Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4139/14 (B. B.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4139/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4139/14, rješavajući apelaciju Božidara Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Božidara Babića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 021971 08 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 71 0 I 021971 08 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Božidar Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnio je 9. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 021971 08 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 30. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. februara 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 15. aprila 2008. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj P-7095/99 od 15. novembra 2007. godine koja je preinačena presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011- 0-Gž-08-000025 od 12. marta 2008. godine, protiv izvršenika Z. O. (u daljnjem tekstu: izvršenik). U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će se, radi naplate iznosa od 2.295,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, odrediti i dopustiti izvršenje zapljenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Apelant je uz prijedlog za izvršenje podnio i zahtjev za utvrđivanje izvršenikove imovine.
6. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 021971 08 I od 23. septembra 2009. godine dozvolio predloženo izvršenje, te je istovremeno određeno i utvrđivanje izvršenikove imovine u smislu člana 37. ZIP-a.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je zaključkom suda od 9. novembra 2010. godine naloženo apelantu da dopuni prijedlog za izvršenje tako što će navesti tačnu izvršenikovu adresu, zbog toga što sudski izvršitelj izlaskom na datu izvršenikovu adresu (5. oktobra 2010. godine) nije pronašao stvari koje bi mogle biti predmet popisa i pljenidbe. Apelant je podneskom od 15. novembra 2010. godine postupio po nalogu suda.
8. U nastavku postupka sud je 4. marta 2011. godine odlučio o izvršenikovom prigovoru podnesenom protiv rješenja o izvršenju, dok je 11. oktobra 2011. godine izvršen popis i procjena izvršenikove imovine, nakon čega je treće lice (O. M.) 20. oktobra 2011. godine podnijelo prigovor protiv predmetnog izvršenja.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je sud zaključkom od 14. marta 2013. godine uputio treće lice da svoja prava ostvaruje u parničnom postupku, dok je izvršni postupak nastavljen prodajom popisanih izvršenikovih pokretnih stvari (zaključak o prodaji od 2. aprila 2013. godine) i pribavljanjem podataka o drugoj izvršenikovoj imovini.
10. Nakon prodaje izvršenikovih pokretnih stvari sud je 3. jula 2013. godine donio rješenje o dosudi i rješenje o namirenju kojim je utvrđeno za koji iznos potraživanja je namiren apelant.
11. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi, podnesenoj protiv navedenih rješenja o dosudi i namirenju, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 021971 13 Gž od 21. marta 2014. godine kojim je ukinuo navedene odluke i predmet vratio na ponovni postupak.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u ponovnom postupku Rješenjem broj 71 0 I 021971 14 I 2 od 30. januara 2015. godine usvojio prigovor trećeg lica i proglasio nedopuštenim izvršenje na popisanim izvršenikovim pokretnim stvarima.
13. Također, iz stanja spisa proizlazi da je apelant u toku postupka brojnim podnescima (28. decembra 2008. godine, 21. jula 2009. godine, 17. januara i 19. maja 2011. godine, 21. februara i 20. avgusta 2012. godine, 22. januara 2013. godine i 7. jula 2014. godine) urgirao da se postupa u ovom izvršnom postupku, odnosno tražio od suda da pribavi podatke o izvršenikovoj imovini (od Fonda za PIO RS i poslovnih banaka), te predlagao novi predmet i sredstvo izvršenja.
14. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da u postupku nije postupano hitno u skladu s odredbom člana 5. Zakona o izvršnom postupku, čime Osnovni sud krši član 6. Evropske konvencije, pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku. Osim toga, apelant smatra da mu je u vezi s ovim pravom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da što prije okonča predmetni izvršni postupak, kao i da mu odredi naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da predmetni izvršni postupak nije okončan prije svega zbog vrijednosti izvršenikovih pokretnih stvari koje su zatečene u njegovom posjedu, odnosno nepostojanja izvršenikove pokretne i nepokretne imovine i prigovora trećeg lica. Dalje se navodi da će sud postupiti po novom apelantovom prijedlogu za izvršenje nakon što poslovne banke i Fond PIO dostave sudu tražene podatke, te da je predmetni spis uvršten u Plan rješavanja starih predmeta za 2015. godinu kao prioritetan.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da ovaj izvršni postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
24. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
27. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelant 15. aprila 2008. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od približno sedam godina i dva mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku kojeg je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati naročito složenim.
30. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) što je i regulirano odredbom člana 5. stav 1. ZIP-a. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da izvršni postupak koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi i prema praksi Evropskog suda smatra hitnim, traje duže od sedam godina. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenje kojim je odredio predloženo izvršenje donio tek nakon godinu dana i pet mjeseci (23. septembra 2009. godine) od prijema apelantovog prijedloga za izvršenje. Također, Ustavni sud primjećuje da je sud u nastavku postupka bio neaktivan narednih godinu dana (do 5. oktobra 2010. godine) nakon čega je poduzimao procesne radnje do oktobra 2011. godine, a nakon toga ponovno slijedi neaktivnost suda u periodu od godinu dana i četiri mjeseca (14. marta 2013. godine sud uputio treće lice na parnicu). Nakon rješenja Okružnog suda (21. marta 2014. godine) ponovo je vidljiva neaktivnost Osnovnog suda u periodu od 10 mjeseci nakon čega je sud u ponovnom postupku nastavio da poduzima procesne radnje. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije posebno obrazlagao razloge nepostupanja u navedenim periodima, već je naveo da ovaj postupak nije okončan zbog toga što izvršenik nema imovinu na kojoj se može provesti izvršni postupak i zbog prigovora trećeg lica. Međutim, Ustavni sud smatra da navedeni razlozi ne mogu predstavljati razumno opravdanje za dužinu trajanja izvršnog postupka s obzirom da je Osnovni sud imao razdoblja neaktivnosti u ukupnom periodu dužem od četiri godine. Također, u vezi s navodima Osnovnog suda da izvršni postupak nije okončan zbog toga što izvršenik nema imovinu na kojoj se može provesti izvršenje, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena. Iz navedenog proizlazi da Osnovni sud nije djelotvorno kontrolirao postupak niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje duže od sedam godina, može u najvećem dijelu pripisati Osnovnom sudu.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ovaj izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
33. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
34. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje na osnovu pravosnažne presude traje duže od sedam godina i još uvijek nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu sud nije ponudio opravdanje za evidentne periode neaktivnosti u predmetnom postupku.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman