Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1847/12 („Big-investiciona grupa“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1847/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1847/12, rješavajući apelaciju „Big – investicione grupe“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija “Big-investicione grupe” d.d. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 65 0 Ps 034159 07 Ps u kojem je postupak pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda u Sarajevu.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Big-investiciona grupa“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. maja 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ps 034159 07 Ps.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 30. maja 2012. godine i 4. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 7. juna 2012. godine i 1. novembra 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 21. decembra 2007. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv tuženog Javnog preduzeća „Željeznice Federacije BiH“ radi brisanja neosnovanog konačnog upisa u sudski registar.
6. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Ps 034159 07 Ps od 25. septembra 2009. godine apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
7. Apelant je protiv presude Općinskog suda izjavio žalbu 23. oktobra 2009. godine. Predmet je po izjavljenoj žalbi dostavljen na odlučivanje Kantonalnom sudu 22. decembra 2009. godine.
8. Kantonalni sud je, odlučujući po apelantovoj žalbi, održao sjednicu vijeća 28. oktobra 2013. godine s naznakom da će odluku donijeti u roku od 30 dana od održavanja sjednice, kako je i propisano članom 217. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant tvrdi da su mu, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zatražio da se Kantonalnom sudu naloži da po hitnom postupku donese odluku po njegovoj žalbi, te da se Federacija BiH obaveže da mu na ime nematerijalne štete isplati iznos od 2.000,00 KM. U apelaciji je još ukazano da je postupak pokrenut tužbom 2007. godine, da je žalba izjavljena 2009. godine i da o njoj nije odlučeno.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da je predmet primio 22. decembra 2009. godine, da je sudija zadužen velikim brojem predmeta, te da se, u skladu sa uputama VTSVBiH, prioritetno rješavaju predmeti koji su najstariji po podnesenoj tužbi, odnosno da je u apelantovom predmetu održana sjednica vijeća 28. oktobra 2013. godine i da će odluka biti donesena u roku od 30 dana od dana njenog održavanja, kako je i određeno članom 217. stav 4. ZPP.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke „u razumnom roku“, u smislu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je pokrenuo tužbom pred Općinskim sudom protiv tuženog, tražeći brisanje neosnovanog konačnog upisa u sudski registar. Dalje, navedeni postupak se tiče odlučivanja o stjecanju ili gubitku prava apelanta i tuženog kao suprotstavljenih strana u adversarnom postupku. U tom smislu ovaj postupak se razlikuje od postupka upisa u sudski registar u kom član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu ratione materiae primjenljivi prema praksi Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP 146/05 od 20. oktobra 2005. godine, broj AP 65/06 od 9. maja 2007. godine, broj AP 2159/12 od 27. juna 2012. godine, broj AP 3980/14 od 15. aprila 2015. godine).
16. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je Kantonalni sud okončao postupak nakon podnošenja apelacije, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant tvrdi da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji izričito zatražio da se Kantonalnom sudu naloži da po hitnom postupku donese odluku po njegovoj žalbi o kojoj, u vrijeme podnošenja apelacije, još uvijek nije bilo odlučeno. Shodno navedenom, Ustavni sud će sagledati trajanje postupka od izjavljivanja žalbe, tj. 23. oktobra 2009. godine, pa do donošenja presude Kantonalnog suda. S obzirom na to da Kantonalni sud, kao ni apelant nisu obavijestili Ustavni sud o datumu donošenja presude, a imajući u vidu da je Kantonalni sud obavijestio Ustavni sud da će odluka biti donesena u roku od mjesec dana od održavanja sjednice vijeća, tj. od 28. oktobra 2013. godine, Ustavni sud je prihvatio da je odluka i donesena 28. novembra 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste nešto više od četiri godine.
22. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo parnicu radi poništenja neosnovanog upisa u sudski registar. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao ni iz odgovora na navode iz apelacije ne može se zaključiti da su u konkretnom slučaju pokrenuta naročito složena činjenična i pravna pitanja.
23. Dalje, iz predočenog Ustavnom sudu nije moguće zaključiti da je apelant na bilo koji način doprinio trajanju postupka odlučivanja po žalbi. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije ukazao na opterećenost suda velikim brojem predmeta, kao i da, u skladu sa uputom VTSVBiH, prioritetno rješava predmete koji su najstariji po podnesenoj tužbi. Međutim, Ustavni sud u vezi s tim ističe da u nedostatku dokaza da su preduzete adekvatne mjere za rješavanje problema velikog broja predmeta, ovi razlozi sami po sebi ne mogu biti dovoljni da opravdaju trajanje postupka odlučivanja po žalbi nešto više od četiri godine. Pri tome Ustavni sud primjećuje da se radilo o postupku koji je pokrenut 2007. godine a ta činjenica Kantonalnom sudu nije mogla biti nepoznata.
24. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 2.000,00 KM. U skladu sa članom 76. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Uzimajući u obzir predmet konkretnog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u vezi sa kompenzacijom u ovakvim slučajevima (vidi, npr., Odluku Ustavnog suda broj AP 2524/09 od 19. jula 2012. godine, objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 26), Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak odlučivanja po žalbi u predmetu koji nije bio složen trajao nešto više od četiri godine, a razlozi i obrazloženja koja je s tim u vezi ponudio redovni sud ne mogu opravdati trajanje postupka.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman