Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3255/12 (B. G., R. G., V. G. i J. G. iz Banje Luke)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3255/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3255/12, rješavajući apelaciju Branka Gudala i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka g), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Branka Gudala, Radoja Gudala, Vojke Gudalo i Jovanke Gudalo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pravosnažno okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000811 12 Rev od 15. maja 2013. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Branku Gudalu, Radoju Gudalu, Vojki Gudalo i Jovanki Gudalo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Gudala, Radoja Gudala, Vojke Gudalo i Jovanke Gudalo u odnosu na Presudu Okružnog suda u Banjoj Luci broj 118 0 P 000811 12 Gž od 5. jula 2012. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Branko Gudalo, Radoje Gudalo, Vojka Gudalo i Jovanka Gudalo iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: apelanti), a koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 7. septembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 118 0 P 000811 12 Gž od 5. jula 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), te od Republike Srpske, zastupane po Pravobranilaštvu Republike Srpske, sjedište zamjenika Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 6. i 9. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 27. februara 2015. godine, Okružni sud 11. februara 2015. godine, Osnovni sud 20. februara 2015. godine i tužena 12. februara 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 8. decembra 2000. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu kojom su tražili da se tužena obaveže da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliskog srodnika isplati označeni novčani iznos.

6. Osnovni sud je Presudom broj P-2750/00 od 5. septembra 2001. godine tuženu obavezao da apelantima isplati označene novčane iznose, kao i da im nadoknadi troškove postupka u označenom iznosu.

7. Protiv presude Osnovnog suda tužena je izjavila žalbu.

8. Okružni sud je Presudom broj Gž-132/02 od 13. decembra 2004. godine žalbu tužene uvažio, presudu Osnovnog suda preinačio na način da je tužbeni zahtjev apelanata u cijelosti odbijen.

9. Apelanti su protiv presude Okružnog suda izjavili reviziju.

10. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118 0 P 000811 11 Rev od 6. marta 2012. godine reviziju apelanata usvojio, presudu Okružnog suda ukinuo i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

11. Odlučujući u ponovnom postupku, Okružni sud je Presudom broj 118 0 P 000811 12 Gž od 5. jula 2012. godine žalbu tužene uvažio i Presudu Osnovnog suda broj P-2750/00 od 5. septembra 2001. godine preinačio na način da je tužbeni zahtjev apelanata u cjelini odbio.

12. Protiv presude Okružnog suda apelanti su izjavili reviziju.

13. Vrhovni sud je Presudom broj 118 0 P 000811 12 Rev 2 od 15. maja 2013. godine reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Okružnog suda od 5. jula 2012. godine odbio kao neosnovanu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti tvrde da im je osporenom presudom Okružnog suda od 5. jula 2012. godine povrijeđeno pravo iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6 stav 1 i 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti tvrde i da je osporenom presudom prekršen član 1 Sporazuma o ljudskim pravima.

15. Navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje u suštini se svode na tvrdnju da je Okružni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Takođe, apelanti su istakli i da im je uskraćeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, jer je postupak trajao više od 13 godina, te su zatražili da se tužena obaveže da im na ime naknade nematerijalne štete dosudi iznos od 10.000,00 KM, kao i da im isplati troškove postupka u iznosu od 4.000,00 KM.

16. Apelanti tvrde da se osporenom odlukom direktno zadire u njihovu imovinu garantovanu članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i članom 1 Sporazuma o ljudskim pravima.

b) Odgovor na apelaciju

17. Vrhovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da je svoj stav o zakonitosti osporene odluke Okružnog suda izrazio u svojoj Presudi broj 118 0 P 000811 12 Rev 2 od 15. maja 2013. godine. U vezi sa navodima o dužini postupka, ukazano je da je, shodno pravilima rada suda, predmetni slučaj riješen prema redovnom toku stvari u datim okolnostima.

18. Okružni sud je u odgovoru na navode istakao da u cijelosti ostaje kod razloga i obrazloženja iz osporene presude, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

19. Osnovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije ukazao da su sudovi postupali i postupak sproveli u razumnom roku, posebno imajući u vidu veliki broj predmeta.

20. Tužena je u odgovoru na apelaciju istakla da su navodi apelanata o povredi prava na koja su se pozvali proizvoljni, paušalni i neutemeljeni, pa je predložila da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 i 45/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Najzad, u skladu sa članom 18 stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, apelacija nije dopustiva ako su izmijenjene okolnosti.

25. U konkretnom slučaju iz odgovara Vrhovnog suda, Okružnog suda, Osnovnog suda i tužene proizilazi da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu o kojoj je odlučeno Presudom broj 118 0 P 000811 12 Rev 2 od 15. maja 2013. godine. Apelanti nisu, shodno članu 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud o nastupanju ove nove okolnosti, niti su u postupku pred Ustavnim sudom osporili presudu Vrhovnog suda, koja predstavlja odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji su koristili u postupku pred redovnim sudovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da su u međuvremenu od podnošenja apelacije nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje navoda apelanata istaknutih protiv osporene presude Okružnog suda.

Dopustivost u odnosu na navode o dužini postupka

26. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. U konkretnom slučaju apelanti su istakli da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno i zato što postupak odlučivanja po njihovom tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete pred redovnim sudovima traje više od 13 godina. S obzirom na to da je postupak u ovoj pravnoj stvari pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije, Presudom Vrhovnog suda broj 118 0 P 000811 12 Rev 2 od 15. maja 2013. godine, proizilazi da je apelacija u ovom dijelu u vrijeme njenog podnošenja bila dopustiva u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

29. Apelanti tvrde da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u postupku odlučivanja pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

32. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli tužbu Osnovnom sudu radi naknade nematerijalne štete 8. decembra 2000. godine, te da je o njihovom tužbenom zahtjevu konačno odlučeno presudom Vrhovnog suda od 15. maja 2013. godine. Shodno navedenom, relevantni period koji treba uzeti u razmatranje pri ocjeni dužine trajanja postupka je nešto više od 12 godina i pet mjeseci.

33. U konkretnom slučaju apelanti su pokrenuli parnični postupak radi naknade nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao ni iz odgovora na navode iz apelacije ne može se zaključiti da su u konkretnom slučaju pokrenuta složena činjenična i pravna pitanja koja bi opravdala trajanje postupka od više od 12 godina.

34. Ustavni sud primjećuje da se u ukupnom trajanju postupka pred redovnim sudovima izdvaja postupak odlučivanja po reviziji pred Vrhovnim sudom, koju su apelanti izjavili protiv presude Okružnog suda od 13. decembra 2004. godine a o kojoj je odlučeno rješenjem od 6. marta 2012. godine, tj. nakon više od sedam godina, i to na način da je presuda Okružnog suda ukinuta i predmet ovom sudu vraćen na ponovno odlučivanje. U odgovoru na navode iz apelacije o dužini postupka Vrhovni sud je ukazao da je, shodno pravilima rada suda, predmetni slučaj riješen prema redovnom toku stvari u datim okolnostima. Međutim, Vrhovni sud nije obrazložio šta se podrazumijeva pod „redovnim tokom stvari“ i „datim okolnostima“ koje su uslovile trajanje postupka više od sedam godina da bi se odlučilo o reviziji u predmetu koji nije pokretao složena činjenična i pravna pitanja. Najzad, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao ni iz odgovora na navode iz apelacije ne može se zaključiti da su apelanti svojim radnjama i propuštanjem doprinijeli trajanju postupka.

35. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. Apelanti su zatražili da se tuženoj naloži da im na ime naknade nematerijalne štete, zbog dužine trajanja postupka, isplati iznos od 10.000,00 KM. Takođe, apelanti su zatražili i da se tuženoj naloži da im nadoknadi troškove „ovog postupka“ u iznosu od 4.000,00 KM.

37. U skladu sa članom 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao nešto više od 12 godina, apelantima je određena naknada u ukupnoj visini od 1.800,00 KM, koju im je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

39. U vezi sa zahtjevom apelanata za naknadu troškova „ovog postupka“ iz kojeg nije moguće sa sigurnošću zaključiti da li se ovaj zahtjev odnosi na troškove postupka pred redovnim sudovima ili na troškove postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podsjeća da, shodno Pravilima Ustavnog suda, ne može odlučivati o troškovima postupka pred redovnim sudovima, te da apelanti nemaju pravo na troškove sastavljanja apelacije.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak odlučivanja u predmetu koji nije pokretao složena činjenična i pravna pitanja trajao više od 12 godina i pet mjeseci, a čemu je u pretežnoj mjeri doprinio Vrhovni sud, kom je bilo potrebno više od sedam godina da odluči po izjavljenoj reviziji, te koji, s tim u vezi, nije ponudio niti jedan razlog ili obrazloženje kojim bi opravdao ovako dugo trajanje postupka.

41. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3255/12 (B. G., R. G., V. G. i J. G. iz Banje… | Sudska praksa | Aktio