Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-896/14 (I. P.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršni postupak
- Naknada štete
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-896/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 896/14, rješavajući apelaciju Ivice Pavkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ivice Pavkovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Žepču broj 44 0 I 016653 12 I od 29. novembra 2012. godine.
Nalaže se Općini Žepče da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Općine Žepče naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Nalaže se Općini Žepče da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ivica Pavković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Edin H. Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 25. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 44 0 I 016653 12 I od 29. novembra 2012. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. aprila 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj 44 0 P 010336 10 P od 19. maja 2011. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 44 0 P 010336 11 Gž od 10. septembra 2012. godine, obavezana je Općina Žepče (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 19.751,10 KM sa zateznom kamatom po stopi određenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate počevši od 18. marta 2009. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.001,19 KM.
6. Apelant je Općinskom sudu 20. novembra 2012. godine, na osnovu Presude Općinskog suda broj 44 0 P 010336 10 P od 19. maja 2011. godine, podnio prijedlog za izvršenje.
7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 44 0 I 016653 12 I od 29. novembra 2012. godine odredio predloženo izvršenje, i to zapljenom sredstava na izvršenikovim žiroračunima i prijenosom na apelantov račun.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantov punomoćnik podneskom od 4. februara 2013. godine tražio od izvršenika da izvrši Rješenje o izvršenju broj 44 0 I 016653 12 I od 29. novembra 2012. godine, istakavši da to rješenje o izvršenju nije provedeno zbog nedostatka sredstava na određenoj poziciji u općinskom budžetu.
9. Izvršenik je dopisom od 5. februara 2013. godine obavijestio apelanta o sljedećem: „(…) rješenje ima u obavezi da izvrši čim bude u realnoj mogućnosti s napomenom da postupa u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, koji u svojim odredbama propisuje i ostavlja mogućnost izvršeniku sljedeće: 'Član 138. Zakona o izvršnom postupku stav 6. revidira se na način da se stav 6. u cijelosti briše, što u konačnici znači da ne postoji ograničenje koje bi državni nivoi vlasti morali da predviđaju u svojim budžetima, već su istu obavezu dužni da izvrše po osnovu dosuđenih pravosnažnih i izvršnih presuda i u skladu sa svojim objektivnim mogućnostima'.“ Osim toga, izvršenik je u dopisu istakao da će kao izvršenik u svom budžetu za 2013. godinu predvidjeti određena novčana sredstva za izvršenje sudskih odluka, što znači da će se određene sudske pravomoćne odluke izvršiti držeći se i postupajući po prioritetu kako vremena podnošenja prijedloga za izvršenje tako i sudskih rješenja o izvršenju.
10. Apelant je 13. augusta 2013. godine Općinskom sudu uputio podnesak kojim je ukazao na povredu svojih prava, tražeći preduzimanje hitnih mjera radi namirenja svog potraživanja.
11. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud proizlazi da je rješenje o izvršenju, u skladu s članom 40. Zakona o izvršnom postupku, dostavljeno strankama i bankama u kojima izvršenik ima otvorene transakcijske račune (Raiffeisen banka, UniCredit banka, Hypo-Alpe-Adria banka i Razvojna banka FBiH). Osim toga, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 2. aprila 2013. godine Općinskom javnom pravobranilaštvu Žepče dostavio dokument – Obrazac P1, P2 i P3 kako bi dostavili podatke o svojoj imovini.
12. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je izvršenik dopisom od 9. aprila 2013. godine obavijestio sud da rješenja o izvršenju koja je donio Općinski sud, kao i ostali nadležni sudovi, izvršava u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku i njegovim dopunama i izmjenama, te da je u konkretnom predmetu izvršenik u svim dotadašnjim proračunima – budžetima prethodnih godina kao i proračunima za 2013. godine predvidio određena novčana sredstva za izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, s napomenom da se pri tome pridržava i da će se i ubuduće pridržavati i postupati po prioritetima kako u pogledu vremena, momenta podnošenja prijedloga za izvršenje, tako i donošenja sudskih rješenja o izvršenju. Izvršenik je istakao da je u dotadašnjim proračunima predviđao određena novčana sredstva za izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, iako je navedeni zakon o izvršnom postupku u članu 138. stav 6. revidiran na taj način da je stav 6. u cijelosti brisan, što u konačnici znači da ne postoje ograničenja koja bi državni nivoi vlasti morali predvidjeti u svojim budžetima, već su iste obaveze dužni da izvršavaju po osnovu dosuđenih pravosnažnih i izvršnih presuda u skladu sa svojim objektivnim mogućnostima.
13. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da su mu zbog neizvršenja pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju postupka, te istakao da rješenje o izvršenju nije provedeno, niti je izvršenik planirao sredstva u budžetu za izvršenje obaveza koje proističu iz rješenja. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, te odluku dostavi izvršeniku kako bi se osigurala njegova ustavna prava, u skladu s odlukom Ustavnog suda. Konačno, apelant je predložio da mu Ustavni sud dosudi naknadu na ime sastava apelacije, poštarine i kopiranja u iznosu od 845,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju izvršnog postupka kako je, u skladu s dostavljenim podacima, i navedeno u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da u izvršnom postupku nije bilo povrede Zakona o izvršnom postupku, niti bilo kakvog kršenja apelantovih ustavnih prava. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138.
Ograničenje izvršenja […] (4) Izvršenje na teret budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršenju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
[…] Član 167.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da se apelant prvenstveno žali zbog toga što se ne izvršava pravosnažno rješenje kojim je određeno izvršenje na osnovu prethodno donesene pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
21. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
22. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
23. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih principa Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje.
25. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
26. Apelant smatra da su mu zbog neprovođenja pravosnažnog rješenja kojim je određeno predloženo izvršenje, a koje je doneseno na osnovu pravosnažne sudske odluke, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Pravo na imovinu
29. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
30. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
31. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju postupak donošenja rješenja o dozvoli izvršenja u okviru Općinskog suda okončan, a rješenje o izvršenju dostavljeno bankama u kojima izvršenik ima otvorene transakcijske račune na provođenje. Međutim, očigledno je da sa izvršenikovog transakcijskog računa, prema predmetnoj pravosnažnoj sudskoj odluci, nije izvršen prijenos ukupnog iznosa dosuđenih novčanih sredstava na apelantov transakcijski račun. Tačnije, do izvršenja nije došlo jer na izvršenikovim transakcijskim računima nije bilo novčanih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti u apelantovu korist.
32. U konkretnom slučaju, što proizlazi iz odgovora na apelaciju, izvršenik je obavijestio Općinski sud da ima u obavezi da izvrši rješenje čim bude u realnoj mogućnosti, te da će kao izvršenik u svom proračunu za 2013. godinu predvidjeti određena novčana sredstva za izvršenje sudskih odluka, što znači da će se određene sudske pravomoćne odluke izvršiti držeći se i postupajući po prioritetu kako vremena podnošenja prijedloga za izvršenje tako i sudskih rješenja o izvršenju. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije konstatirao da je izvršni postupak dovršen u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, niti je o tome obavijestio apelanta. Međutim, imajući u vidu nespornu situaciju u konkretnom slučaju, tj. da do provođenja rješenja o dozvoli izvršenja nije došlo jer na izvršenikovim transakcijskim računima nije bilo sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti, Ustavni sud smatra da navedeni postupak Općinskog suda (neobavještavanje apelanta o nemogućnosti provedbe predmetnog rješenja) nije ugrozio apelantovo pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
33. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u prvom redu radi o apelantovoj nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke na teret budžetskih sredstava s izvršenikovih računa. Konkretno, riječ je o pravosnažno dosuđenom potraživanju na ime naknade štete zbog rušenja poslovnog objekta, s pripadajućim kamatama i troškovima postupka koje treba namiriti iz općinskog nivoa vlasti.
34. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava, u koje se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jedne općine, te da na transakcijskim računima nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39) na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvaća da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).“
35. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude, mada je Ustavni sud svjestan da globalna ekonomska kriza neminovno mora utjecati na Bosnu i Hercegovinu. Posebno se naglašava ne tako davna ratna prošlost, te, s tim u vezi, ogromna šteta koja je nanijeta ljudskim i ekonomskim potencijalima, a što je imalo kao posljedicu i nastanak velikog broja različitih potraživanja koja egzistiraju na osnovu pravosnažnih sudskih odluka prema svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini postoje „posebne okolnosti“ na osnovu kojih bi se mogla opravdati određena odgoda u izvršenju pravosnažnih sudskih odluka. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju Federacija BiH i izvršenik, tj. Općina Žepče, preduzeli određene korake s ciljem izvršenja pravosnažnih sudskih odluka. Naime, Federacija BiH je usvojila dopunu ZIP-a kojim je u relevantnom dijelu navedenog zakona (član 138. st. 4. i 5) propisano da će se izvršenje na teret budžeta grada i općine provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršenju budžeta, te da se više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
36. Međutim, u konkretnom slučaju, prema shvaćanju Ustavnog suda, suština problema je u tome što izvršenik nije napravio ukupan zbroj i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na osnovu izvršnih sudskih odluka. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku izvršenik bi ispunio svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravosnažne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju).
37. Osim toga, imajući u vidu da novčani iznos koji je u apelantovu korist dosuđen pravosnažnim sudskim odlukama predstavlja apelantovu imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da je u konkretnom slučaju neizvršenjem predmetne sudske odluke dovedeno u pitanje i apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema mišljenju Ustavnog suda, a imajući u vidu izvršenikove navode da će se određene sudske pravomoćne odluke izvršiti držeći se i postupajući po prioritetu kako vremena podnošenja prijedloga za izvršenje tako i sudskih rješenja o izvršenju, te imajući u vidu izvršenikove navode i informacije kojima raspolaže Općinski sud, može se konstatirati da na izvršenikovim računima nema raspoloživih sredstava za izvršenje prema navedenoj sudskoj presudi, te da, stoga, treba čekati dok se za tu namjenu ne odobre i planiraju sredstva u izvršenikovom budžetu, prema citiranoj odredbi člana 138. stav 4. ZIP-a.
38. Stoga se može zaključiti da je neizvršenje sudske presude zasnovano na odredbama člana 138. stav 4. ZIP-a. Ustavni sud smatra da je usvajanje navedenih odredbi bilo u javnom interesu jer bi istovremeno izvršenje velikog broja pravosnažnih presuda dovelo u pitanje izvršenikovo funkcioniranje. Međutim, način na koji je u konkretnom slučaju izvršeno ograničenje izvršenja pravosnažne sudske odluke dovelo je u pitanje princip proporcionalnosti iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Taj princip, kao što je Ustavni sud ponovio u više svojih odluka, podrazumijeva da postoji „fer-balans“ između javnog interesa šire zajednice i poštivanja individualnih ljudskih prava. Upravo taj princip je, prema mišljenju Ustavnog suda, povrijeđen u konkretnom slučaju, jer odredbe člana 138. stav 4. ZIP-a ne daju bilo kakve odgovore na pitanje kada bi apelant mogao namiriti svoje potraživanje, tj. kada će u relevantnoj budžetskoj stavci biti raspoloživih sredstava za isplatu prema predmetnoj pravosnažnoj sudskoj presudi. S tim u vezi, s pravom se može postaviti pitanje apsolutne neizvjesnosti (u pogledu roka i ishoda naplate) u kojoj se nalazi apelant kao imalac pravosnažne sudske odluke kojom su utvrđena njegova novčana potraživanja prema izvršeniku.
39. Dakle, s ciljem ispunjavanja navedenih pozitivnih obaveza, izvršenik mora izračunati ukupan iznos novca koji je obavezan isplatiti povjeriocima na osnovu izvršnih sudskih odluka, te sačiniti odgovarajuću evidenciju (transparentnu listu, bez mogućnosti zloupotrebe, koja uključuje svakog povjerioca ponaosob, bez obzira na datum pravosnažno dosuđenog potraživanja, kao i na predmet spora). Planiranjem dovoljnih budžetskih sredstava postat će moguće da povjerioci naplate svoja potraživanja u razumnom roku. Ustavni sud neće određivati koliki će biti razuman rok jer smatra da je izvršenik u boljem položaju da odredi vremenski rok u okviru kojeg će izvršiti isplatu svih izvršnih sudskih odluka, a taj rok će biti u skladu s članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali istovremeno neće ugroziti njegovo funkcioniranje.
40. Ustavni sud napominje da je suštinski identična stanovišta iz obrazloženja ove odluke već ranije usvojio u Odluci broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), uz napomenu da se u tom slučaju radilo o problemima izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, dok se u konkretnom slučaju radi o problemu izvršenja pravosnažne sudske odluka na teret izvršenikovog budžeta.
41. Konačno, Ustavni sud podsjeća na to da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Grada Mostara – razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4121/13 od 17. septembra 2014. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da, imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da izvršenikove nadležne vlasti nisu izračunale ukupan zbroj dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi se ažurirao sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od izvršenika. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 41).
42. Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da u konkretnom slučaju iz odgovora na apelaciju ne proizlazi da su izvršenikove nadležne vlasti preduzele konkretne aktivnosti s ciljem ispunjenja svojih pozitivnih obaveza, odnosno izračunale ukupan zbroj dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi se ažurirao sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja odluke, proizlazi da apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova nema garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoje potraživanje od izvršenika. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom slučaju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Ustavni sud smatra da je neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije, poštarinu i kopiranje, s obzirom na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na te troškove, te da stoga spomenuti troškovi padaju isključivo na teret apelanata.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da su apelantu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman