Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-801/12 („Signal“ d.o.o.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-801/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 801/12, rješavajući apelaciju DOO „Signal“ Srbac, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija DOO „Signal“ Srbac podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 002218 11 U 2 od 12. decembra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Signal“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca podnio je 25. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 002218 11 U 2 od 12. decembra 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Opštine Srbac (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 23. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud je 16. marta 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Opština Srbac 12. februara 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne djelatnosti Opštine Srbac (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 04/5-347-78 od 13. oktobra 2006. godine odbijen je apelantov zahtjev za brisanje reda vožnje prijevoznika „Mig tours“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: „Mig tours“) na relaciji G. Srđevići – Sitneši – Srbac sa polaskom iz Srđevića u 7,06 časova i povratkom u 13 časova (u daljnjem tekstu: sporna relacija) kao neosnovan. U obrazloženju rješenja navedeno je da je Odjeljenje uvidom u dokumentaciju – zahtjev za registraciju usklađenog reda vožnje na spornoj relaciji – koji su podnijeli preduzeća „Mig tours“, „Matras“ Banjaluka i STR „Derventa“ iz Dervente podnesen 27. juna 2006. godine, tj. dan kasnije od zadatog roka od pet dana. Međutim, rok od pet dana dat je u svrhu ubrzanja postupka, te u smislu meritornog odlučivanja nije mogao imati bilo kakav uticaj.

6. Rješenjem načelnika Opštine Srbac (u daljnjem tekstu: načelnik Opštine) broj 01/2-346-78/06 od 15. novembra 2006. godine odbijena je apelantova žalba na rješenje Odjeljenja broj 04/5-347-78 od 13. oktobra 2006. godine. U rješenju je utvrđeno da rok od pet dana i njegovo probijanje za svega jedan dan nije zakonski prekluzivni rok poslije kog se gubi pravo, već rok za upravljanje postupkom, pa je iz praktičnog razloga i negativnog iskustva iz ranijih godina kad se moralo čekati po više mjeseci za podnošenje zahtjeva za registraciju usklađenih redova vožnje nadležni organ odredio taj rok.

7. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-06-001 046 od 8. oktobra 2007. godine apelantova tužba protiv navedenog akta uvažena je i osporeni akt poništen.

8. Rješenjem Odjeljenja broj 05-346-78/06 od 3. jula 2008. godine, donesenim u ponovnom postupku zbog nedonošenja rješenja u skladu s presudom, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za brisanje reda vožnje na spornoj relaciji zato što je zahtjev za registraciju navedenog reda vožnje blagovremeno podnesen.

9. Rješavajući o žalbi na navedeno rješenje, načelnik Opštine donio je Rješenje broj 02-346-78/08 od 23. jula 2008. godine, kojim se odbija kao neosnovana apelantova žalba na Rješenje Odjeljenja broj 05-346-78/06 od 3. jula 2008. godine.

10. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 000 256 08 U (stari broj 011-0-U-08-000 768) od 19. novembra 2008. godine apelantova tužba je uvažena i ukinut je osporeni akt načelnika Opštine broj 02-346-78/08 od 23. jula 2008. godine. Istom presudom uvažena je apelantova žalba izjavljena na Rješenje Odjeljenja broj 05-346-78/06 od 3. jula 2008. godine, osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, s tim da ta presuda u svemu zamjenjuje upravni akt.

11. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 87 Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02 i 87/07; u daljnjem tekstu: ZOUP) kojim je propisano da za preduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti određeni rokovi, te stav 2 istog člana kojim je propisano da ako rokovi nisu određeni zakonom ili drugim propisom određuje ih, s obzirom na okolnosti slučaja, službeno lice. Prema stavu 3 istog člana citiranog zakona, rok koji je odredilo službeno lice, kao i rok određen propisima za koji je predviđena mogućnost produženja, može da se produži na prijedlog stranke koji je podnesen prije isteka roka, ako postoje opravdani razlozi za produženje. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nesporno proizilazi da je u postupku usklađivanja redova vožnje autobuskih linija Opštine Srbac zainteresovano lice „Mig tours“ zahtjev za registraciju usklađenog reda vožnje na spornoj relaciji podnijelo dan kasnije od utvrđenog roka, tj. 27. juna 2006. godine, pa se tužiočeva tužba ukazuje osnovanom zbog toga što nadležni organ tužene Opštine nije postupio u skladu s navedenom zakonskom odredbom jer je uzeo u razmatranje i zahtjev zainteresovanog lica koji je podnesen van službenog roka koji je odredio prvostepeni organ. Okružni sud je naveo da obrazloženje tuženog da je „Mig tours“ zahtjev podnio blagovremeno, tj. 26. juna 2006. godine, nije prihvatljivo, jer na originalnom primjerku zahtjeva koji je „Mig tours“ predočio tuženom i u koji je tuženi izvršio uvid ne nalazi se otisak prijemnog štambilja tuženog iz kog bi nesumnjivo proizilazilo da je zahtjev podnesen zaista tog dana.

12. Rješenjem Odjeljenja broj 05-346-78/06 od 25. decembra 2008. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za brisanje reda vožnje na spornoj relaciji zato što je zahtjev za registraciju navedenog reda vožnje blagovremeno podnesen.

13. Rješenjem načelnika Opštine broj 02-346-78/09 od 26. januara 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba na rješenje Odjeljenja od 25. decembra 2008. godine.

14. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 001 018 09 U od 9. jula 2009. godine apelantova tužba u postupku izvršenja Presude Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 768 od 19. novembra 2008. godine (kojim je rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje) uvažena je i poništen je osporeni akt načelnika Opštine broj 02-346-78/09 od 26. januara 2009. godine. Okružni sud je utvrdio da je tuženi zanemario upute suda u pogledu načina rješavanja spora date u Presudi broj 011-0-U-08-000768 od 19. novembra 2008. godine, već je prilikom donošenja odluke propustio da pravilno ocijeni izvedene dokaze, što je dovelo do nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i nepravilne odluke suda.

15. Rješenjem Odjeljenja broj 05-346-78/06 od 4. septembra 2009. godine, donesenim u postupku izvršenja presude Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za brisanje reda vožnje prijevoznika „Mig tours“ na spornoj relaciji jer je zahtjev za registraciju navedenog reda vožnje blagovremeno podnesen.

16. Rješavajući o žalbi na navedeno rješenje, načelnik Opštine donio je Rješenje broj 02-346-78/09 od 9. oktobra 2009. godine, kojim se odbija kao neosnovana apelantova žalba na Rješenje Odjeljenja broj 05-346-78/06 od 4. septembra 2009. godine.

17. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 002218 09 U od 11. juna 2010. godine apelantova tužba protiv Rješenja načelnika Opštine broj 02-346-78/09 od 9. oktobra 2009. godine uvažena je, osporeni akt poništen, apelantova žalba protiv Rješenja Odjeljenja broj 05- 345-78/06 od 9. oktobra 2009. godine uvažena, to rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.

18. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 002218 10 Uvp od 2. novembra 2011. godine uvažen je zahtjev tuženog za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa je Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 002218 09 U od 11. juna 2010. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Osporene odluke

19. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 002218 11 U 2 od 12. decembra 2011. godine, donesenom u postupku izvršenja presude Vrhovnog suda, apelantova tužba protiv Rješenja načelnika Opštine Srbac broj 02-346-78/06 od 9. oktobra 2009. godine odbijena je kao neosnovana.

20. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je protiv prethodno donesene Presude broj 11 0 U 002218 09 U od 11. juna 2010. godine, u istoj pravnoj stvari, tuženi izjavio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa je Vrhovni sud Presudom broj 11 0 U 002218 10 Uvp od 2. novembra 2011. godine zahtjev uvažio, presudu tog suda ukinuo i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. Istaknuto je da se u obrazloženju presude Vrhovnog suda navodi da Okružni sud pravilno interpretira sadržinu pravila postupanja evidentiranja podnesaka prema Uredbi o kancelarijskom poslovanju republičkih organa uprave i Uputstvu o sprovođenju kancelarijskog poslovanja, ali da je pogrešan zaključak da činjenica evidentiranja spornog podneska od 27. juna 2006. godine, uz otisak prijemnog štambilja i označavanjem broja spisa osnovnog referata, takvom upisu daje zakonsku presumpciju prijema upravo na 27. jun 2006. godine. Takođe, u obrazloženju presude Vrhovnog suda navodi se da je osporenom presudom u potpunosti izostala pravna ocjena da li je takav upravni postupak uopšte bilo moguće pokrenuti i voditi, s obzirom na to da je sporni red vožnje zainteresovanog lica („Mig tours“) registrovan i usaglašen 30. juna 2006. godine, te upisan u Registar redova vožnje broj 8/2006 pod rednim brojem 1, koji drugi zainteresovani prijevoznik može osporavati žalbom, kako je to propisano članom 16 stav 5 Zakona o prijevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“ br. 4/00, 26/01, 85/03, 49/04, 109/05 i 2/06), a ne posebnim zahtjevom i u okviru koje se mogu iznijeti razlozi kao iz predmetnog zahtjeva u pravcu neblagovremene prijave reda vožnje. Pri tome je Vrhovni sud ukazao i na odredbu člana 32 navedenog zakona kojim su propisani uslovi za brisanje reda vožnje, kao i da se brisanje reda vožnje vrši isključivo na osnovu zahtjeva inspektora saobraćaja, a ne i na osnovu zahtjeva drugog zainteresovanog prijevoznika.

21. Okružni sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da je u ponovnom postupku razmotrio tužbu i osporeni akt tužene, zatim odgovor tužene i zainteresovanog lica („Mig tours“), te da je apelantovu tužbu odbio iz sljedećih razloga. Okružni sud navodi da nije sporno da je utvrđivanje blagovremenosti podnesenog zahtjeva prijevoznika „Mig tours“ za registraciju reda vožnje odlučna i pravno relevantna činjenica od koje zavisi meritorno rješenje upravne stvari. Međutim, ta se činjenica ne utvrđuje rješenjem, već ona predstavlja bitan elemenat utvrđenog činjeničnog stanja, od čega zavisi pravilnost primjene materijalnog prava. Takođe, pitanje blagovremenosti zahtjeva ne predstavlja nikakvo prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 132 i 134 ZOUP-a („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) da bi se o njemu donosilo rješenje, zbog čega se prvostepeni i osporeni akti, koji čine pravno jedinstvo, ne mogu zasnivati na Rješenju Odjeljenja za opštu upravu broj 03-346-78/09 od 3. septembra 2009. godine, kojim se utvrđuje da je zahtjev prijevoznika „Mig tours“ d.o.o. Banjaluka za registraciju reda vožnje na spornoj relaciji primljen 26. juna 2006. godine u prijemnoj kancelariji Administrativne službe Opštine Srbac, a na osnovu kog rješenja je prvostepeni organ utvrdio da je zahtjev za registraciju usklađenog reda vožnje podnesen blagovremeno, pa je Rješenjem broj 05-345- 78/06 od 4. septembra 2009. godine apelantov zahtjev za brisanje tako upisanog reda vožnje odbio kao neosnovan. Osim toga, istaknuto je da je Rješenje Odjeljenja za opštu upravu broj 03-346-78/09 od 3. aprila 2009. godine doneseno i uz povrede pravila postupka o pravu stranaka na učešće u postupku, budući da u spisu nema dokaza da je apelantov predstavnik bio pozivan na ročišta za saslušanje radnice Smilje Milanović i predstavnika prijevoznika „Mig tours“ d.o.o. Banjaluka, a niti sadrži pravnu pouku o pravnom lijeku, niti je ono, prema stanju spisa, dostavljeno strankama. Prema tome, kako zaključuje Okružni sud, takvo je rješenje pravno nepostojeće, pa, stoga, prvostepeni organ i tužena nisu mogli činjenično utvrđenje u odnosu na vrijeme prijema predmetnog zahtjeva zasnovati na pomenutom rješenju. Međutim, odluka prvostepenog organa, koja sa osporenim aktom čini pravno jedinstvo, prema mišljenju Okružnog suda, pravilna je. Naime, iz originalnog primjerka zahtjeva prijevoznika „Mig tours“ za registraciju reda vožnje proizilazi da je na zahtjevu utisnut tekst primljeno 26. juna 2006. godine i potpisala ga je službenica Smilja Milanović, dok se na svim ostalim primjercima nalazi otisak prijemnog štambilja tužene sa datumom 27. jun 2006. godine. Iako je takvo postupanje imenovane radnice nepravilno i protivno odredbama Uredbe o kancelarijskom poslovanju republičkih organa uprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/04 i 13/07; u daljnjem tekstu: Uredba) i Uputstva o sprovođenju kancelarijskog poslovanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 2/95; u daljnjem tekstu: Uputstvo), prema kojim je s ciljem postupanja po propisanoj proceduri prijema i zavođenja podnesaka bila dužna podnesak primljen prethodnog dana (koji iz opravdanih razloga nije uspjela zavesti isti dan) zavesti narednog dana sa datumom od prethodnog dana i na svim primjercima (uključujući i onaj na kom je stavila službenu zabilješku) u smislu člana 26 Uputstva staviti otisak prijemnog štambilja i upisati potrebne podatke sa datumom prijema godine, te na traženje stranke dati potvrdu o prijemu podneska (ako već prethodni dan to nije mogla), a ne stranci vratiti podnesak sa zabilješkom o prijemu, takav nepravilan rad zaposlenika organa uprave ne može ići na štetu stranke na način da se smatra da podnesak nije predat upravo tog dana, tj. 26. juna 2006. godine, samo zato što nije protokolisan saglasno odredbama Uredbe i Uputstva, pogotovo što stranka nije dužna da trpi negativne posljedice nezakonitog rada organa uprave. Štaviše, „Mig tours“ je od zaposlenika tužene dobio primjerak svog podneska sa oznakom datuma prijema i potpisom tog zaposlenika kao nadležnog službenika, pa opravdano smatra da j e podnesak predan upravo onog dana koji je i naznačen u tom podnesku, a to je 26. jun 2006. godine. Zbog navedenih razloga, Okružni sud smatra da se navodi tužbe istaknuti u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

22. Osim toga, sporni red vožnje prijevoznika „Mig tours“, kako to proizilazi iz podataka spisa, registrovan je i usaglašen 30. juna 2006. godine, te upisan u Registar redova vožnje broj 8/2006, pod rednim brojem 1, pa je u takvoj situaciji, shodno članu 16 stav 5 Zakona o prijevozu u drumskom saobraćaju, drugi zainteresovani prijevoznik, pa stoga i apelant, mogao taj registrovani red vožnje osporavati žalbom, a ne posebnim zahtjevom, u okviru koje je mogao iznijeti razloge koje je iznio u predmetnom zahtjevu za brisanje spornog reda vožnje (u pravcu neblagovremene prijave reda voženje). Međutim, kako je apelant predmetnim zahtjevom izričito tražio brisanje reda vožnje prijevoznika „Mig tours“, te kako su odredbom člana 32 stav 2 pomenutog zakona propisani uslovi za brisanje reda vožnje, kao i da se brisanje vrši isključivo na osnovu zahtjeva inspektora saobraćaja, a ne i na osnovu drugog zainteresovanog prijevoznika, to, prema ocjeni Okružnog suda, predmetni postupak apelant nije mogao ni pokrenuti niti ga je bilo moguće voditi na apelantov zahtjev, zbog čega je organ bio dužan da takav zahtjev odbaci, ali kako je odluka prvostepenog organa negativna, to navedena nepravilnost i nije od uticaja na drugačije rješenje upravne stvari, budući da su pravne posljedice iste. Kako donošenjem osporenog akta nisu ostvareni razlozi iz odredbe člana 10 Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) za poništenje osporenog akta, te kako ni ostali navodi tužbe nisu od uticaja na drugačiju odluku suda, to se apelantova tužba odbija kao neosnovana, a na osnovu ovlašćenja iz odredbe člana 31 st. 1 i 2 istog zakona. S obzirom na karakter donesene odluke, Okružni sud zaključuje da nije bilo mjesta donošenju odluke u sporu pune jurisdikcije, kako je to traženo tužbom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

24. Apelant navodi da je u Okružnom sudu pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja od 20. avgusta 2010. godine, te je isti sud donio osporenu presudu kojom je tužba odbijena kao neosnovana, uz obrazloženje da apelant ne može pokrenuti i zahtijevati brisanje reda vožnje. Međutim, u konkretnom slučaju apelant nije tražio da se briše red vožnje upisan u Opštini Srbac, nego je tražio poništenje rješenja Opštine Srbac, a ne brisanje reda vožnje, jer je apelant u konkretnom postupku bio zainteresovana strana. Apelant smatra da mu je osporenom presudom kojom je odbijena njegova tužba počinjena povreda prava na pravično suđenje upravo iz razloga, kako navodi prvostepeni sud u presudi, što organ postupajući u okviru zakonskog ovlašćenja ne može biti odgovoran za pogrešno pravno tumačenje zakonske norme. Dakle, pogrešno tumačenje zakonske norme ne može biti na štetu bilo kog organa, ali prema tome može biti na štetu preduzetnika kao i drugih lica. Činjenica je da je u konkretnom slučaju tumačenje zakonskih normi bilo na apelantovu štetu, jer je u vrijeme vođenja postupka na snazi bio Zakon o prijevozu putnika u drumskom saobraćaju iz 2008. godine, a ne Zakon o prijevozu u drumskom saobraćaju koji je stavljen van snage i u vrijeme pokretanja i vođenja konkretnog postupka nije imao značaj za rješenje istog.

25. Apelant smatra da je neprihvatljiv stav suda da je do pogrešnog upisa došlo zbog toga što radnica koja je vodila upisnik nije bila u mogućnosti da izvrši upis isti dan, a da je početkom novog radnog dana morala upisati novi datum prijema. Kako to nije učinjeno uz obrazloženje da je stupio novi radni dan, to ni, prema mišljenju sudova u četiri presude, nema logičkog uporišta da je zahtjev zaista primljen prethodnog dana. U svakom slučaju, posljedice zbog nepoštovanja odredbe člana 32 stav 1 Uputstva o sprovođenju kancelarijskog poslovanja, koja propisuje da primljene i raspoređene akte treba zavesti u kartoteku, odnosno skraćeni djelovodnik istog dana i pod istim datumom pod kojim su i primljeni, nikako ne mogu biti na apelantovu štetu. Naime, u konkretnom slučaju takvim nepostupanjem radnika tužene apelant trpi štetu koja je tolikog razmjera da je u pitanju opstanak daljnjeg poslovanja apelanta kao prijevoznika, pa je apelantova egzistencija dovedena u pitanje, a time i egzistencija porodica koje zavise od njegovog poslovanja. Kako je očigledno da je prvostepeni organ donoseći uvijek ista rješenja koja su presudama Okružnog suda poništavana (do zadnje presude) propustio pravilno ocijeniti izvedene dokaze u toku svih tih postupaka, tako je i tužena osporavanim rješenjima pogrešno postupila kada je svaki put u upravnom postupku odbijala apelantove žalbe.

26. Apelant zaključuje da je osporenom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje, da je odluka donesena na njegovu štetu, posebno u zaključku suda da apelant nije mogao ni pokrenuti postupak za brisanje reda vožnje niti je bilo kakav postupak bilo moguće voditi na njegov zahtjev.

b) Odgovor na apelaciju

27. Okružni sud navodi da je, postupajući u ponovnom suđenju, odlučio na osnovu stanja spisa prvostepenog i drugostepenog organa uprave, zbog čega u svemu ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporene presude, te smatra da donošenjem osporene presude nisu povrijeđena prava na koja se apelacijom ukazuje. Na osnovu izloženog, Okružni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana zbog razloga datih u osporenoj presudi.

28. Tužena osporava apelaciju navodeći da je netačno da apelant nije tražio da se briše red vožnje u Opštini Srbac nego poništenje rješenja Opštine Srbac, i navodi da je Okružni sud pristrasno donio osporavajuću presudu, a samim tim i da su povrijeđene odredbe člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Tužena predlaže da Ustavni sudu odbije apelaciju i potvrdi presudu Okružnog suda.

V.Relevantni propisi

29. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/05) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Upravni akt može se pobijati:

1) ako akt sadrži takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji ga čine ništavim; 2) ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opšti akt; 3) ako je akt donesen od strane nenadležnog organa; 4) ako u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupljeno po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja; 5) ako je nadležni organ rješavajući po slobodnoj ocjeni prekoračio granice ovlašćenja koja su mu data zakonom i odlučio suprotno datom ovlašćenju.

Član 31.

Sud rješava spor presudom.

Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana.

30. U Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 4/00, 26/01, 85/03, 49/04, 109/05 i 2/06) relevantne odredbe glase:

Član 32. stav 2.

Brisanje reda vožnje, odnosno pojedinih polazaka iz prethodnog stava vrši Ministarstvo, nadležna privredna komora, odnosno nadležni organ opštine ili grada, na osnovu nalaza inspektora za drumski saobraćaj.

31. U Uredbi o kancelarijskom poslovanju republičkih organa uprave („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/04 i 13/07) relevantne odredbe glase:

Član 3.

Kancelarijsko poslovanje obuhvata: primanje, otvaranje, pregledanje i raspoređivanje akata, klasifikovanje i zavođenje akata, njihovo dostavljanje u rad, administrativno-tehničku obradu akta, otpremanje pošte, razvođenje akata i njihovo arhiviranje i čuvanje.

32. U Uputstvu o sprovođenju kancelarijskog poslovanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 2/95) relevantne odredbe glase:

Vrijeme prijema pošte

16. Pošta u fizičkom obliku prima se u toku redovnog radnog vremena.

Pod vremenom prijema pošte u fizičkom obliku podrazumijeva se dan, a po potrebi i vrijeme (sat i minut) kada je ovlašćeni službenik organa uprave preuzeo poštu od lica koje predaje poštu.

VI.Dopustivost

33. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

35. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 002218 11 U 2 od 12. decembra 2011. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 31. decembra 2011. godine, a apelacija je podnesena 25. februara 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

37. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

38. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

39. Suština navoda apelacije u pogledu prava na pravično suđenje odnosi se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

40. U vezi s tim apelantovim navodima Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska.

41. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o apelantovoj tužbi, ispitao osporeni akt načelnika Opštine i konstatovao da iz izreke i obrazloženja tog akta proizilazi da iz originalnog primjerka zahtjeva prijevoznika „Mig tours“ za registraciju reda vožnje proizilazi da je na zahtjevu utisnut tekst primljeno 26. juna 2006. godine i da ga je potpisala službenica Smilja Milanović, dok se na svim ostalim primjercima nalazi otisak prijemnog štambilja tužene sa datumom 27. jun 2006. godine, pa se navodi tužbe u tom pravcu ukazuju neosnovanim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o tom pitanju, imao u vidu relevantne odredbe Uredbe i Uputstva vezane za način evidentiranja primljenih podnesaka, te da je eksplicitno obrazložio da stranka ne može snositi štetne posljedice nepravilnog rada zaposlenika organa uprave. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud obrazložio da je sporni red vožnje prijevoznika „Mig tours“ registrovan i usaglašen 30. juna 2006. godine, te da su drugi zainteresovani prijevoznici, pa stoga i apelant, u smislu odredbi člana 16 stav 5 Zakona o prijevozu u drumskom saobraćaju mogli taj registrovani red vožnje osporavati žalbom u postupku u kom je doneseno rješenje povodom zahtjeva „Mig tours“ za registraciju reda vožnje na spornoj relaciji, a ne posebnim zahtjevom, pri čemu je u osporenoj presudi eksplicitno obrazloženo da se brisanje vrši isključivo na osnovu zahtjeva inspektora saobraćaja, a ne i na osnovu drugog zainteresovanog prijevoznika. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u osporenoj odluci naveo i da, s obzirom na relevantne odredbe Zakona o prijevozu u drumskom saobraćaju, predmetni postupak apelant nije mogao ni pokrenuti niti ga je bilo moguće voditi na apelantov zahtjev, zbog čega su upravni organi bili dužni takav apelantov zahtjev odbaciti.

42. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, odbio apelantovu tužbu usmjerenu na poništenje rješenja načelnika Opštine doneseno u upravnom postupku pokrenutom povodom apelantovog zahtjeva za brisanje reda vožnje, pri čemu je u obrazloženju svoje odluke dao detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u zaključku Okružnog suda da je neosnovan apelantov zahtjev kojim je tražio da se briše red vožnje.

43. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada sud u osporenoj odluci detaljno i jasno obrazloži svoju odluku u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

45. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-801/12 („Signal“ d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio