Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1375/12 (M. A. iz Tuzle)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Naknada
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1375/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1375/12, rješavajući apelaciju Mije Atlić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mije Atlić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pravosnažno okončan Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 047196 07 od 28. aprila 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mija Atlić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnijela je 16. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-I-07-002919.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. aprila 2012. godine i 24. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovore dostavio 16. maja 2012. godine i 15. maja 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 11. maja 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog i izvršnog Rješenja JU Centar za socijalni rad Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) broj UP-I-08-533-601 od 4. novembra 2002. godine, kojim joj je priznato pravo na novčanu naknadu za tuđu njegu i pomoć u označenom mjesečnom iznosu.
6. Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-I-07-002919 od 8. novembra 2007. godine dopustio predloženo izvršenje.
7. Izvršenik je 16. novembra 2007. godine protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, na koji je apelantica dostavila odgovor 26. decembra 2007. godine.
8. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 047196 07 I od 13. jula 2012. godine djelimično usvojio izvršenikov prigovor i izvršenje određeno rješenjem od 8. novembra 2007. godine obustavio u dijelu naplate novčanog potraživanja u iznosu od 148,00 KM i dijelu troškova izvršnog postupka u iznosu od 47,40 KM, a ostalo je na snazi u dijelu naplate novčanog potraživanja u iznosu od 728,00 KM, te u dijelu troškova izvršnog postupka u iznosu od 233,00 KM. Rješenje je apelantici i izvršeniku dostavljeno 27. augusta 2012. godine.
9. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 047196 07 od 28. aprila 2014. godine usvojio izvršenikov prigovor, izvršenje određeno Rješenjem broj 032-0-I-07-002919 od 8. novembra 2007. godine obustavio u cijelosti i ukinuo sve provedene radnje izvršenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica tvrdi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ukazuje na to da Općinski sud u roku od pet godina nije preduzeo niti jednu radnju kojom bi okončao postupak, da se zbog toga u više navrata urgencijama obraćala predsjedniku Općinskog suda, ali uzalud. Apelantica je zatražila da joj se odredi naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je u odgovorima na navode iz apelacije ukazao na hronologiju postupka, te da je, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, predviđeno da se u toku 2012. godine uzmu u rad predmeti u kojima je inicijalni akt podnesen u 2007. godini, odnosno da je predmet završen donošenjem rješenja tog suda od 28. aprila 2014. godine.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (...)
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(...)
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. S obzirom na tu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, iako je Općinski sud okončao izvršni postupak nakon podnošenja apelacije, i to Rješenjem broj 32 0 I 047196 07 od 28. aprila 2014. godine, budući da apelantica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelantica tvrdi da su joj zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku pred Općinskim sudom povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud zapaža da je apelantica prijedlogom za izvršenje od 11. maja 2007. godine pokrenula izvršni postupak radi namirenja potraživanja utvrđenog pravosnažnom odlukom – naknade za tuđu njegu i pomoć. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 047196 07 od 28. aprila 2014. godine obustavio izvršenje u navedenom predmetu, te ukinuo sve provedene izvršne radnje čime je postupak okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od nepunih sedam godina.
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku, koji je zakonom određen kao hitan, kao i da je predmet izvršenja bilo apelanticino potraživanje po osnovu naknade za tuđu njegu i pomoć.
23. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je apelantica na bilo koji način doprinijela trajanju postupka. Štaviše, u relevantnom periodu apelantica se u više navrata obraćala predsjedniku Općinskog suda tražeći preduzimanje radnji u svrhu okončanja postupka, ali bez rezultata. Općinski sud je u odgovoru na navode iz apelacije ukazao na velik broj predmeta, zatim da postoji Plan za rješavanje starih predmeta, te da bi apelanticin predmet trebao biti uzet u rad u toku 2012. godine, tj. gotovo nakon pet godina od podnošenja prijedloga za izvršenje. Najzad, Općinskom sudu je trebalo još dvije godine da bi postupak okončao, i to donošenjem rješenja o obustavi izvršnog postupka.
24. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, i s tim Planom izvršni postupak je trajao gotovo sedam godina. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
25. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom 76. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Uzimajući u obzir predmet konkretnog izvršnog postupka, njegov značaj za apelanticu i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda vezanu za kompenzaciju u ovakvim slučajevima (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 2524/09 od 19. jula 2012. godine, objavljena na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 26), Ustavni sud smatra da je za apelanticu dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njenih ustavnih prava.
Ostali navodi
27. Apelantica je u apelaciji istakla da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu. Tvrdnje o povredi tog prava zasnivaju se na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u odnosu na pravo na pravično suđenje pa Ustavni sud smatra da nema potrebe da ih posebno ispituje i u odnosu na pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku jer je Općinskom sudu bilo potrebno nepunih sedam godina da okonča izvršni postupak, na jedan od načina koje propisuje Zakon o izvršnom postupku Federacije BiH.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman