine, te da je okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 037791 09 Gž od 7. novembra 2012. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od pet godina i dva mjeseca. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud, nakon što je zaprimio predmetnu tužbu, odmah uzeo predmet u rad, te nakon dva bezuspješna pokušaja dostavio apelantu tužbu na odgovor. Također, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u narednom periodu od jedne godine preduzeo određene procesne radnje s ciljem da vodi i okonča postupak, te je u relativno kratkom roku okončao prvostepeni postupak pred tim sudom. Međutim, u daljnjem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo tri godine i pet mjeseci, računajući od dana kada je tom sudu dostavljen spis, da odluči o žalbi umješačice protiv prvostepene presude. Imajući u vidu da je postupak pred redovnim sudovima trajao pet godina i dva mjeseca i to u najvećoj mjeri zbog nepostupanja Kantonalnog suda u žalbenom postupku, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovakvu neaktivnost tog suda, to jest dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud ima u vidu da apelant nije preuzeo pošiljku (tj. tužbu) u sudu iako je bio obaviješten o tome, ali ne nalazi da je takvo apelantovo ponašanje znatno uticalo na sveukupnu dužinu trajanja postupka.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina ovog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je postupak pred redovnim sudovima trajao pet godina i dva mjeseca, i to u najvećoj mjeri zbog nepostupanja Kantonalnog suda u žalbenom postupku, a, pri tome, taj sud uopšte nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu trajanja postupka pred tim sudom.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman